DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 17 <-- 17 --> PDF |
I interesi vlasnika ovih šuma i javni interesi ne razlikuju se kod plemenskih, seoskih i bratstveničkih šuma. Oni su u suštini istovjetni a samo dolaze do jačeg ili slabijeg izražaja prema veličini, vrijednosti i pravnim obavezama odnosnih šuma. Zbog ovoga smo već prije istakli, da smatramo, da i bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor po § 56 Z. o š., pa se na ovo pitanje zbog njegove važnosti ovdje opet vraćamo. Kad čisto privatne šume, bilo fizičkih ili pravnih lica, koje su opterećene službenostima paše i drvarenja i nijesu u državnoj upravi, mogu doći u ovu katgoriju šuma zato, da se osigura trajno uživanje službenosti ili kad šume privatnih lica, koje su uzete u državnu upravu ili proglašene zaštitnima sa ciljem, da se time postigne i osigura svrha, kojoj te šume imaju da služe, mogu doći pod naročiti javni nadzor, onda po našem mišljenju moraju i bratstveničke šume spadati ovamo. One, kako je već rečeno, imaju isti zadatak i istu svrhu kao i plemenske i seoske šume. Činjenica, što po Uredbi M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice nijesu stavljene pod nadzor ni državnih ni općinskih vlasti u pogledu raspolaganja s prihodima, a gotovo ništa ni u pogledu uprave i zastupanja, ovdje ništa ne mijenja. Uostalom, pitanje raspolaganja s prihodima od šuma nije za Zakon o šumama ni važno, jer ovaj zakon ima da regultše način šumskog gazdovanja i da čuva šumu a ne prihode dobivene od prodaje drveta iz ovih šuma. Pošto i Uredba M. S. br. 1000/37 priznaje bratstveničke zajednice te pošto u pogledu šuma moraju važiti iii važe odredbe Zakona o šumama a po čl. 8 te Uredbe privreda se u zajednici (pa i bratstveničkoj) i uživanje zajedničkih dobara ima urediti prema trajnoj koristi zajednice, mislimo da ne griješimo, ako i bratstveničke šume stavljamo u kategoriju šuma ilz § 56 Z. o š. One jedino mogu postići svoju svrhu, ako se budu tako tretirale. Fakat, što se ni u Zakonu o šumama ni u Zakonu o banskoj upravi ne spominju bratstveničke šume, ne treba nikoga da čudi, jer su i seoske i bratstveničke šume postale diobom plemenskih šuma, koje jedine i poznaju navedeni! zakoni. Kad su se spomenutim zakonima citirale seoske šume, sigurno se nije mislilo na seoske šume u Crnoj Gori. Ministarstvo je šuma i rudnika međutim u drugostepenim odlukama iz prošle godine po pitanju sječe u dvjema bratstveničkim šumama stalo na stanovište, obzirom na odredbe Uredbe M. S. br. 1000/37, da bratstveničke šume ne stoje pod osobitim javnim nadzorom u smislu § 56 Z. o š., već se imaju smatrati posve privatnim šumama po § 74 Z. o š. Drugim jednim nešto kasnijim objašnjenjem ovo je Ministarstvo međutim stalo na gledište, da bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor — § 56 toč. 6. Iz razloga, koje smo već naveli mišljenja smo, da bratstveničke šume moraju doći u grupu iz § 56 Z. o š., jer su ti razlozi potpuno dovoljni i sasvim opravdani, da se one tako tretiraju. Zbog toga one dolaze i pod § 38-IV toč. 10 Zakona o Banskoj upravi zajedno s plemenskim i seoskim šumama. Vidjeli smo uostalom, da su i! Min. unutr. djela Crne Qore i Min. šuma i rudnika ;i Banska uprava odobravali prodaje drveta iz bratstveničkih šuma a to ne bi učinili, da nijesu bili za to nadležni. U tome, što su Uredbom M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice (šume) izuzete u pogledu uprave i rukovanja s prihodima iz nadzora državnih i; općinskih vlasti, ne vidimo ni malo dovoljnih razloga, da se ove šume smatraju privatnim po § 74 Z. o š. Da momenat slobodne uprave i rukovanja imovinom 181 |