DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 44 <-- 44 --> PDF |
i dr. Kesten, koji je karakteristično drvo za Castanetum, raste u Japanu kao grm; Picetum vrste Picea jezoensis Max. sasma je nešto drugo nego Picetum vrste Picea sitchensis Carr. itd. Prema tome moglo bi se u djelu ove vrste govoriti, prema autoru, samo o njem. Fagetumu, Picetumu i dr., a ne o općenitom, svjetskom Fagetumu, Picetumu i dr. Osim podataka o klimi staništa egzotičnog drveća prikupio je autor isto takove podatke i za evropske prilike, jer je to potrebno radi usporedbe kod odabiranja, odnosno uzgajanja stranog drveća. Autor bazira svoj rad na tezi, da je pojedina ras a stranog drveća pogodn a za ovdješnje uzgajanje , ako se klimatska formula njenog autohtonog staništa (t. j . srednje mjesečne temperature i oborine) bar približno podudar a s klimatskom formulom mjesta, gdje se ona želi uzgajati. O mogućnosti života drveća odlučuju ekstremi topline i studeni, kao i ekstremi suše i vlage, kojima je dotično drvo u toku stoljeća makar samo jednom izloženo. Sequoia, Taxodium i Liriodendron nestali su, prema autoru, posve iz Evrope u glacialno doba, i to povodom jedne tadanje veoma ljute studeni. Gornju granicu rasprostranjenja pojedine vrste, i u gorju prema sjeveru, određuje pomanjkanje topline; specijalno je tu odlučan apsolutni minimum samo jedne studene godine. Donju granicu, i prema nizini i prema jugu, određuje pomanjkanje vlage; tu je specijalno odlučan apsolutni minimum jedne jedine sušne godine. Po američkom uzoru autor je zemlje, koje ovdje dolaze u obzir, razdijelio na klimatske sekcije. Izostavio je sve drveće i grmlje, koje u autohtonim prašumama ne dostigne maksimalnu visinu od 10 m. Isto tako izostavio je južno-američko drveće, kao i sve ono drveće, od kojeg tek maj otpornije rase mogu ev. izdržati u klimi bez mraza (Mediteran, Južna Francuska). Tako nisu ovdje opisane od vrsta, koje ikod nas autohtono rastu: pinia, čempres, medit. borovice, žuti koprivić, crnika, ostrika (prnar), bjelograbić i dr. Izostavljeni su iz obrade i mnogi hibridi. U nomenklaturi slijedio je autor A. R e h d e r a. U tome, da li je dotično drvo vrsta ili varijeteta, bio mu je uzor za američko drveće Re h der , a za japansko drveće Bunz o Hayata . Botanički opis američkih vrsta izvršio je na osnovi vlastitog sakupljanja podataka. Što je navedeno o uzgoju i iskorišćivanju pojedinih američkih vrsta, to je autor sam prikupio za vrijeme od 1895. pa do svjetskog rata, a i kasnije, kad je boravio u Americi i proučavao tamošnje šume. Autor za sebe kaže, da nema ni jednog živućeg Evropejca, koji američke šume bolje pozna od njega. Azijske vrste opisao je prema tamošnjim autorima. Napominje se, da su tehnička svojstva kineskog drva slabo obrađena, jer to drveće uopće nije još dovoljno1 proučeno. Autor zagovara uzgoj stranih vrsta, u koliko su nam poznate klimatske prilike njihovih autohtonih staništa. U protivnom slučaju ne preporuča da se uzgaja ikoja strana rasa drveća. U njemačko poljodjelstvo unose se strane vrste bilja već preko 1000 godina. Među unesene vrste spada: krumpir, pšenica i vinova loza. Mnoge šume smreke, ariša i bora u Njemačkoj nastale su radom čovjeka na mjestima, gdje tih vrsta od prirode nema. Priroda je, prema autoru, više revolucionarna nego konzervativna. Ona često radije pogo duje novom stanovniku nego starosjediocu. Autor ističe da u prirodi nema stalnog stanja (klimaksa), jer tu je! samo promjena vječita. U knjizi je istaknuto, da u Njemačkoj zaslužuje uzgojnu pažnju drveće, koje ne pripada ni jednom ondje od prirode zastupanom botaničkom rodu, a takvi su: Pseudotsuga, Tsuga, Chamaecyparis, Liriodendron, Robinia i dr. Autor smatra netočnim Mayrovo mišljenje, da su najvažnija svojstva drveča sadržana u botaničkom rod u i da prema tome ne treba unositi ni jednu vrstu, ako se u dotičnom kraju već nalazi makar koja druga vrsta toga roda. U vezi s time ističe, da se ras e pojedinih vrsta odlikuju različitim svojstvima drva, a kako li onda ne bi takve razlike postojale kod vrst a unutar jednog roda. 615 |