DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 34 <-- 34 --> PDF |
KNJIŽEVNOST RUPPERT V. SCHUHMACHER: DES REICHES HOFZAUN (OGRADA DRŽAVE) ili DER WALL IM SÜDOSTEN (BEDEM NA JUGOISTOKU). Pod tim naslovom izašla je nedavno u knjižari L. Kirchler u Darmstadtu knjiga, koja bi prema svome naslovu trebala da neupućenima predoči povjest austrijske Vojne Krajine. Međutim, tko tu knjigu pročita, biti će u glavnom razočaran, jer izgleda, da je knjiga pisana za one, koji su u povjest Krajine dobro upućeni, a ne za one, koji bi se tek u nju pobliže uputiti htjeli. Ona je pisana više pjesnički, novinarskim stilom i prešućuje mnogo toga, što bi njezin čitalac želio znati u svrhu, da taj nalaz usporedi sa sadržajem drugih starijih djela o istom predmetu. Naše su neke novine tu knjigu pohvalile i preporučile, no mi ili u tome ne možemo slijediti, jer je n. pr. stara knjiga od Va n i če k a: »Specialge´schichte der Militargrenze « po našem mišljenju mnogo bolja za svakoga, koji se želi uputiti u taj predmet. Schuhmache r spominje i Va pička, no za njegovu knjigu kaže, da je u mnogočem netačna, pogrešna i nejasna. U čemu bi se imale sastojati te netočnosti i pogreške on ne navada. Mi znamo, da je Ven i če k svoju povjest crpio iz državnih arhiva i opširno ju sastavio kronološkim redom. Ima doduše po našem hrvatskom shvaćanju i u tom djelu pogrešaka baš takovih, kao što ih ima i u Schuhma c hero vom. Vaniček je n. pr. naseljenike Pazarišta po našem hrvatskom shvaćanju pogrešno nazvao »katholische Serben« baš tako, kao što je i Seli. sve u Ugarsku i Srem naseljene Bunjevce kao i naše primorske Morovlahe priklopio srpskoj narodnosti. Jedan i drugi su bezdvoibeno pošli sa stanovišta, da je riječ Vlah istovjetna u značenju sa riječju Srbin, dočim mi znademo, da ta riječ predstavlja brdane, ponajviše potomke starih Ilira i Rumunja kao i pastirskim nomadskim životom u brdima živuće Hrvate (katolike) i Srbe (pravoslavce). Dalmatinski otočani zovu sve dalmatinske F´rimorce, ma da medu njima nema pravoslavnih, Vlasima (Morovlasi) a Vlasima zovu sami sebe i u talijanskoj Apuliji p.red nekoliko stotina godina naseljeni Hrvati Primorci iz Dalmacije. Car Dušan u .svom zakoniku priznaje, da u njegovoj carevini ima puno već prilično srbiziranih Vlaha, koji ali još uvijek govore svojim rumunjskim jezikom. Značenje riječi Vlah nije dakle točno ustanovljeno ni za same Rumunje, kao ni za Srbe ni Hrvate. Nije isključeno, da su to ime dobili uopće svi balkanski seljaci od trgovaca Grka po sjeveroafričkoj riječi: Felah = seljak. Ilira više nema, Rumunji su u svojoj državi Rumunji a srbizirani Rumunji su postali Srbi sa nazivom Cincari, dočim su pohrvaćeni Rumunji i hercegovački i dalmat. Brdani prozvani Bunjevcima. (Nije još razjašnjeno, da li po svojoj staroj postojbini oko rijeke Bune ili po tom, što su se u velike bavili pčelarstvom po rumunjskoj ili talijanskoj riječi bunja = košnica ili po tom, što svoje zgrade i crkve grade u pomanjkanju drvne grade i vapna od grezoga kamena u formi košnice. Neki drže, da su to ime možda dobili od Grka po riječi bounos = brda = brdani. Vaničkova omaška sa naseljenicima Pazarišta još se dade oprostiti. U ono doba naseljivanja nije bilo dostatno popova ni jednog ni drugog vjerozakona, nego se je u slučaju nužde uteklo uzrečici: »Ta jedan je Bog« i narod je kršten po najbližem popu bilo kojega vjerozakona. Fäkal je, da je po prezimenima sudeć (Jovanović, Živković, Vlatković i dr-) bilo u Pazarištu osim Bunjevaca katolika (Balenović, Vrkljan, Ltilić i t. d.)>* dosta pravoslavaca Srba, koji su u pomanjkanju pravoslavnih sveštenika pokatoličeni i time s vremenom pohrvaćeni. * Ime Vrkljan nalazimo redovno napisano sa Werklein , što je skroz krivo. Ime Vrkljan nije njemačkog porijekla, već potiče od bunjevačkog imena Frkljanović, koje je u uskim rubrikama vojničkih popisa pretvoreno u Frkljan i po lički izgovarano a kasnije i pisano Vrkljan. 156 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Zamjeriti moramo S ehu hm ach eru njegov šovinistički način pisanja u njemačkom duhu. On dobro nabraja, da su razni Nijemci generali i grofovi kao Herberstein, Rabata, Mercy, Cordua, Stubenberg, Khcwenhüller i dr. te razne druge njemačke komisije izradili mnogobrojne tzv. »Systeme« za organizaciju Vojne Krajine, ali ne spominje, da su svi ti »Systemi« bili manjkavi sve dok nije izašao Temeljn i zako n za Vojnu Krajinu od god. 1807. Taj je zakon konačno zadovoljio i Schuhmacher šovinistički kao s neba u rebra kliče, da je to rezultat (uspjeh) njemačkoga duha, t. j . njemačkoga mozga! A kako je nastao taj zakon? On sam kaže, da je nadvojvoda Karlo osobno sastavio pitanja, na koja su uprave pojedinih dijelova Krajine trebale da odgovore i dadu svoje mišljenje i predloge. Svi su podatci prema tome za sastav toga zakona došli iz same Krajine, dakle iz duše Krajišnika, pa kako se onda može taj nakoti nazvati rezultatom njemačkoga mozga! A gdje je bio taj njemački mozak sastaviteljima Nijemcima tolikih prijašnjih nevaljanih krajiških »systema«? Zar je Nijemcima tek g. 1807. Bog prosvjetno pamet? On ne spominje ni junaštva Jurišića, ni Zrlnjskoga pa ni Jana Sobjeskoga ni ostale austrijske narode, koji su Turke gonili, već šovinistički kliče »kako je njemačk a metla izmela Turke iz austrijske carevine «. U početku svoje knjige spominje Sch. poput Š i š i ć a, kako su razni azijski narodi nastojali da prodru na Balkan, ali su ih balkanski Krajišnici suzbili. Prve narode za dobe seobe naroda nadmudrili su Bizantinci na taj način, što su im dali zemljište za nastambu a povjerili im ujedno obranu granice. Slično su postupili .... njih Rimljani a kasnije Nijemci u sjevernim krajevima- Austrijska Vojna Krajina proti Turcima izkristalizirala se je tek s vremenom. Vrhunac njezine organizacije postignut je tek zakonima Gränitzrechte iz 1754., temeljnim Krajiškim zakonom od god. 1807. i konačno 1850´. Ovaj je sadržaj dovoljno poznat iz Sišičev e i dr. povijesti a sadržaj zakona iz samih zakona, koji se mogu dobiti u boljim bibliotekama. Bitnost V. K. sastojala se je u tome, što su prebjezi iz Bosne i drugih zemalja naseljeni u Krajini pod uvjetom, da brane zemlju a za nagradu dobivaju u posjed zemlju kao neku vrst lena. Od poreza su oprošteni a zapovjedaju im njihovi knezovi. To se je s vremenom izvrglo, otpali su knezovi a bogme se je plaćala i zcmljarina, od koje su bili u početku oprošteni. Interesantno je u toj knjizi to, da pisac upozorava, kako se je od Krajine namjeravalo načiniti neku vrst Marke kao što su bile carske nasljedne zemlje Štajerska, Kranjska i Koruška, a interesantno je i to, da se je mislilo u Krajinu naseliti njemačke vitezove, na što ovi nisu pristali. Iz povjesti je poznato, da su njemački krstaški vitezovi odgajani da idu na križarske vojne, ali su oni iznenada navalili na istok i sasjekli tamo se ifalazeće nepripravne Slavene, Pruse, Litavce itd., a nisu nikada otišli da oslobađaju Sv. grob. Kad su ih pozvali, da odu u Krajinu i da ju brane, oni su »junački« odgovorili: Mi neidemo u klopku (mišolovku)! Priznati se mora, da pisac u velike hvali vjernost graničara prema isvome caru i njihovu hrabrost. Naročito ističe, da su se oni pokazali vrijedni i onda, kada su se borili pod Jelačićem protiv Mađara itd-a da su plodove njihovi krvi pobrali drugi! On time sigurno aludira na to, da su Mađari za svoje rebelstvo dobili dualizam a Hrvati za svoju vjernost kruti apsolutizam (diktaturu). Za tu njegovu istinsku konstataciju neka mu bude čast i hvala. Interesatno je, što se Sch. priklanja mišljenju, da su graničari vazda zazirali od spajanja Krajine sa materom zemljom Hrvatskom i bunili se protiv uvođenja civilne uprave u Krajini. Mi znademo, a to se je konačno pokazalo i ispravnim, da su se oni branili od civilne uprave radi toga, jer su im s tom upravom htjeli nametnuti nove Terete: ukonačivanjc regularne vojske, plaćanje zemljarine i t. d. a protiv pripojenja 157 |