DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 3 <-- 3 --> PDF |
H R VAT S K I ŠUMARSKI LIST GOD. 6;. SVIBANJ I94I. UZ PEDESETU OBLJETNICU PROF. DR. ING. JOSIPA BALENA (A L´OCCASION DU CINQUANTENAIRE DU PROFESSEUR DOCTEUR ING. JOSIP BALEN) Mali narodi daju u pravilu i malo talentiranih ljudi rijetkih sposobnosti, koji se svojim1 radom- izdignu iznad prosjeka. Ako je taj narod osim toga i siromašan, onda je broj1 takovih ljudi još manji, jer mnogi talenti nemaju radi nepovoljnih okolnosti prilike da se razviju, a mnogi propanu radi istih uzroka prije reda. Zato nam je dužnost, da se naših ljudi, koji su nas zadužili svojim radom na bilo kojem polju narodnog života, sjetimo svakom zgodom, da im poklonimo dužnu pažnju i odamo priznanje, jer je to konačno skoro sve, što im možemo dati. Prošle je godine proslavio skromno pedesetu obljetnicu svoga života odlični šumarski stručni pisac i uvaženi hrvatski javni radnik dr. ing. Josip B a 1 e n, profesor poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zemunu. Proslavio ju je tako skromno, da smo istom nedavno- za to saznali, pa smatramo svojom dužnošću, da mu makar i okasno posvetimo par redaka. Ova nam je dužnost tim ugodnija, što je jubilarac vjerni član Hrvatskog šumarskog društva od njegovog početka i vrstni suradnik Hrvatskog šumarskog lista. Rodio se je 18. ožujka 1890. u Krmpotama, kotar Novi-Vinodol. U rodnom je mjestu svršio osnovnu školu a gimnaziju u Senju, gdje je 1909. godine maturirao. Šumarske je nauke svršio na visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Štiavnici (Chemnitz, Selmecbanya) 1913. godine. 167 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 4 <-- 4 --> PDF |
U šumarskoj praksi, pored redovnih dužnosti, radi i naučno, pa se, iako je bio daleko od naučnih zavoda i biblioteka, sprema se za doktorat; 30. lipnja 1923. promoviran je kao prvi doktor šumarskih nauka sveučilišta u Zagrebu. Dizertacija mu je bila: Bura i n j e z i n o značenje z & p o š u rn 1 j a v a n j e Krša. U gimnaziji se je školovao kao krajišnik stipendijom iz krajiške investicione zaklade, a na visokoj školi stipendijom iz prihoda državnih šuma u Hrvatskoj. Kao student preko svakih ferija radi 2—3 mjeseca u šumarskoj praksi, većinom na taksacionim radovima, u području šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, Lugošu i Banskoj Bistrici Sve je nauke svršio sa odličnim uspjehom. Po završetku studija stupa god. 1913. u državnu službu i to kod šumarskog ravnateljstva u Zagrebu. Tu je bio zaposlen najprije u centrali, a onda kod šumskih uprava — radeći prije svega građevinske poslove (Ogulin, Mrkopalj, Ravna Gora). U jesen 1914. povjerena mu je uprava šumarije Rujevac-Umetić (danas Rujevac i, Kostajnica) a s proljeća 1915. uprava šumarije u Glini. 1917. otklanja da ide u Ministarstvo Poljoprivrede u Budimpeštu, pa je premješten za upravitelja šumarije u Krasnu. Godine 1919. premješten je u Senj za upravitelja nadzorništva za pošumljavanje Krša, gdje ostaje do 1925. Za vrijeme službovanja u Senju vršio je dulje vremena dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici i na otoku Krku. Iako je živo želio da ostane i dalje na terenskom poslu, premješten je godine 1925. u Ministarstvo šuma i rudnika, po želji ministara Hrvata, koji su onda ušli u vladu. Tu je najprije inspektor a onda viši inspektor i šef odsjeka za pošuml javan je — sa referadom pošumljavanja uopće a napose pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj1 gori i Makedoniji Godine je 1927. na osnovu raspisanog natječaja biran za vanrednog sveučilišnog profesora na beogradskom1 sveučilištu za katedru P o d i z a nje i gajenje šuma i Zaštita šuma osim toga predaje il Lovstvo . Godine je 1930. biran za redovnog sveučilišnog profesora. Niz je godina biran u odbor Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu a godine 1934. do 1936., kao predstavnik Hrvata, biran je i za predsjednika tog udruženja. . Godine 1927. i 1928. radi kao ekspert za šumarska putanja u Internacionalnoj dunavskoj komisiji!. Redovni je član Društva hrvatskih književnika i dopisni član češke akademije. Učestvovao je na više internacionalnih kongresa, bio je član raznih komisija, anketa i t. d. Sarađiivao je na Zakonu o šumama. Za vrijeme svoga službovanja prokrstario je čitavu državu tako, da gotovo nema važnijeg šumskog objekta, koji nije pregledao i proučavao. U cilju studija šumskoga gospodarstva boravio je u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. U vezi je sa istaknutim šumarskim naučnim radnicima raznih zemalja. Služi se svim slavenskim i gotovo svim1 evropskim jezicima. 168 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Kao gimnazijalac surađuje u omladinskim Časopisima (»Pobratim«, »Luč«, »Mlada Hrvatska«) kao i u dnevnim listovima. Prvi stručnu članak: »Pretvaranje čistih bukovih sa^ stojina u mješovite biuk ovo-hrast ove sas to j ine« napisao je još kao student šumarstva 1913. godine i poslao ga ondašnjem uredniku Šumarskog lilsta B. Kosoviću, koji je članak prim» i pisca ohrabrio svojim pismom. Članak je štampan u Šumarskom listu godine 1915. Svoje je radove štampao većinom u Šumarskom listu, a onda u Narodnoj šumi, u Almanahu Jadranske straže, u Silva mediterannea (na francuskom), u Lovačko-ribarskom vijesniku, u zbornicima »Pola stoljeća šumarstva« i »Le Karst Yougoslave«, u češkom šumarskom leksikonu i t. d. Štampao je i više samostalnih djela. Radovi su mu uvijek lijepo primljeni i odlično ocijenjeni i u našoj- stručnoj, i dnevnoj i u stranoj štampi, Naročito je lijepo pisala stručna štampa njemačka, bugarska, francuska, češka i t. d. Napisao je velik broj stručnih članaka, prikaza, naučnih rasprava i zasebnih djela. Od radova, štampanih u Š. L. navesti ćemo samo nekoje: Rad šumara na Kršu Organizacija rada oko pošumljavanja Krša i goleti Dioba golog Krša Pošumljavanje Krša sjetvom Podizanje šuma na Kršu resurekcijom Pogledi na šumarstvo Bugarske Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma Drugi prilog poznavanju naših mediteranskih šuma Treći prilog poznavanju naših mediteranskih šuma i tako dalje. U zborniku »Pola stoljeća šumarstva« piše: »Pošumljavanje krša i goleti« a u »Le Karst Yougoslave«, »Les elements klimateriiques et leurs relations au repeuplement« i »La technique du ´repeuplement«. Kao zasebne knjige štampao je: O proredama (224 str., Zagreb, 1929.) Zakon o šumama (Tumač, sa Dr. Sagadinom, 323 str., Zagreb, 1930.) Naš goli Krš (311 str., Zagreb, 1931.) Josip Kozarac (104 str., Zagreb, 1936.) Šumski radnici (200 str., Zemun, 1938.) Nauka o šumi O. F. Morozova (208 str., Zemun, 1940.) U šumarskoj se praksi naročito bavi pitanjem uzgoj a šum a a to mu je najmilija tema i u naučno literarnom radu. Kao dijete golog Krša, osjetio je svu nesreću zbog nestašice šume, a kao dijete sela u tom K r š u, k o j e n e m a ni bogatih njiva ni bujnih livada, osjetio je duboku vezu, koja veže našega čovjeka na selu u većini naših krajeva sa š u m o/m. S time je u v e z i č i t a v njegov rad, i onaj u šumarskoj praksi, i onaj u šumarskoj nauci. Interesantno je zabilježiti, da kao mlad stručnjak počinje izradom šuma u vlastitoj režiji u šumskim upravama Glina i Krasno, da počinje provođenje proreda u šumskoj upravi Glina a tipičnu oplodnu sječu u jelovim sastojinama u šumskoj upravi Krasno«. 169 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Do pravoga zamaha došao je u svome nastojanju i u svojim težnjama za vrijeme službovanja u Senju. Tu se daje svom snagom na pošumljavanje goleti Krša. A nije to bio ni malo lagan posao. Došao je u Senj u jesen 1919. godine. Narod nije bio za pošumljavanje goleti. Smatrao je — u mnogo slučajeva i s pravom — da svako oduzimanje površina za pošumljavanje, koje su do toga vremena služile za pašnjak, znači za njega gubitak, umanjivanje pašnjačke površine. A kako je do toga vremena bilo nadzornlštvo za pošumljavanje u rukama mađarske uprave, narod je i iz političkih razloga stavljao smetnje pošumljavanju. To nije bilo ni teško. Najveći je dio goleti na Kršu nekadanje Vojne krajine, koji je u ono vrijeme potpadao pod Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju, svojina neuređenih zemljišnih zajednica. Takozvani persumptivni ovlaštenici na svojim su skupštinama stalno donosili zaključke, da ne dadu svojih zemljišta za pošumljavanje. Posljedica je toga bila, da je u toku 10—15 godina pred slom Austro-Ugarske bilo na području nadzorništva jedva koje katastarsko jutro pošumljeno. Po svome dolasku u Senj odmah je započeo akcijom, da se pitanje pošumljavanja krene s mrtve točke. Najetže mu je bilo, kad su i njegovi uži zemljaci, Krmpoćani il Krivopućani, odbili, da ma što dadu od zajedničke površine za pošumljavanje. Ono, što u redovnim prilikama i ne dolazi u obzir, ovdje je bilo glavno: dobiti u onom moru goleti površinu za pošumljavanje. I ne samo to. Trebalo je pored toga, da narod uvidi, da mu je rad oko pošumljavanja potreban kao kora kruha. Kao seljačko dijete nastoji, da narod predobije za taj nadasve koristan posao. Posjećujući neprestano sela i zaselke naročito svoga rodnoga kraja, Krmpote i Krivi Put, uvjeravao je narod o potrebi i o koristi pošumljavanja, o koristi šume uopće. Pored toga poduzeo je još jednu akciju. U Senju u ono vrijeme nije bilo poljoprivrednog referenta. Smatrajući, da se specijalno na Kršu rad šumarskog stručnjaka ne može odvojiti od rada poljoprivrednog stručnjaka, uzgaja u rasadnicima razne voćke, koje su podesne za Krš: bademe, orahe, kajsije, trešnje i t. d. Više vlasti mu odobravaju, da te voćke dijeli narodu besplatno. Osim toga uči lugarsko osoblje kalamiti, a onda osoblje dobiva zadatak, da u svome rajonu poučava u tome radu seljake. Sve je to imalo lijepoga uspjeha. Našlo se je riješenje za ono, što je bilo najteže i što je smetalo radu oko pošumljavanja: narod, specijalno u Krivom Putu i Krmpotama, uviđa opravdanost njegovih nastojanja i sam daje terene za pošumljavja u velikim površinama. Za kratko se vrijeme stvara samo u te dvije općine preko 2000 katastral. jutara branjevina, na kojima se odmah počimlje sa pošumljavanjem. Iz toga vremena potječu između ostaloga branjevine: Perinica, Alino Bilo. Stražbenica, Greben, Kosova Buljma u općini Krivi Put, pa Čvrnjica — Čardak i Velinica u općini Krmpote. Izrađujući projekte za pošumljavanja, ne drži se uobičajene šablone; on ima pred očima potrebe naroda, da šuma zaštićuje i njega i stoku mu od nevremena, i da šuma na Kršu mora u najvećoj mjeri sudjelovati i kod rješavanja drugih gospodarskih pitanja, specijalno kod pitanja ishrane stoke. Za to projektira i izvodi po naročitom programu šumske skupine sa čistinama, negdje postavlja i prosjeke, da bi bilo što viiše trave, kako bi se na taj način pomoglo ishrani stoke. 170 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Vršeći dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici upravlja šumama zemljišnih zajednica. Ali i tu, kao i na Krku, naročitu pažnju posvećuje pošumljavanju goleti. Tu je posao lakši. Narod je prosvjećeniji i rado daje zemljište za pošumljavanje te intenzivno pomaže taj rad. Iz toga vremena, pored nekih kultura oko Crikvenice i uopće u Vinodolu, valja naročito istaći kulture na otoku Krku na teritoriju općina Vrbnik, Baška, Omišalj i Punat (»Treskavac«). Za vrijeme svoga rada u Ministarstvu Šuma i Rudnika 1925. do 1927. živo radi na akciji oko pošumljavanja nastojeći, da se iz fonda za pošumljavanje izvede što više radova. Na zahtjev ministara Hrvata drži predavanje hrvatskim narodnim zastupnicima o pošumljavanju. U to vrijeme pada intenziviranje radova na pošumljavanju u svim našim krajevima. Pored redovnoga rada oko pošumljavanja nastoji, da se oko primorskih mjesta podigne što više zelenila uopće. Uređenje nasada, gotovo oko svih primorskih gradova, dobilo je u to doba mnogo zamaha, jer se je u. Ministarstvu našlo pomoći i razumijevanja za to. Uto mu je vrijeme pored drugih radova povjereno, da projektira i izvodi pošumljavanja u okolici Beograda. Iz toga vremena potječu oni danas veoma lijepi nasadi na Topčiđerskom brdu sa impozantnom alejom jablanova te nasadi oko gardijskog doma u Topčideru. Kao šumarski inspektor prokrstario je u to vrijeme više puta sve krajeve države a naročito one, gdje caruje golet i sirotinja. Sva pitanja, koja su s time u vezi, proučavao je na licu mjesta. Od najnovijih radova, koji imaju najjaču vezu sa unapređivanjem šumarstva, valja spomenuti opsežna istraživanja, koja izvodi u cilju pošumljavanja goleti Vardarske banovine. Prema informacijama su do sada dobiveni rezultati vanredno dobri. Valjalo je riješiti ovaj zadatak: 1) koje bi vrste drveća bile najpodesnije za pošumljavanje aridnih goleti, imajući pred očima i vrlo raširena slatinasta zemljišta; 2) koje bi vrste valjalo miješati i kako da se stvori sastojina u punom smislu riječi; 3) kakva treba biti tehnika rada, da uspjeh bude što bolji i da se što prije dođe do cilja. Rezultati ovih radova, koje izvodi već nekoliko godina, još nisu objelodanjeni, ali je sigurno, da će ti rezultati biti za šumarstvo onih krajeva i uopće za šumarstvo aridnih predjela od naročite važnosti. Pokusne se stanice, na kojima radi, nalaze u Ržaničanu kod Skoplja i na Ovčjem polju. Ministarstvo šuma dalo je ljeti 1940. godine po naročitim izaslanicima pregledati rad na ovim stanicama pa je kao rezultat toga donijelo odluku, da se prema radu na tim stanicama preorijentira rad na pošumljavanju goleti u aridriim krajevima. I pored toga, što je otišao na sveučilište, ne prestaje biti u neprekidnom dodiru sa šumskom praksom. Kad je 1928. godine pokrenuta akcija među šumarskim stručnjacima protiv dotadanjeg rada u šumarskoj administraciji, jedan je od ouih, koji su na čelu te akcije, premda je u to vrijeme bio samo vanredni profesor. I kad je na izvanrednoj* skupštini šumara iz čitave države, održanoj 1928. u Beogradu, trebalo javno i otvoreno dignuti svoj glas — on je među prvima i podnosi referat o najbolnF jem pitanju u šumarskoj struci, o pitanju personalnom. U to su vrijeme bile upravo nepodnosive prilike u struci. Jedno od najslavnijih pitanja, pitanje personalno, bilo je neizrecivo teško. A ljudi su osnova sva 171 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 8 <-- 8 --> PDF |
kom radu. Taj je referat izazvao na skupišni pravu buru oduševljenja i značio istinsko olakšanje (Vidi posebno izdanje Šumarskog lista od god. 1928.). S time je u vezi povedena anketa o radu u šumarskoj struci, specijalno obzirom na dugoročne ugovore. U anketnoj komisiji, koja je ispitivala dugoročne ugovore i njihovu provedbu u Hrvatskoj sudjeluje i on.* Izvještaji anketnih komisija bacaju pravu svjetlost na ondašnji rad u šumarskoj struci. I pored raznih smetnja sa strane zainteresovanih krugova, prilike su se poslije rada ankete ipak znatno poboljšale. Godine 1933/34. kao podpredsjedniik Šipada — pretsjednik je bio ing. B. Kosović — naročitu pažnju posvećuje personalnom i radničkom .tanju. Iz razumljivih razloga taj upravni odbor nije dugo radio. Bio je brzo zamijenjen drugim. Ali je učinio, što je mogao i koliko je mogao. Kao predsjednik šumarskog udruženja daje inicijativu za izradu poprsja Josipa Kozarca i Frana K e s t e r č a n e k a. Godine 1936. otkriva poprsje Kozarčevo na Šumarskom domu. U isto vrijeme štampa monografiju o Josipu K o z a r c u i sav prihod daje za pokriće troškova oko izrade poprsja Josipa Kozarca. Iskrenu pažnju posvećuje svome rodnome kraju i svima onima, koji mu se obraćaju, da dobrim putem uputi ovu ili onu stvar. Naročito je to bilo potrebno,, kad nije bilo Hrvata u beogradskoj vladi. Zato ga i prozvaše »hrvatskim konzulom«. Sa svojim je zemljacima sa sela u neprekidnoj vezi. Oni ga, kad prolaze kroz Zemun, posjećuju i pišu mu o svojim nevoljama, a on s njima osjeća i sretan je, ako im može bilo u čemu olakšati život. Mnogo je koraka učinio za mnoge naše ljude. Bilo da se radilo o kakvom imenovanju, bilo o ispravljanju kakve nepravde, kojih je bilo na pretek, nije žalio ni truda ni vremena, pomagao je, gdje je mogao i stigao i koliko je mogao. Postavljenje mnogoga našega čovjeka, koji nije imao protekcije — a te u pravilu nije ni mogao imati — vezano je za njegovo ime. Naši mlađi kolege znadu to najbolje. Godinama surađuje u svim hrvatskim1 društvima i organizacijama u Zemunu i Beogradu: predsjednik je H. P. D. »Tomislav«, »Hrvatskog Ra* diše«, hrv. pjev. župe »Klaić«, član je središnje uprave Hrvatskog Radiše kao i središnje uprave Hrvatskog pjev. saveza i t. d. Dr. Balen je izraziti tip self made manna. Bez protekcije, bez veza, probijao se je kroz svijet uz najveće poteškoće i sve što je postigao, postigao je vlastitom snagom. Našem vrijednom i simpatičnom jubilarcu želimo dug život uvjereni, da će još mnogu i duboku brazdu uzorati na polju zelene struke a da neće zaboraviti ni na Hrvatski šumarski list. Uredništvo * sa |