DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 44     <-- 44 -->        PDF

i dr. Kesten, koji je karakteristično drvo za Castanetum, raste u Japanu kao grm; Picetum
vrste Picea jezoensis Max. sasma je nešto drugo nego Picetum vrste Picea sitchensis
Carr. itd. Prema tome moglo bi se u djelu ove vrste govoriti, prema autoru,
samo o njem. Fagetumu, Picetumu i dr., a ne o općenitom, svjetskom Fagetumu, Picetumu
i dr.


Osim podataka o klimi staništa egzotičnog drveća prikupio je autor isto takove
podatke i za evropske prilike, jer je to potrebno radi usporedbe kod odabiranja, odnosno
uzgajanja stranog drveća. Autor bazira svoj rad na tezi, da je pojedina ras a stranog
drveća pogodn a za ovdješnje uzgajanje , ako se klimatska formula njenog autohtonog
staništa (t. j . srednje mjesečne temperature i oborine) bar približno podudar a
s klimatskom formulom mjesta, gdje se ona želi uzgajati.


O mogućnosti života drveća odlučuju ekstremi topline i studeni, kao i ekstremi
suše i vlage, kojima je dotično drvo u toku stoljeća makar samo jednom izloženo. Sequoia,
Taxodium i Liriodendron nestali su, prema autoru, posve iz Evrope u glacialno
doba, i to povodom jedne tadanje veoma ljute studeni. Gornju granicu rasprostranjenja
pojedine vrste, i u gorju prema sjeveru, određuje pomanjkanje topline; specijalno je tu
odlučan apsolutni minimum samo jedne studene godine. Donju granicu, i prema nizini
i prema jugu, određuje pomanjkanje vlage; tu je specijalno odlučan apsolutni minimum
jedne jedine sušne godine. Po američkom uzoru autor je zemlje, koje ovdje dolaze u
obzir, razdijelio na klimatske sekcije. Izostavio je sve drveće i grmlje, koje u
autohtonim prašumama ne dostigne maksimalnu visinu od 10 m. Isto tako izostavio je
južno-američko drveće, kao i sve ono drveće, od kojeg tek maj otpornije rase mogu ev.
izdržati u klimi bez mraza (Mediteran, Južna Francuska). Tako nisu ovdje opisane od
vrsta, koje ikod nas autohtono rastu: pinia, čempres, medit. borovice, žuti koprivić,
crnika, ostrika (prnar), bjelograbić i dr. Izostavljeni su iz obrade i mnogi hibridi.


U nomenklaturi slijedio je autor A. R e h d e r a. U tome, da li je dotično drvo
vrsta ili varijeteta, bio mu je uzor za američko drveće Re h der , a za japansko drveće
Bunz o Hayata . Botanički opis američkih vrsta izvršio je na osnovi vlastitog sakupljanja
podataka. Što je navedeno o uzgoju i iskorišćivanju pojedinih američkih vrsta,
to je autor sam prikupio za vrijeme od 1895. pa do svjetskog rata, a i kasnije, kad je
boravio u Americi i proučavao tamošnje šume. Autor za sebe kaže, da nema ni jednog
živućeg Evropejca, koji američke šume bolje pozna od njega. Azijske vrste opisao je
prema tamošnjim autorima. Napominje se, da su tehnička svojstva kineskog drva slabo
obrađena, jer to drveće uopće nije još dovoljno1 proučeno.


Autor zagovara uzgoj stranih vrsta, u koliko su nam poznate klimatske
prilike njihovih autohtonih staništa. U protivnom slučaju ne preporuča da
se uzgaja ikoja strana rasa drveća.


U njemačko poljodjelstvo unose se strane vrste bilja već preko 1000 godina. Među
unesene vrste spada: krumpir, pšenica i vinova loza. Mnoge šume smreke, ariša i bora u
Njemačkoj nastale su radom čovjeka na mjestima, gdje tih vrsta od prirode nema. Priroda
je, prema autoru, više revolucionarna nego konzervativna. Ona često radije pogo
duje novom stanovniku nego starosjediocu. Autor ističe da u prirodi nema stalnog stanja
(klimaksa), jer tu je! samo promjena vječita.


U knjizi je istaknuto, da u Njemačkoj zaslužuje uzgojnu pažnju drveće, koje
ne pripada ni jednom ondje od prirode zastupanom botaničkom rodu, a takvi su:
Pseudotsuga, Tsuga, Chamaecyparis, Liriodendron, Robinia i dr. Autor smatra netočnim
Mayrovo mišljenje, da su najvažnija svojstva drveča sadržana u botaničkom
rod u i da prema tome ne treba unositi ni jednu vrstu, ako se u dotičnom
kraju već nalazi makar koja druga vrsta toga roda. U vezi s time ističe, da se ras e
pojedinih vrsta odlikuju različitim svojstvima drva, a kako li onda
ne bi takve razlike postojale kod vrst a unutar jednog roda.


615




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Njemačkoj klimi najbolje bi, prema autoru, odgovarala klima američke sekcije
br. 19, t. j . West-Washingtona, ali je tu ljeto nešto suše nego u Njemačkoj. Kod japanskih
klimatskih zona treba imati u vidu, da većina kiše padne ljeti, i da su godišnje
oborine preko 1000 mm. Tome se ima pripisati i neuspjeh japanskog ariša (Larix leptolepis
üord.) u područjima sušnih ljeta u Njemačkoj.


Vrste, koje od prirode rastu na staništima dugih i hladnih zima, stradavaju u
Njemačkoj od mraza. Reagiraju rano u proljeću na povišenu toplinu tla i podliježu
stoga kasnim mrazovima. Kod usporedbe klimatskih odnošaja dolaze u obzir prvenstveno
srednje mjesečne temperature zimskih mjeseci. Uzgoj
neke rase nije umjestan, ako se zna, da su zimske studeni njenih autohtonih staništa
mnog o niž e od ovdješnjih staništa.


Značajno je, da rase nekih vrsta (tipičan primjer: petoigličavi borovi) uspijevaju
na staništu, čija klima ne odgovara klimi autohtonih staništa. Autor to pripisuje okolnosti,
što je kod tih rasa maksimalni stepen koncentracije stanišnog soka, koji S3 za
vrijeme suše ili zime ne smije prekoračiti, vrlo visok. U ovim pitanjima trebat će još
mnogo studija. Ako neka rasa, na pr. rasa od Pinus strobus L. iz klimatske sekcije
br. 62 (Cadillac, U. S. A.), negdje u Evropi dobro uspijeva, autor upozorava, da to još
nije dostatan dokaz, da će na tom istom mjestu dobro uspijevati i rase tamošnjeg
drugog drveća, na pr. od Pinus resinosa Ait i dr.


Studi j ras a je osnov za oplemenjivanje i uzgoj vrijednog šumskog drveća.
Autor naglašava velik u važnos t budućeg rada na ovome polju. Postavlja namjerno
kod toga pitanje, kako bi današnje gospodarstvo izgledalo, kada bi se konji,
goveda i svinje, pa žito, voće i vinova loza uzgajali bez ikakve selekcije. Došlo je vrijeme,
kad se i u šumarstvu stavlja na dnevni red proučavanje rasa, odnosno njihovo
dobro smišljeno, plansko* i sistematsko uzgajanje, jer pojedinac čovjek suviše je kratkovjek,
da bi mogao dočekati važnije rezultate samo od svog rada. Važno je, da ne zasijemo
ni jedno zrno šumskog sjemenja i da ne zasadimo ni jednu šumsku sadnicu, za
koju se točno ne zna njeno porijeklo. Svaki takav rad. t. j . sjetvu ili sadnju, valja ubilježiti
na sigurno mjesto. Znatan prirast topolovih hibrida u Münchebergu (Mark) spominje
autor radi poticaja, da se prouče mogućnosti, koje se u šumarstvu iz uzgoja bastarda
domaćih vrsta sa rasama inozemnih srodnika mogu dobiti, jer bi odatle mogle
slijediti znatne koristi.


I. KHmasektionen und Urwaldbilder. (615 str.)
U početku ovog sveska popisano je oko 500 stručnjaka i instituta iz čitavog
svijeta, koji su surađivali kod ovog djela. Odmah zatim predočeni su profili Sjev.
Amerike na 35°, 40°, 45°, 50° i 55° s. š. sa naznakom drveća, koje na pojedinim dijelovima
profila raste, te naznakom pripadajućih klim. sekcija.


. Klimatsk e sekcije, koje su opisane na str. 9—334, razdijeljene su na
područja zemalja autohtonih staništa za Njemačku egzotičnog drveća (Sjev. Amerika,
Azija i Sredozemlje), te na području zemalja u Evropi, kamo se unose takve egzote
(Evropa, Njem. carstvo). Kod opisa pojedinih klimatski h sekcij a navedeni
su: klimatski podaci, t. j . srednje mjesečne temperature u °C i srednje mjesečne oborine
u mm za veći broj stanica; geografski smještaj, te značajnije poljodjelsko bilje
na području sekcije; važne klimatske karakteristike (maksimalna temp, u julu i minim,
temp, u januaru, apsol. god. minimum i maksimum, posljednji kasni i prvi rani mraz,
prosječna količina snijega u mm); najvažnije vrste drveća, koje rastu u raznim položajima
i nadmorskim visinama na području sekcije.


Opis američkih klimatskih sekcija, t. j . sekcija br. 1—120, nalazi se na str. 15 do


235. Japanske sekcije označene su brojevima 121—125, Mandžurija br. 126, kineske klim.
sekcije br. 127—133, Himalaja br. 134, Sibirija br. 135—138, Ural br. 139, BucharaTurkestan br. 140, Kavkaz i Perzija br. 141, Mala Azija, Sirija, Palestina i Cipar br.
616




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 46     <-- 46 -->        PDF

142, určka, Evr. Turska i Bugarska br. 143 A, Jugoslavija br. 143 B, Italija br. 144,
Španija, Maroko i Alžir br. 145, Evr. Rusija br. 146, zemlje oko 1st. Mora br. 147, Danska
i Norveška br. 148, Irska, Engleska i Škotska br. 149, Holandija br. 150, Belgija
br. 151, Francuska br. 152, Švicarska br. 153, Čehoslovačka br. 154, Mađarska br. 155,
Rumunjska br. 156, Poljska br. 157, Njemačko carstvo br. 158—182. Daljnjih oko 150
njemačkih klim. stanica nalazi se opisano u W a 1 d h e i 1 u za 1939. g., II, dio, s. 336-364.


Klimatske sekcije Sredozemlja, Evrope i Njem. carstva (s. 290—334) označene
su u glavnom samo klimatskim podacima o srednjim mjesečnim temperaturama i oborinama,
te prosjekom godišnjih temperatura i oborina za više stanica.


Za Jugoslavij u doneseni sa podaci o mjesečnim i godišnjim temperaturama
i oborinama za 55 stanica razne nadmorske visine (od mora do 1123 m). Te
podatke dao je autoru minist, savjetnik lng. Anton Locke r iz Beča. Kod njih, kao ni
inače, nije naznačeno, na koje se vrijeme odnose epažanja.


U drugoj polovini I. sveska (s. 337—606) nalaze se 472 odlične fotografij e
prašum a iz klim. sekcija 1—137, t. j . iz Sjev. Amerike i Azije, koje je autor uglavnom
dobio od 70 amatera i raznih ustanova. Kod prikupljanja fotografija za ovo djelo
bio je autor mišljenja, da je za ovu svrhu tek ona fotografija od vrijednosti,
koja prikazuje strano drvo kao člana prašume.


Prvom svesku dodana je pregledna karta klim. sekcija Sjev. Amerike, te pregledna
karta klim. sekcije Azije, Sredozemlja i Evrope kao i karta šuma Sjev. Amerike. Karte
američkih i eurazijskih klim. sekcija nalaze se i na početku i na kraju II. i III. sveska,
što znatno olakšava čitanje teksta. Na str. 609—615 složene su u tabeli sekcije po brojevima
i nazivima, a tu su alfabetskim redom poredane i zemlje, koje su obuhvaćene
u klim. sekcijama.


II. Die Nadelhölzer. (645 str.)
U II. svesku opisane su strane četinjače . Rodovi su poredani alfabetskim
redom, a tako su poredane i vrste unutar pojedinog roda. Time je snalaženje u knjizi
znatno olakšano. Ovdje su opisani rodov i : Abies (s 39 vrsta), Cedrus (4), Chamaecyparis
(6), Cryptomeria (1). Ginkgo (1), Juniperus (5), Larix (11), L´bocedrus (1),
Picea (35), Pinus (32), Pseudolarix (1), Pseudotsuga (6), Sciadopitys (1), Sequoia (2),
Taxodium (2), Taxus (3), Thuja (6), Thujopsis (1), Torreya (4) i Tsirga (11). Nisu
obrađeni rodovi: Araucaria, Cupressus, Keteleeria, Podocarpus, Saxegcthea i dr., jer
njihovo drveće ne može uspijevati u njem. klimi.


Kod svakoga roda opisane su odmah u početku glavne karakteristike, te prikazan
pregled vrsta tog roda, i to: prema području rasprostranjenosti, karakteristikama
pupova, mladica, smještaju smolnih kanala u iglici, pucima i si. Vrst e su opisane
konzekventno´ prema slijedećoj shemi: 1. sinonimi; 2. botanički opis
(pupovi, mladice, iglice, odnosno lišće, češeri, sjeme, karakteristike značaine .. raspoznavanje);
3. varijetete; 4. rasprostranjenost; 5. uzrast i
uzgojna svojstva; 6. zaštita od i n s e k a t a, b o 1 e s t i j u i dr.; 7.
koristi; sposobnost za uzgajanje u Evropi.


III. Die Laubhölzer. (640 str.)
U ovom svesku opisane su strane li s tac e p:>sve p:i istom sistemu kao i četinjače.
Tu su opisani rodov i : Acanthopanax (sa 1 vrstom), Acer (24), Aesculus (7),
Ailanthus (1), Alnus (8), Betula (24), Carpinus (5), ..... (9), Castanea (.), Catalpa
(6), Cedrela (1), Ccltis (11), Cercidiphyllum (1), Cladrastis (3), Eucommia (1), Fagus
(6), Fraxinus (20), Gleditsia 05), Gymnocladus (2), Halesia (l), Juglans (10). Koelreuteria
(1), Liquidambar (3), Liriodendron (2), Maackia (1), Madura (1), Magnolia (9),
Morus (3), Nyssa (3), Ostrya (3), Oxydendron (1), Pellodendron (3), Platanus (5), Populus
(26), Prunus (7), Rterocarya (5), Pterostyrax (2), Quereus (35), Robmia ´1),
Salix (1), Sassafras (1), Sophora (1), Sorbus, Tilia (13), Ulmus (10) i Zelkova (2).


617




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Ovo djelo je po zamisli i načinu obrade jedinstveno u svjetskoj literaturi
. Ono je od fundamentalne koristi za sve one, koji se bave uzgojem stranog
drveća. U njem je opisano sve važnije strano drveće za područje
Njemačke i to po varijeteta ma i rasprostranjenosti, a tu su ujedno
navedene i najvažnije zasade iz područja uzgajanja, obrane
i iskorišćavareja dotične vrste. Istaknuta je konačno i sposobnost
odnosnog stranog drveta za u z g a j a n j e u evropskim prilikama.


Ovim djelom moći će se korisno poslužiti i naši šumari, odnosno uzgajači stranog
drveća. Podaci prikupljeni u ovome djelu znatno će nam olakšat i su d o uzgoju
pojedine strane vrste, a odatle ćemo lako steći i pobude za opsežniji rad u
ovom pravcu. Naravno da ćemo kod toga trebati imati na umu naše posebn e pri like
i gledorn na k 1 i .. u i gledom na naše šume i šumarstv o.


Dr. Milan Anić


OGLASI


SRESKO NAČELSTVO U PAKRACU
Broj: 18070—1940
Predmet: Omanovac z. z. dražba hrastova.


OGLAS DRAŽBE


Na osnovu rješenja Banske vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu broj: 26 787-V1940
od 22. studena 19401. kojim je odobren drvosječni prijedlog z. z. Omanovac za god.
1940/41. održat će se dne 30. prosinca 1940. u 10 sati prije podne u uredskim prostorijama
Sreskog načelstva u Pakracu pismena dražba na 1590 hrastovih stabala stojećih
u šumi z. z. Omanovac sa procijenjenom drvnom masom od 3.029 m3 sveukupnog
drveta.


Isklična cijena iznosi 591.990.— din. (petstotina devedeset jedna hiljada devetstotina
devedeset din.). Udaljenost od željezničke stanice Sirač iznosi 7,5 km. po banovinskoj
cesti i oko 0.5—1.5 km. po šumskom putu.


Jamčevina iznosi 10% od isklične cijene bilo u gotovom novcu bilo u vrijednosnim
papirima sa pupilarnom sigurnošću ali po burzovnoj vrijednosti istih papira.


Ponude propisno zapečaćene i biljegovane sa 690 din. banovinske takse imadu
se predati kod Sreskog načelstva u Pakracu, najkasnije do 9 sati i 50 minuta na dan
dražbe sa oznakom na omotu »Ponuda na 1590 hrastovih stabala u šumi z. z. Omanovac
«.


U ponudi ima biti naznačeno:


1. Ime, prezime i boravište kupca.
2. Visina ponuđene sume pisana slovima.
3. Izjava molioca, da su mu dražbeni uvjeti poznati.
4. Eventualni popis vrijednosnih papira, sa oznakom serije, brojeva, ako se u
ime jamčevine polažu vrijednosni papiri.
Brzojavne, nedovoljno biljegovane, naknadne, usmene te u opće manjkave ponude
ili ponude sa nedovoljnom jamčevinom, neće se uzimati u obzir.


Rok sječe i izvoza je konac ožujka 1942. god.


Banska vlast Banovine Hrvatske može odbiti sve, pa i najpovoljniju ponudu bez


navoda
razloga za to
Detaljni dražbeni uvjeti stoje svakom interesentu na uvid za vrijeme uredovnih
sati u uredskim prostorijama sreskog šumara u Pakracu.
U Pakracu, 26. XI. 1940. Sreski načelnik:
Potpis.


618