DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1941 str. 15     <-- 15 -->        PDF

kako je to razumljivo, neuredno po cijeloj površini tako, da su na pojedinim mjestima,
gdje su bila bolja stabla, ista hametom sasječena. Takvim je načinom sječe sastojina
ne samo kvalitativno uništena, već je obzirom na uzgoj stavljeno u pitanje dalnje podržavanje
te sastojme. Situacija je u tom pogledu tim tragičnija, što se na istoj površini
nalazi mnogo hrastovih i brijestovih sušaca, koje su pustošitelji ostavili netaknute,
jer su sjekli samo vrijednija stabla.


Ako se navedenoj vrijednosti štete doda preko 20O prmt izrađenih gorivih drva,
koja su prigodom pustošenja pokradena, zatim troškovi oružničke asistencije kao i
uvećani troškovi čuvanja šume te konačno posredna šteta učinjena sastojini tim pustošenjem,
diže se šteta i na milijun dinara. Premda tu štetu trpi u prvom redu šumoposjedrük,
nije potrebno naglasiti, od kolike je štete to pustošenje po narodno gospodarstvo
a specijalno za istočnu Slavoniju, gdje na ovaj način nestaju i posljednji
ostaci šuma.


Ispitujući uzroke tog pustošenja, došao sam do uvjerenja, da ekonomsko stanje
žitelja uopće ne dolazi u obzir. Okolna su sela relativno imućna, nadijelj´ena dovoljno
poljodjelskom zemljom sa mnogo marve, tako da siromaštvo i oskudica kao uzrok
pustošenja šume uopće otpada. Zemlje su dobre a relativno se dobro i racionalno iskorišćuju.
Zaista siromašnih seljaka ima malo. Međutim, kad moram konstatirati, da su
pustošili šumu samo imućniji seljaci t. j . oni, koji su imali vozno blago a pustošenjem
se nijesu koristili najsiromašniji t. j . oni, koji nemaju voznog blaga, onda se sigurno
moraj« uzroci tražiti drugdje. Teškoće u snabdjevanju drvom nijesu postojale, jer selo
ima svoju dosta veliku zajedničku šumu, koja je dovoljna, da ih trajno opskrbi drvom
a osim toga su seljaci imali prilike, da podmire kupom ili radom u onoj istoj šumi, koju
su pustošili, sve svoje potrebe na drvu. Nestašica drva kao uzrok pustošenju otpada
potpuno.


Nažalost dolaze kulturno-sociialni uzroci u konkretnom slučaju potpuno do izražaja.
Nije to prvi puta, da ti isti seljaci pustoše okolne šume, već se je to dogodilo
češće i ako ne u tolikoj mjeri; pustošili su dapače i svoje vlastite šume, ako nisu
mogli tuđe. Tu se pokazuje u potpunom svijetlu pomanjkanje shvaćanja zajednice i
osjećanja za tu zajednicu te potpuni manjak za shvaćanje vrijednosti šuma sa narodnogospodarskog
gledišta bez obzira na kategoriju vlasništva. Dolazi do potpunog izražaja
gola sebičnost, da se danas iskoristi sve, što je moguće, bez obzira što će biti
u budućnosti, odnosno, da se danas užije sve u potpunoj mjeri bez grižnje savjesti,
kako će biti nasljednicima. To je in ultima linea manjak kulture. Pohlepa za materijalnim
koristima i korišćenje zemaljskim dobrima bez obzira na pravo i pravdu odraz
su toga pustošenja.


Ovi bi se kulturno-socijalni uzroci pustošenja šuma dali uz malo dobre volje
ukloniti, ako ne svuda, ono bar u pojedinim slučajevima. Ljudi koji imaju povjerenje
naroda i koji imaju upliva na narod, mogli ´bi u tom pogledu mnogo učiniti. U ovom
konkretnom slučaju manjkala je dobra volja. Sve molbe i zaklinjanja kod uplivnih
ljudi dotičnog kraja, da poduzmu potrebne mjere, kako bi se pustošenje spriječilo
odmah u zametku, nisu koristile. Ostalo je samo kod obećanja, ali su zato nesavjesni
i neodgovorni elementi poticali ljude na daljnja pustošenja. Takovim razvojem dogadjaja
nastala je medu narodom psihoza, da je ono što radi dobro i pametno pa se
radi toga pustošenje nije moglo ni spriječiti. Može se zahvaliti jedino uviđavnosti šurnoposjednika,
da kod uredovanja oružničke asistencije nije došlo do krvoprolića, jer
je šumoiposjednik tražio od oružnika, da postupe taktički, te da izbjegavaju upotrebu
oružja. Radi toga nisu ni oružnici mogli spriječiti pustošenje, pa je ono prestalo tek
onda, kad je snijeg kopnio i kad se više nije moglo drvo izvažati iz šume radi neprohodnih
puteva.


Kod kućne pretrage u pojedinim selima našlo se vrlo malo drva pa se je istra


živalo, kuda je dospjela tolika količina drva. Ustanovljeno je, da se drvo gotovo uvi


13