DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
naredila sječu 100.000 m3 drveta u jednoj plemenskoj šumi, iako su se tome odlučno protivili vlasnici i usmeno i pismeno, pošto nije bilo pravovaljanog ugovora o eksploataciji, te šume! Zbog toga i drugih stvari vlasnici su bili primorani, da se pretstavkama obraćaju 1 na najviše mjesto (šume plemena Poljskog u srezu kolašinskom), Prodajom drveta iz ovih šuma prema podacima kojima raspolažemo počelo se je u 1909 godini. Prvi kupci redovno nijesu bili niti su to često i danas i eksploatatori ovih šuma, već su ugovorna prava i obaveze prenošena s jednog preduzeća na drugo ilil s jednog lica na drugo. Pouzdano se zna, da su ovakvim prenosima često zarađivane velike sume novaca, lako postoje komisijski, podaci, kojima je utvrđeno, da se je na prenosima ugovora i pojedinačnih ugovornih prava (djelova) zaradilo kod šuma plemena Poljskog u srezu kolašinskom skoro 9,000.000 dinara. Zarade pojedinaca nijesu se stvarale godinama no i u jednom danu! Što je u ovoj stvari najčudnije, nijesu ti ugovori bili pravovaljani, niti se je provodila eksploatacija ovih šuma, no se to tek sada vrši. Dalje, kod šaranačkih šuma u srezu šavničkom zarađeno je prema komisijskim izvještajima na ovim poslovima preko 4,000.000 dinara. Sigurno je bilo i drugih zarada, koje su se prirodno teško mogle ustanoviti. Prema nepotvrđenim vijestima, koje se i danas stalno pronose i usmeno i putem štampe, ako je vjerovati onoj narodnoj: »gdje god dimi, ima i vatre«, moramo računati s tim, da je i kod ostalih šuma bilo sličnih zarada. Zbog ovakvih trgovačkih poslova pretstavljaju predmetne šume naročiti primjer n«vjerövatnih spekulacija, kojima kod nas svakako nema sličnog. I danas se s ovim nije prestalo iako se sada za prenose ugovornih prava ü obaveza traži odobrenje Banske uprave. U Crnoj Gori je pravovaljanost ovakvih ugovora bila vezana za odobrenje Ministra unutrašnjih djela po čl. 28 Raspisa o šumama br. 2404 od 16/IV 1909 god., jer »zakupcima za razne spekulativne cijelu ne smije se gora prodavati bez odobrenja Ministra unutrašnjih djela«. Pored toga, što ugovor zaključen bez toga odobrenja nije mogao važiti, ko bi tako postupio kažnjavao bi se po čl. 46 istog Raspisa globom od 2—50 kruna u korist´ državne kase. Poslije ujedinjenja prenesena je nadležnost odobravanja ovih ugovora na Ministarstvo šuma i rudnika sve do stupanja na snagu Zakona o Banskoj upravi, po kome je to pravo il dužnost Banske uprave (§ 38-1V tač. 10). Stanje ugovora. Prema evidenciji Banske uprave o odobrenim ugovorima za prodaju drveta iz ovih šuma zaključuje se: a) Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore odobrilo je ugovore za sljedeće šume: 1) »Rudanačka Gora« u srezu šavničkom, svojina bratstva Kneževića po ugovoru od 15/IX 1911 god., 2) »Šljivanska Gora« u istom srezu, svojina plemena Šljivanskog po ugovoru od 14/IX 1911 god., 3) »Tepačka Gora« u istom srezu, svojina sela Tepaca po ugovoru od 14/IX 1911 god., 4) »Đurukača« u istom srezu, svojina bratstva Kneževića i Bojovića po ugovoru od 14/IX 1911 god., 5) »Povrh Paleža« u istom srezu, svojina bratstva Ostojića, po ugovoru od 14/IX 1911 god., 175 |