DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ing. Dušan Vučković (Cetinje): PRILOG PROUČAVANJU PLEMENSKIH, SEOSKIH I BRATSTVENIČKIH ŠUMA U CRNO] GORI* (ETUDE SUR LES FORETS COLLECTIVES A MONTENEGRO) VII. Prodaje drveta iz ovih šuma, kako su vršene ranije, kako se danas postupa i kako bi trebalo raditi. Opć e stanje . Zbog siromašnog stanja vlasnika ovih šuma, oskudice kapitala i radne snage te osustva saobraćajnih sredstava, dolaze kod prodaja drveta iz ovih šuma u obzir samo dugoročni ugovori. 0 ovum ugovorima mnogo je raspravljano ne samo u crnogorskim´ lokalnim novinama — biv. cetmjskoj »Epohi«, nikšićkoj »Slobodnoj ´misli« i podgoričkoj »Zeti« — no i u beogradskoj »Politici«, »Pravdi«, Savkovićevim »Malim novinama«, »Nepravdi«, sarajevskoj »Jugoslovenskoj pošti« itd. I danas su ova pitanja još uvijek na dnevnom redu. U svim knjigama, edicijama i brošurama, koje tretiraju ekonomske probleme Crne Oore, zauzima pitanje eksploatacije ovih šuma potpuno opravdano uvijek jedan od najvažnijih djelova. Ta su se pitanja tim1 prije pokretala, što se njima nije radilo samo o interesima vlasnika ovih šuma, već su dolazili u obzir i nacionalni interesi u vezi s invazijom stranog kapitala u ove krajeve, a s druge strane na daleko čuvene »prodaje i preprodaje« ovih šuma davale´ su dosta materijala za javnost. Vrlo značajan momenat u ovim pitanjima čine i raznoliki opći interesi vezani za ove šume kao javna dobra, koja stoje pod naročitim nadzorom države. Kako se vidi, ova su pitanja vrlo zamašna, pa nije ´nikakvo čudo, što se o njima i danas stalno govori i piše iako ne od strane šumara. Pokušaćemo stoga da damo jednu kraću analizu ovoga problema, kako je rješavan ranije, kako se danas na njega gleda i kako bi trebalo raditi obzirom na postojeće pozitivne zakone i njima određenu nadležnost vlasti. O vrednosti ovih šuma i količini drvnih masa, koje se mogu iz njih dobiti, mišljenja su podijeljena. Dok jedni vide u tim šumama ogromna bogatstva i velike kapitale, dotle im drugi tako reći odriču svaku vrednost ne samo zbog toga, što smatraju, da te šume i ii po kvantitetu i po kvalitetu ne zaslužuju veću pažnju nego i zato, što usljed nedostatka saobraćajnih srestava zaključuju, da se eksploatacija ovih šuma ne bi rentirala. Iz tabelarnog pregleda za 15 šumskih područja u prošlom članku1 vidjelo se, da je i ovdje, kao obično i svuda drugđe, istima po sredini. Do jednih su šuma donekle izgrađena saobraćajna srestva, druge se nalaze u gravitacionom području rijeka Tare i Lima, kojima se drvni materijal može pla * Vidi Šumarski list od god. 1940 br. 8 str. 397—415 Op. ur. *) »Šumarski list« od 1940 g. br. 8 str. 414 i 415 173 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
viti, a ima ih dosta i potpuno zatvorenih, za čije iiskorišćavanje treba uložiti veći kapital za samo pravljenje transportnih srestava. Ako računamo s današnjim stanjem eksploatacije ovih šuma, sadašnjim ilnteresovanjem i stranog kapitala i domaćih preduzeća za još neiskorišćene šume te dosadašnjim učešćem preduzeća i pojedinaca u tim šumama, moramo reći, da je eksploatacija ovih šuma rentabilan posao. Ako ne za svakoga, za dobar dio svakako. Uostalom i način rada il način organizacije posla nije svuda jednak, pa se kod svih ne mogu ni očekivati podjednaki rezultati. Pod organizacijom rada kod iskorišćavanja šuma razumijevamo, kako to ističe Dr. A. Ugrenović,2 izabrati valjano vrijeme sječe, pribaviti u pravo vrijeme dovoljan broj sposbnih i valjanim alatom opremljenih radnika, udesiti valjanu upravu i tehniku samoga rada tako, da stvarno težište organizatorskog rada bude na terenu a ne u birou. Za ovakve poslove nije dovoljno imati samo kapital no se mora, pored mnogo drugih stvari, imati i pouzdano stručno osoblje, bez kojega se ovakvi radovi ne mogu ni zamisliti. Kod dosadašnjih eksploatatora niko nije imao stručnog osoblja za provođenje ovih poslova, pa se sigurno nijesu ni postigli oni rezultati!, koji su faktično mogli uslijediti. Ovo pitanje nećemo ovdje dalje raščlanjavati, već ga samo spominjemo, da se vidi nedovoljno razumijevanje ovih pitanja kod eksploatatora i nepoklanjanje one pažnje ovim poslovima, koju ti poslovi zaslužuju po svome obimu i značaju. Čak i ona preduzeća, koja po § 77 Z. o. š. moraju imati za vođenje eksploatacije šumarskog stručnjaka, nijesu po tome postupala ni ranije pa nil danas. Nadležne vlasti sa svoje strane nijesu u ovom pogledu nikad preduzele odlučne korake. Kad ovako stoji, stvar kod preduzeća, koja zakon obavezuje, da moraju postaviti kvalifikovano lice ne treba se čuditi, što im ni druga, koja za ovo nijesu obavezna, ne prednjače dobrim primjerom u ovom pogledu. Pitanje eksploatacije ovih šuma dosta je otežano time. što vlasnici obično nemaju tapija na svoje šume. U zadnje vrijeme ovo se stanje osjetno popravlja, te se na taj način uklanjaju mnogi sporovi o vlasništvu, koji su često puta dosta štete i troška nanosili i vlasnicima i eksploatatorima. Uz ovaj momenat, često se ističe kao velika teškoća kod iskorišćavanja ovih šuma nerazumijevanje vlasnika odnosno udioničara u pogledu upotrebe radne snage za poslove eksploatacije i neprilike, koje zbog toga imaju pojedina preduzeća. Mi smo međutim ubijeđeni, da kod onih preduzeća, koja solidno rade te koja se striktno drže ugovora o eksploataciji i privrednih planova, do ovakvih nesuglasica ne dolazi. Koliko znamo, nikad u ovakvim slučajevima nije bilo krivice samo do vlasnika šuma. Da je međutim nadležna vlast prilikom odobravanja ovih ugovora malo više vodila računa o tome, da se u ugovore unesu potrebne.} jasne odredbe o upotrebi domaće radne snage i drugim pitanjima s njom u vezi. izbiegli bi se i svi ovakvi nesporazumi ili! bi se bar sveli na minimum. Vlasti su najzad zato tu, da obezbijede pravilan i zakonit rad. Na rad i postupak vlasti kod ovih ugovora osvrnućemo se docnije a ovdje samo konstatujemo, da se je u ovom pogledu il od strane vlasti na žalost dosta griješilo. Kao da se o ovim pitanjima nije imalo ili nije htjelo imati jasnih pojmova i upoznavanja nadležnosti pojedinih vlasti. Tim se valjda jedino može objasniti na pr. slučaj, u kome je jedna upravna vlast 2) Dr. Al. Ugrenović: »Iskorištavanje šuma«, kuj. II str. 70 i 71, Zagreb 1934 174 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
naredila sječu 100.000 m3 drveta u jednoj plemenskoj šumi, iako su se tome odlučno protivili vlasnici i usmeno i pismeno, pošto nije bilo pravovaljanog ugovora o eksploataciji, te šume! Zbog toga i drugih stvari vlasnici su bili primorani, da se pretstavkama obraćaju 1 na najviše mjesto (šume plemena Poljskog u srezu kolašinskom), Prodajom drveta iz ovih šuma prema podacima kojima raspolažemo počelo se je u 1909 godini. Prvi kupci redovno nijesu bili niti su to često i danas i eksploatatori ovih šuma, već su ugovorna prava i obaveze prenošena s jednog preduzeća na drugo ilil s jednog lica na drugo. Pouzdano se zna, da su ovakvim prenosima često zarađivane velike sume novaca, lako postoje komisijski, podaci, kojima je utvrđeno, da se je na prenosima ugovora i pojedinačnih ugovornih prava (djelova) zaradilo kod šuma plemena Poljskog u srezu kolašinskom skoro 9,000.000 dinara. Zarade pojedinaca nijesu se stvarale godinama no i u jednom danu! Što je u ovoj stvari najčudnije, nijesu ti ugovori bili pravovaljani, niti se je provodila eksploatacija ovih šuma, no se to tek sada vrši. Dalje, kod šaranačkih šuma u srezu šavničkom zarađeno je prema komisijskim izvještajima na ovim poslovima preko 4,000.000 dinara. Sigurno je bilo i drugih zarada, koje su se prirodno teško mogle ustanoviti. Prema nepotvrđenim vijestima, koje se i danas stalno pronose i usmeno i putem štampe, ako je vjerovati onoj narodnoj: »gdje god dimi, ima i vatre«, moramo računati s tim, da je i kod ostalih šuma bilo sličnih zarada. Zbog ovakvih trgovačkih poslova pretstavljaju predmetne šume naročiti primjer n«vjerövatnih spekulacija, kojima kod nas svakako nema sličnog. I danas se s ovim nije prestalo iako se sada za prenose ugovornih prava ü obaveza traži odobrenje Banske uprave. U Crnoj Gori je pravovaljanost ovakvih ugovora bila vezana za odobrenje Ministra unutrašnjih djela po čl. 28 Raspisa o šumama br. 2404 od 16/IV 1909 god., jer »zakupcima za razne spekulativne cijelu ne smije se gora prodavati bez odobrenja Ministra unutrašnjih djela«. Pored toga, što ugovor zaključen bez toga odobrenja nije mogao važiti, ko bi tako postupio kažnjavao bi se po čl. 46 istog Raspisa globom od 2—50 kruna u korist´ državne kase. Poslije ujedinjenja prenesena je nadležnost odobravanja ovih ugovora na Ministarstvo šuma i rudnika sve do stupanja na snagu Zakona o Banskoj upravi, po kome je to pravo il dužnost Banske uprave (§ 38-1V tač. 10). Stanje ugovora. Prema evidenciji Banske uprave o odobrenim ugovorima za prodaju drveta iz ovih šuma zaključuje se: a) Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore odobrilo je ugovore za sljedeće šume: 1) »Rudanačka Gora« u srezu šavničkom, svojina bratstva Kneževića po ugovoru od 15/IX 1911 god., 2) »Šljivanska Gora« u istom srezu, svojina plemena Šljivanskog po ugovoru od 14/IX 1911 god., 3) »Tepačka Gora« u istom srezu, svojina sela Tepaca po ugovoru od 14/IX 1911 god., 4) »Đurukača« u istom srezu, svojina bratstva Kneževića i Bojovića po ugovoru od 14/IX 1911 god., 5) »Povrh Paleža« u istom srezu, svojina bratstva Ostojića, po ugovoru od 14/IX 1911 god., 175 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 12 <-- 12 --> PDF |
6) »Podjelino Brdo i Oluščija Dolina« u istom srezu, svojina sela Opštine gradinske po ugovoru potvrđenom kod Kr. Kapetanskog suda u Zabljaku pod br. 1397—530 od 11/XI 1911 god., 7) »Ravna Qora il Mrčava« (Brajkovačke šume) u istom srezu, svojina bratstva Džakovića po ugovoru od 15/XII 1911 god., potvrđenom 13/1 1912 god. pod br. (?) 8) »Podgradina i Šanac« u istom srezu, svojina bratstva Radoševića po ugovoru potvrđenom kod Kr. kap. suda u Zabljaku pod br. 1398-531 od 11/XI 1911 god. Ugovori pod br. 1), 2), 3), 4) i 5) odobreni su rješenjem br. 8793 od 7/IX 1911 god. i svi su potvrđeni kod Kr. kap. suda u Zabljaku pod br. 951 od 15/IX 1911 god. Iz ovjerenih prepisa ugovora pod br. 6), 7) J 8) ne vidi se, da su potvrđeni s pozivom na rješenje Ministra unutrašnjih djela, kako je to jasno naznačeno za ugovore od 1) do 5), ali se smatra, da su ovi ugovori bili odobreni. Sve se navedene šume nalaze u bivšoj Kapetaniji Jezero-Šaranačkoj te su svi ugovori ujedno odobreni s preduzećem »Br. Marie« iz Kolašina. Uslovi su odobrenja: »Da se sječa šume vrši pod nadzorom šumske komisije i po odnosnom planu i to na ovaj način: da se isključivo sjeku stabla, koja je državni šumar obilježio kao zrela za upotrebu i da se sječa ima vršiti proređivanjem t. j . sječom stabala, koja su debela u priječniku od 40 cm pa na više. Posječena se drva imaju iznositi i!z šume određenim za to putevima, voznicima i točilima na način, kako bi se nanijelo što manje kvara zemljištu i drugom drveću, prema propisu čl. 6 raspisa o šumama. U ostalom se kupci imaju upravljati prema svim propisima za gorosječu, koji važe za državne, plemenske, opštinske i seoske šume«. 9) »Bosač, Ibrik, Radulovica, Tmor« i dr. u istom srezu, svojina sela Tepaca rješenjem br. 1135 od l/II 1914 god., 10) »Prepeličje do Vučeva« u istom srezu, svojina sela Mratinje rješenjem 2539 od 10/H 1914 god. 11) »Kruševo u istom srezu, svojina sela Kruševa rješenjem br. 2538 od 10/11 1914 god. Sva tril ova ugovora zaključena su s Radomirom Šajkovićem, industrijalcem iz Beograda. Radi objašnjenja postupka, kojim se je išlo do dobijanja odobrenja za prodaju drveta iz ovih šuma od strane ovog Ministarstva, navodimo izvod iz jednog izvještaja izaslanika bivše Oblasne uprave u Nikšiću napisanog u Ooliiji 13/VI 1914 god. po jednom sporu zbog prodaje šume u Latičnu s okolinom (nikšićski srez).´1) Izaslanici su imali da riješe spor oko vlasništva nad predmetnom šumom i da dadnu mišljenje, može li se odobriti prodaja drveta iz te šume ili ne. U tom se izvještaju pored ostalog konstatuje: »Da je teren zemljišta u Latično s okolinom1 na kome postoji šuma koju namjravaju prodavati i za istu traže koncesiju od Kr. Ministarstva Unutrašnjih Djela, da im se dopusti prodaja i slobodan izvoz preko granice udovoljavajući raspisu o šumama od 16 aprila 1909 god. br. 2404 (čl. 9, 32, 41 i 42). Da je šuma u Latično s okolinom počela dobivati promjenu kao: žutilo, da se suši i truli i da takve šume ima skoro 3) Ovjeren prepis ovog izvještaja našli smo u arhivi Banske uprave u Četiriju. 176 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 13 <-- 13 --> PDF |
jedna petina (čl. 36 raspisa o šumama). Da u istoj šumi ima veliki bro] podmladka jelovog, koji se neće prodavati! u smislu čl. 9 raspisa o_šumama. Pa na osnovu svega navedenoga mišljenja smo da se ..... more dati koncesija za prodaju šume u Latično s okolinom i izvoz preko granice u smislu raspisa o šumama«. b) Ministarstvo šuma i rudnika odobrilo je ugovore za iskorišćavanje sljedećih šuma: 1) »Sušica — lijeva strana Tare, desna strana Pive i Babica Omar« u srezu šavničkom, svojina sela Donje Crkvice; 2) »Sušica — lijeva strana Tare i Sušice« u istom srezu, svojina sela Gornje Crkvice, 3) »Sušica — korito Tare i Sušice« u istom srezu, svojina Gornjeg i Donjeg sela, 4) »Sušica — korito Sušice« u istom srezu, svojina sela Nedajna. Ova četiri ugovora odobrena su odlukom Br. 15827 od 16/VIII 1920 god. a zaključeni su s preduzećem »Spasoje Jovičić i br.«, Sarajevo. 5) Ovo Ministarstvo primilo je na znanje već navedene ugovore pod br. l)—8), koje je odobrilo Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore, odlukom Br. 2831/22 i kasnije odlukom br. 29742 od 16/IX 1928 god., 6) Navedene ugovore pod br. 10) i 11), koje je odobrilo crnogor. Min. unutr. djela za spomenute šume »Prepeličje do Vrčeva« i »Kruševo«. — primilo je na znanje odlukom br. 4289 od 19/11 1925 god., 7) »Bijela Gora« u srezu nikšićskom, svojina plemena grahovskog — odlukom br. 34439 od 2/XI 1925 dođ., 8) »Vojnik« s ograncima u srezu nikšićskom, svojina sela Opštine lukovske — odlukom br. 47528 od 26/XII 1927 god., 9) »Ljuboder i Selišta« u srezu šavničkom, svojina bratstava Kneževića i Bojovića — odlukom br. 29742 od 16/IX 1928 god. Odlukom ovog Ministarstva br. 40.009, 40.101 i 40.102 od 13/. 1926 data su odobrenja za sječu šumskih kompleksa »Pješčanica, Vel. Pješčanica i Ostrvica« u srezu kolašinskom kao lični h svojina pojedinaca, iako su to sve stvarno plemenske šume. Tada je ovo Ministarstvo pogrešno bilo izviješteno od Okružne šumske uprave u Andrijevcima i Inspektorata šuma u Cetinju, da se tu radii o čisto privatnim šumama, a ne o komunalnim. Samo je onda čudno, da su te molbe za odobrenje sječa u privatnim šumama uopšte slate Ministarstvu i kako ih je ono uzimalo u postupak, jer to nije bila njegova nadležnost. Po tim odobrenjima vršene su sječe u sva tri kompleksa ali nijesu1 dovršene. Slično ovome, odlukom br. 26054 od 25/IX 1922 g. dato je odobrenje za sječu nekoliko privatnih šuma u srezu andrijevičkom i kolašinskom a ujedno je tim odobrena i sječa u jednoj plemenskoj šumi u srezu kolašinskom i u jednoj bratstveničkoj šumi u srezu andrijevičkom. Koliko znamo, ove sječe još nijesu izvršene. v) Banska uprava na Cetinju odobrila je do sada ugovore za slijedeće šumske komplekse: 1) Šume sela Tepaca navedene pod br. 9) ugovora, koje je odobrilo Min. unutr. djela Crne Gore, odlukom III br. 3279 od 12/VIII 1933 god., 2) Šumski kompleks »Sušica« naveden pod br. 1)—4) ugovora odobrenih od strane Ministarstva šuma i rudnika, odlukom O. Š. br. 3092 od 18/. 1933 god., 177 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 14 <-- 14 --> PDF |
3) »Pod Lumerom u Oolešu« u srezu kolašinskom, svojina sela Smailagrića Polje, Selišta i Trebaljevo, odlukom III broj .14819 od 2/VII 1934 god. (za količinu drveta po jednom drvosječnom predlogu), 4) »Somina« u srezu nikšićskom, svojina plemena Oputno-Rudihskog odlukom 0. Š. br. 3415 od 1/IX 1933 god., 5) »Somina« u istom srezu, svojina bratstva Klenčana, odlukom O. Š. br. 3448 od 1/IX 1933 god., 6) »Somina« u istom srezu, svojina Čarađskih sela — odlukom O. Š. br. 3699/33 o III br. 28340 od 5/.. 1934 god., 7) »Golija, Latično, Štirno, Bregovi, Lisae i Ranio« u istom srezu, svojina sela Višnjića Do, odlukom 0. Š. br. 3714 od 5/.. 1933 god., 8) Vojnik-Golija« u srezu šavničkom, svojina Pivskih sela: G. Brezna, Bajovo polje, Bukovac-Duba, Goransko, Seljani, Miljkovac i G. i D. Rudnice, odlukom III broj 27791 od 18/XII 1934 god. Izuzev prve šume, čiji je ugovor odobren s preduzećem »Durmitor« a. d. i ugovor pod br. 3) s preduzećem »Br. Marić« iz Kolašina. za sve ostale šume ugovori su zaključeni s preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu, 9) »Lovćen-Rupe i Glade« u srezu cetinskom, svojina sela Rajilćevaca, odlukom III br. 17813 od 7/IX 1935 god. (samo za količinu drveta po jednom1 drvosječnom predlogu — kratkoročni ugovor, 10) Šume plemena Šekularskog u srezu andrijevičkom, odlukom III br. 2875 od 8/11 1937 god. Ovaj je ugovor zaključen s preduzećem »Industrija drveta »Hajdar Čekro« a d. u Sarajevu, pa je odlukom Banske uprave III broj 19277 od 10/VIII 1938 god. odobren prenos na Mihaila Miitljkovića, industrijalca iz Beograda, 11) »Murilnska Rijeka« u srezu andrijevičkom, svojina sela Murine, odlukom III broj 24131 od 1/XI 1938 god. (samo za količinu drveta po jednom drvosječnom predlogu) — kratkoročni ugovor, 12) »Zimnica« u srezu šavničkom, svojina bratstva Bojovića-Milutinovića, odlukom III br. 16102 od 24/VII 1937 god., 13) »Vračevo« u srezu andrijevičkom. svojina sela Novšića, odlukom III br. 21150 od 3/XI 1937 god., odnosno O. Š. br. 3528/39 god., 14) »Vaganička Gora« u istom srezu, svojina sela Velike, odlukom O. Š. br. 3526 od 5/VII 1939 god., 15) »Bistrica, Tvrdi Potok, Paleška Gora i Štitarica« u srezu kolašinskom, svojina plemena Poljskog, odlukom III br. 25700/37 od 2/II 1938 god. (Protiv odluke Ministarstva .šuma i rudnika, kojom je odobrena odluka Banske uprave, pleme je izjavilo tužbu Državnom savjetu). Ugovori za iskorišćavanje navedenih šuma odobreni su uglavnom sa cijenama po jednom stablu. Od ranijih ugovora jedino su u ugovorima za šume »Prepeličje do Vučeva« i »Kruševo« ustanovljene cijene po 1 m\ Noviji ugovori za šume »Lovćen-Rupe i Glade«, šume plemena Šekularskog, »Murinska rijeka«, »Vračevo«, »Zminica« i »Vaganička Gora« predviđaju prodajne cijene po 1 m3, odnosno 1 pr. m (ogrijevno bukovo drvo u šumi »Lovćen«). Od novijih ugovora jedini izuzetak, gdje su cijene ustanovljene po stablu, čini ugovor plemena Poljskog u srezu kolašinskom s preduzećem »Durmitor« a. d., odnosno sa »Šipadom«. Kod ranijih ugovora prodajne cijene variraju uglavnom za četinare za stabla s prsnim prečnikom više od 40 cm, od 15 do 24 dinara po stablu; za stabla ispod 40 cm prsnog prečnika, djene variraju od 8 do 12 din. po 178 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 15 <-- 15 --> PDF |
stablu. Za lišćare su sa preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu ugovorene cijene za šume bratstva Klenčana i plemena Oputno-Rudinskog kao za četinare t. j . 24 din. po stablu, dok su u šumama Carađskih sela i, sela Višnjića Do cijene za lišćare utvrđene sa 18 diin. po stablu, dok je četinarima ovdje cijena 22 din. po stablu. U šumskom kompleksu »Sušica«, najniže su cijene: za bukvu i grab 6 din. po stablu, a za četinare i ostale lišćare 16 dinara po stablu. U Ugovorima skorijeg datuma (od 1935 pa na dalje), gdje su cijene ustanovljene po 1 m3 (izuzev u šumama plemena Poljskog u srezu kolašinskom), prodajne vrednosti na panju kreću se za četinare od 15 do 24 din po 1 m3 prosječno bez obzira na kvalitet a za lišćare (bukvu) od 5 do 34,6 din. po 1 m3. Najveće su cijene za četinare u šumi »Murinska rijeka« a za bukvu u šumi »Lovćen«, gdje su u pitanju kratkoročni ugovori. Uporedimo li prodajne cijene iz ranijih ugovora s onima u ugovorima skorijeg datuma vidjet ćemo, da su u prvim ugovorima cijene za četinare od 15 do 24 din. po stablu a u istim se granicama kreću i prosječne cijene po 1 m3 bez obzira na kvalitet u novijim ugovorima; za bukvu u ranijim ugovorima imamo cijene od 6 do 24 din. po stablu, a u novijim od 5 do 34,6 din. po 1 m3. Nije potrebno naročito isticati, da se kod ranijih ugovora sa cijenama po stablu postižu prosječno više nego dvaput niže šumske takse bar kod četinarskog drveta, koje i jest glavni predmet prodaje (prosječno stablo ima više od 2,5 m3), nego što je slučaj kod novijih ugovora, gdje su prodajne cijene određene po 1 m3, pošto se prvenstveno doznačuju stabla najjačih dimenzija. Nastaje pitanje: da li se šume, kod koih su ugovoru o eksploataciji odobreni po stablu, obzirom na drvne mase u njima, vrsti drveta, kvalitetu, saobraćajne prilike i sve druge faktore, koji utiču na visinu šumske takse, nalaze u nepovoljnijem stanju i prilikama od šuma, čiji su ugovori odobreni po 1 m3; jesu li u međuvremenu nastale osjetne razlike u prodajnim cijenama izrađenog materijala ili su ugovornji uslovi kod ranijih ugovora ma u čemu teži no kod novijih? Ni na jedno od ovih pitanja ne mogu se dati pozitivni odgovori, kojil bi pravdali prosječno više nego li duplo jeftinije prodajne cijene kod ugovora sa cijenama po stablu od onih sa cijenama po 1 m*. Ugovori novijega datuma su detaljniji, jasniji i potpuniji od ranijih a svakako i teži za eksploatatore ne samo u pogledu veće šumske takse no i u svim drugim pitanima, kojima se zaštićuju javni interesi i interesi vlasnika ovih šuma. Čime se onda može ovo pravdati? Jedino time, što kod ranijih ugovora, gdje su prodajne cijene utvrđene po stablu, nijesu nadležne vlasti nikad pravile kalkulaciju šumske takse, iako su to po zakonu morale činiti (jer im je dužnost kontrola prodajnih cijena), no su ugovori odobravani po onim cijenama, kako su ih ugovorili vlasnici1 s kupcima drveta. Na taj su način raniji ugovori odobreni s cijenama, koje ne daju pravu vrijednost drveta (pod pretpostavkom da ugovorne cijene, koje je kod novijih ugovora iskalkulisala i odredila Banska uprava pretstavljaju prave vrijednosti drveta) te su oštećeni interesi vlasnika ovih šuma, opći interesi kao i fiskalni interesi države zbog ugovornih taksa. Ovo je razlog, što se u najnovije vrijeme u javnosti i parlamentu ustaje protiv ovakvih ugovora pa čak traži i njihovo ukidanje. Svi su ugovori, koje je odobrilo Ministarstvo unutr. djela Crne Gore izuzev za šumu »Rudanačka Gora«, koju sada eksploatiše »Šipad«, već reaMizovan}. Isto su tako iskorišćeni ugovori pod br. 1, 2, i 4 za kompleks 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 16 <-- 16 --> PDF |
»Sušica« koji je odobrilo Ministarstvo šuma i rudnika. Rok trajanja ugo vora kod šume »Sušica — korito Tare i Sušice«« trajao je do 1940 god. Eksploatacija šume »Bijela Gora« u srezu nikšićkom nije dovršena no je napuštena. Šuma je »Luboder i Selišta« također iskorišćena. Svi ugovori s preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu imaju rok trajanja 35 g. Kod šuma plemena Šekularskog, rok je trajanja ugovora 15 g. Za šumu »Vračevo« ugovor traje gotovo do kraja 1943 god. Za »Zminicu« do kraja 1942 god.; za »Vaganičku Goru« do sredine 1944. god. i za šume plemena Poljskog do kraja 1958 god. Napominjemo, da su se ugovorima o eksploataciji predmetnih šuma bavila ili sada u njima rade slijedeća ... i preduzeća: »Br. Marić« iz Kolašina, »Tara« a. d. iz Sarajeva, »Varda« a. d. iz Sarajeva, Radomir Šajković iz Beograda, »Bačko industrijsko d. d.« iz Starog Bečeja, »Spa soije Jovičilć i ii br.« iz Sarajeva, »Durmitor« a. d. iz Sarajeva, »Šiipad« iz Sarajeva, »D. d. za eksploataciju drva« iz Zagreba, »Zeta« a. d. iz Beo grada, »Hajdar Čekro a. d.« iz Sarajeva, Mihailo Miljković iz Beograda, »Ozren« a. d. iz Sarajeva — ne nabrajajući druga neznatnija poduzeća. Od većih preduzeća danas radi »Zeta« a. d. u Pivskim šumama u srezu šavničkom1; u »Somini« sela Čarađskih i šumama sela Višnjića Do, u nikšićkom srezu nije se još počelo s radom a započeti rad u šumama plemena Oputno-Rudinskog i bratstva Klenčana u srezu nikšićkom nije dovršen, jer je (valjda privremeno) rad obustavljen. Državno preduzeće »Šipad« radi u šumi »Rudanička Gora« u srezu šavničkom, u šumi »Jelina Gora« u istom srezu, svojini bratstva Bojovilća, Zukovića i Bećkovića po ugovoru za koji je utvrđeno, da nije nadležno odobren (kažu, da to odobrenje nije ovdje potrebno), kao i u šumama plemena Poljskog u srezu kolašinskom. Preduzeće »Hajdar Čekro a. d.« obustavilo je rad u šumi »Zminici« u srezu šavničkom. U šumama plemena Šekularskog u srezu andrijevičkom radi Mihailo Miljković, industrijalac iz Beograda. U šumama »Vračevo« i »Vaganička Gora« u istom srezu radi preduzeće »Ozren« a. d. Svi ugovori o eksploataciji ovih šuma sklopljeni prije 1933 god. bili su vrlo slabi, nepotpuni, nejasni i nestručni kako sa pravne tako i sa šumarske točke gledišta. Te je godine Ministarstvo šuma i rudnika dostavilo Banskoj upravi na Cetinju jedan obrazac ugovora, po kome su uglavnom saobražavarii svi ugovori, koje je odobrila Banska uprava. B r a t s t venič k e šume. Komunalne šume navedene u § 56 Z. o š. stavljene su pod naročiti javni nadzor i za njih je propisan naročiti način gazdovanja za to, što za svaku od tih kategorija šuma postoje određena ograničenja, vezana javnim ili građanskim pravom u pogledu pravnih obaveza i ekonomskih potreba, a koja proističu iz pravne prirode vlasništva tih šuma. Za plemenske, seoske i bratstveničke šume ranije smo naveli ta ograničenja — gazdovanje s tim šumama na takav način, da se one očuvaju za uvijek svima generacijama vlasnika, osiguravajući ilm trajno podmirenje domaćih potreba na građi i ogrijevu i stalne prihode, u koliko to današnje stanje ovih šuma bude dozvoljavalo. Neuređeno i nenormalno današnje stanje ovih šuma ima se po zakonskim propisima, koji važe za ove šume popraviti i dovesti u takvo stanje, koje će osigurati obadvije istaknute svrhe. Ovim se ujedno osiguravaju i svi! raznostruki opći interesi, koji proizlaze iz ovih šuma kao javnih dobara. 180 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 17 <-- 17 --> PDF |
I interesi vlasnika ovih šuma i javni interesi ne razlikuju se kod plemenskih, seoskih i bratstveničkih šuma. Oni su u suštini istovjetni a samo dolaze do jačeg ili slabijeg izražaja prema veličini, vrijednosti i pravnim obavezama odnosnih šuma. Zbog ovoga smo već prije istakli, da smatramo, da i bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor po § 56 Z. o š., pa se na ovo pitanje zbog njegove važnosti ovdje opet vraćamo. Kad čisto privatne šume, bilo fizičkih ili pravnih lica, koje su opterećene službenostima paše i drvarenja i nijesu u državnoj upravi, mogu doći u ovu katgoriju šuma zato, da se osigura trajno uživanje službenosti ili kad šume privatnih lica, koje su uzete u državnu upravu ili proglašene zaštitnima sa ciljem, da se time postigne i osigura svrha, kojoj te šume imaju da služe, mogu doći pod naročiti javni nadzor, onda po našem mišljenju moraju i bratstveničke šume spadati ovamo. One, kako je već rečeno, imaju isti zadatak i istu svrhu kao i plemenske i seoske šume. Činjenica, što po Uredbi M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice nijesu stavljene pod nadzor ni državnih ni općinskih vlasti u pogledu raspolaganja s prihodima, a gotovo ništa ni u pogledu uprave i zastupanja, ovdje ništa ne mijenja. Uostalom, pitanje raspolaganja s prihodima od šuma nije za Zakon o šumama ni važno, jer ovaj zakon ima da regultše način šumskog gazdovanja i da čuva šumu a ne prihode dobivene od prodaje drveta iz ovih šuma. Pošto i Uredba M. S. br. 1000/37 priznaje bratstveničke zajednice te pošto u pogledu šuma moraju važiti iii važe odredbe Zakona o šumama a po čl. 8 te Uredbe privreda se u zajednici (pa i bratstveničkoj) i uživanje zajedničkih dobara ima urediti prema trajnoj koristi zajednice, mislimo da ne griješimo, ako i bratstveničke šume stavljamo u kategoriju šuma ilz § 56 Z. o š. One jedino mogu postići svoju svrhu, ako se budu tako tretirale. Fakat, što se ni u Zakonu o šumama ni u Zakonu o banskoj upravi ne spominju bratstveničke šume, ne treba nikoga da čudi, jer su i seoske i bratstveničke šume postale diobom plemenskih šuma, koje jedine i poznaju navedeni! zakoni. Kad su se spomenutim zakonima citirale seoske šume, sigurno se nije mislilo na seoske šume u Crnoj Gori. Ministarstvo je šuma i rudnika međutim u drugostepenim odlukama iz prošle godine po pitanju sječe u dvjema bratstveničkim šumama stalo na stanovište, obzirom na odredbe Uredbe M. S. br. 1000/37, da bratstveničke šume ne stoje pod osobitim javnim nadzorom u smislu § 56 Z. o š., već se imaju smatrati posve privatnim šumama po § 74 Z. o š. Drugim jednim nešto kasnijim objašnjenjem ovo je Ministarstvo međutim stalo na gledište, da bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor — § 56 toč. 6. Iz razloga, koje smo već naveli mišljenja smo, da bratstveničke šume moraju doći u grupu iz § 56 Z. o š., jer su ti razlozi potpuno dovoljni i sasvim opravdani, da se one tako tretiraju. Zbog toga one dolaze i pod § 38-IV toč. 10 Zakona o Banskoj upravi zajedno s plemenskim i seoskim šumama. Vidjeli smo uostalom, da su i! Min. unutr. djela Crne Qore i Min. šuma i rudnika ;i Banska uprava odobravali prodaje drveta iz bratstveničkih šuma a to ne bi učinili, da nijesu bili za to nadležni. U tome, što su Uredbom M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice (šume) izuzete u pogledu uprave i rukovanja s prihodima iz nadzora državnih i; općinskih vlasti, ne vidimo ni malo dovoljnih razloga, da se ove šume smatraju privatnim po § 74 Z. o š. Da momenat slobodne uprave i rukovanja imovinom 181 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ne može biti odlučan faktor u ovom pitanju, vidi se i iz toga, što se plemenske i seoske šume do donošenja navedene Uredbe, kojom su prv i put te šume u ovom pogledu stavljene pod nadzor državnih i općinskih vlastit, lijesu smatrale privatnim šumama, već po § 56 Z. o š. pod naročitim javnim nadzorom. Najzad ističemo da i Uputstva za vođenje statistike šuma i šumske privrede M. Š. R. br. 662/39, bratstveničke šume ubrajaju zajedno s plemenskim šumama među šume pod naročitim javnim nadzorom. Sada ćemo analizirati nadležnost odobravanja ovih ugovora i postupak odnosnih vlasti. Nadležnost vlasti. I ranije i sada vršila se i vrši se prodaja drveta Iz ovih šuma po dugoročnim ugovorima. Pojam »dugoročni ugovor « nije jednak s odomaćenim pojmom »zakup« šume. Zato smo prije i istakli prilikom razmatranja Uredbe M. S. br. 1000/371) da izraz »zakup« u čl. 9 te Uredbe nije pravilno upotrebljen. Po Dr. A. Ugrenoviću1) o zakupu se govori kad vlasnik neku svoju nepotrošnu stvar daje nekom drugom licu na upotrebu uz izvjesnu naplatu i! na izvjesno vrijeme uz obavezu, da se odnosna nepotrošna stvar vrati ´lasniku. Da neka stvar može biti predmetom zakupa, osnovni su dakle uslovi: 1) stvar treba da je nepotrošna 2) treba da je za upotrebu te stvari utvrđena neka cijena (zakupnina) i rok trajanja zakupa i 3) po isteku zakupnog roka treba da stvar bude vraćena u onakvom: stanju, u kakvom je bila prije davanja i uzimanja u zakup. Upotreba je kod zakupa takva, da se sama stvar ne troši, već da se radom i trudom dobiva neka korist. Zbog ovoga je zakupljivanje šume u cilju njenog trajnog iskorišćavanja u praksi neprovedivo, već zakup može imati praktične važnosti samo kod sporednih šumskih proizvoda (lov, paša, smola, šumski plodovi itd.). Ovo je u skladu i sa odredbama Opšteg imovinskog zakonika (čl. 271 do 296, 877 i 878). Već smo rekli, da se po čl. 28 Raspisa o šumama, koji je imao zakonsku snagu, »zakupeima za razne spekulativne cijeiji ne smije gora prodavati bez odobrenja Ministra unutrašnjih djela«. Ovaj je raspis važio sve do stupanja na snagu sadašnjeg zakona o šumama, samo je nadležnost odobravanja prodaja drveta iz ovih šuma prenesena po ujedinjenju na Ministra šuma i rudnika a po stupanju na snagu Zakona o Banskoj upravi na Bana. Navedenom odredbom Raspisa o šumama nije određeno, što sve treba da ima u vidu Ministar unutr. djela odnosno Ministarstvo šuma i rudnika prilikom davanja odobrenja za prodaju drveta iz ovih šuma. To je ostavljeno njihovom diskrecionom pravu i oni su mogli ne odobriti neku prodaju iz bilo kojih opravdanih razloga. Nijesu samo šumarskopolicijski propisi Raspisa o šumama mogli odlučivati, da se ne odobri neka prodaja pod pretpostavkom, da su ugovorne odredbe protivne tim propisima, već je tom odredbom Ministru povjerena zaštita svih raznostrukih opštih interesa, koji mogu doći u obzir pri davanju toga odobrenja. O svim odredbama jednog ugovora o prodaji drveta iz ovih šuma, kojima se zaštićuju interesi prodavca i javni interesi bilo to u pogledu pravilnog izvršenja ugovora, zaštite šume, naknade štete, visine prodajnih cijena 4) »Šumarsiki list« od g. 1939 br. 8—9 str. 467 .) Dr. AI. Ugrenović: »Iskorišćavanje šuma«, >knj. I str. 178—180 Zagreb 1931 182 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ltd. ltd. — imalo se je Ministarstvo brinuti prilikom davanja odobrenja ovih prodaja. Jer zabrana prodaje bez nadležnog odobrenja obuhvata nadležnost procjenjivanja svih uslova prodaje u najširem obimu. Sve to tim prije, što se radi o opštem narodnom dobru, za koje ne može država dozvoliti posve slobodno rukovanje ili čak eventualno upropašćenje toga dobra. Ako pak tako faktično nije postupam, ne znači, da se nije moglo hi trebalo drukčije raditi. Iz ovoga jasno proizlazi da nikakav ugovor o kupovini drveta iz ovih šuma, ne može nikome dati nikakvo zakonsk o pravo, ako taj ugovor nije bio odobren od nadležnih šumarskih vlasti. Poznato nam je međutim, da ovakvih neodobrenih ugovora ima i danas veći broj; neki su se na žalost iako neodobreni i realizovali. Ti su ugovori prvi put i potvrđeni kod nadležnih vlasti uz naplatu odgovarajućih taksa po Zakonu o taksama, mahom po datoj kapari, ali su prava i obaveze iz tih ugovora prenošena po nekoliko puta s jednog lica na drugo. No, koliko nam je poznato, nikad nijesu bile plaćene prenosne takse po Zakonu o taksama. Ali ovdje nijesu u pitanju samo prenosi matičnog ugovora, no su se tim prenosima sa izmjenama i dopunama osnovnog ugovora u stvari stvarali sasvim novi ugovori naročito u pogledu prodajnih cijena i roka trajanja ugovora, pošto od odredaba starog ugovora gotovo nije ništa ostajalo. A baš su razlike u prodajnim cijenama odlučujući faktor za taksiranje po Zakonu o taksama. Po Zakonu o Banskoj upravi (§ 38-1V tač. 10) dato je u nadležnost bana odobravanje ovih ugovora. Banska uprava, po Zakonu o taksama, ne smije uzimati u postupak ovako netaksirane ugovore već ima narediti, da se prethodno plate kod nadležnih vlasti propisne takse s određenim interesom i odgovarajućim kaznama za sve prenose, izmjene, dopune, zaključke, pisma itd. — ukratko, za sve one pravne radnje, kojima se mijenja osnovni ugovor. To proizilazi iz odredbe Napomene 5 uz Tar. br. 12 Zakona o taksama i tač. 46 čl. A2 Taksenog i pristojbenog pravilnika k Tar. br. 12. Po čl. 19 Zakona o taksama ugovor, koji se produžava za izvjesno vrijeme smatra se kao nov ugovor i podleži plaćanju takse. Po Napomeni! 8 uz Tar. br. 12 Z. o t. i! tač. 54 Taks. i pristojb. pravilnika k Tar. br. 12 svaki zaključeni ugovor o kupovini i prodaji mora se prijaviti u roku od 15 dana po sklapanju ugovora ili se u trenutku sklapanja ugovora mora ova taksa na samom ugovoru propisno nalijepiti i poništiti; u protivnom će se slučaju ugovorajuće strane osuditi solidarno pored redovne takse i na kaznu u iznosu trostruke redovne takse. Ako se tako ne bude radilo odgovorna lica podležu strogim kaznama Zakona o taksama, pa smatramo da ovo treba specijalno naglasiti. Postoji: po našem shvatanju pogrešno mišljenje, da su punovažni svi ovakvi ugovori, koji su jednom bili taksirani, iako nijesu bili odobreni od nadležnih šumarskih vlasti, te da ih Banska uprava mor a odobriti s izmjenama i dopunama, koje ona propiše. Prema objašnjenju k Tar. br. 12 Napomene 7 Zakona o taksama — O. P. br. 52023 od 15. I. 1937. g.°) — kod onih ugovora, gdje oba ugovorača imaju u smislu građanskog zakonika potpunu sposobnost za sklapanje e) Jovan M. Radiulović i Atanasije D. Janaćfcović: »Takseni zbornik s komentarom « Beograd, 1937 str. 315 183 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 20 <-- 20 --> PDF |
pravnih poslova tako, da se već između njih zaključenu ugovor mora smatrati perfektnim t. j . pravno egzistentnim u smislu građanskog zakonika, ali gdje je daljnje postojanje već zaključenog ugovora (»Važnost«) zavisno od nekog odobrenja, što ga ne propisuje građanski zakonik već neki drugi zakonski propis iz područja javnog prava (u našem slučaju čl. 28 Raspisa o šumama i § 38—IV tač. 10 Zakona o Banskoj upravi) — ako se ovakvo odobrenje ne dobije, to ima za posljedicu, da se dotični sam po sebi pravno već egzistentan ugovor ne može izvršiti. Zato je u Tar. br. 12 napomena 7 u vezi s napomenom 11 kao i u vezi sa čl. 20 st. poslednji Zakona o taksama propisano, da ako se dotično odobrenje ne dobije, naplaćena taksa ima se vratiti po molbi zainteresovanog lica. Ova se molba mora podnijeti u roku od 90 dana od dana, kada je dotična stranka saznala, da odobrenje za ugovor nije dato. Pravo državnog erara za pristojbu u smislu pojedinih zakonskih propisa u ovim slučajevima nastupa već na dan samog zaključenja ugovora, koji je dan mjerodavan i za ustanovljivanje vrednosti. S druge strane, prema objašnjenju O. D. S. br. 6572 od 16/V 1924 god.,7) plaćanje je takse uslov za pravno postojanje jedne isprave a da li će se ta isprava upotrijebiti za cilj, kome je namijenjena ili ne, po pravilnoj naplati takse pravno je irelevantno. Po čl. 1 Zakona o amnestiji i aboliciji krivica po Zakonu o neposrednim porezima, Taksama, trošarini i carini od 10 aprila 1929 god. sva lica, koja su počinila bilo kakve krivice po dosadašnjim zakonima o neposrednim porezima, odnosno po zakonima o taksama i trošarini do zaključka 31 decembra 1928. godine, oislobođena su svake kazne. To znači, da kad jedna isprava (ugovor) sačinjena prije 31/.. 1928 g. dođe da se uzme u postupak t. j . da se taksira, na nju će se platiti redovna taksa s kamatom´ po čl. 32 Zakona a za druge isprave posle toga roka imaju se platiti i redovna i kaznena taksa kao i taksa za presudu po tar. br. 229. Prema objašnjenju Ministarstva finansija, Odelenje poreza br. 20588 ođ 28/. 19368) dužni su sudovi po propisima § 7 Zakona o sudskim taksama da isprave (ugovore), koje se pred njima pojave a na kojima nije plaćena nikakva ili nije plaćena dovoljna taksa, u ovjerenom prepisu dostavljaju nadležnoj Poreskoj upravi na dalji postupak; Poreska je uprava nadležna, da po dostavljenoj ispravi postupi u smislu čl. 51 Zakona o taksama. Poznato nam je na r., da je jedan Sreski sud u 1936 godini bez naplate takse potvrdio izmjene i dopune dvaju ugovora za ove šume s motivacijom, da se, pošto je u pitanju državno preduzeće, taksa ne naplaćuje! Po čl. 51 Zak. o taksama i čl. 25 Taks. i prist, pravilnika k čl. 51. kad netaksirana ili nedovoljno taksirana pismena dođu pred vlast ma na koji način, naplatiće se uz doplatu redovne takse i kaznena taksa u iznosu tri puta neplaćene, nedovoljno ili nepropisno položene takse. Prema ovome niko nije kriv nekome, što je nepravilno kupio izvjestan broj stabala ili određenu količinu drvne mase iz ovih šuma, kad vlasnik nije blagovremeno pribavio potrebna odobrenja nadležnih šumarskih vlasti za te ugovore. Već smo prije istakli, da na osnovu ovakvih ugovora nije kupac stekao nikakvo zakonsk o pravo. Ako on nije znao, 7) J. Rad´ulović i A. Janaćković: op. cit. str. 209 8) .1. Radulović i A. Janaćković: op. cit, str. 233 184 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 21 <-- 21 --> PDF |
da su potrebna ova odobrenja, to mu ne može pomoći, jer neznanje zakona nikoga ne pravda. > "« Žalosna je činjenica, da hi ona preduzeća, koja su na sebe preuzimala prava i obaveze iz ovakvih ugovora, a koja su imala i pravne i šumarske stručnjake, nijesu vodila računa o tome, šta kupuju i je li im kupovina zakonita. Banska uprava ne može po zakonu imati na ovo nikakav osvrt bez obzira, čiji su interesi u pitanju, jer prava iz takvih ugovora nijesu na zakonu osnovana. Prije nego prijeđemo na putanje nadležnosti Banske uprave kod odobravanja ovih ugovora, da bi se imala bolja preglednost i veća jasnoća, istaknućemo nadležnost opštih upravnih vlasti po nekim važnijim upravnim zakonima. Po jasnim propisima naših upravnih zakona opšte su upravne vlasti dužne da se staraju za opšte dobro i da u tom cilju postupaju po svojoj inicijativi i slobodnom nahođenju u granicama zakona, da ü stalnom održavanju veza s građanstvom upoznavaju i pribilježavaju njegove potrebe i! želje, da prate sve značajne pojave ü narodnom životu, da njegove opravdane interese na ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju potkrepljuju odgovarajućim predlozima i pobudama te da preduzimaju i iz svojih pobuda sve, što- je po zakonima dopušteno i traže javni interesi, jer su one u prvom redu pozvane, da čuvaju javne interese i da se staraju za opšte dobro (čl. 20, 43, 45, 46, 47 i 65 Z. B. U., §§ 12 i 13 Zak. o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja). Po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku vlast će u pojedinim slučajevima preduzeti potrebne mjere za zaštitu javnih interesa, iako se ne daju pobliže oznake tih interesa (§§ 42 St., 2, 70 st, 2, 119 st. 2, 128 st. 2 i 136 st. 3). . ,;´ Po §§ 56—65 Z. o š. predmetne šume stoje pod osobitim javnim nadzorom i s njima se ima gazdovati po načelima stroge trajnosti. Po §127 istog zakona izvršuje Ministär šuma i rudnika preko opštih upravnih vlasti šumarsku policiju i nadzor.´ Po § 8-—IV Zakona . nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja i § 38—IV Zakona o Banskoj upravi, . nadležnost bana spada iizvršennje Zakona o šumama. Po toč. 10 pom. paragrafa Zakona o Banskoj upravi nadležnost bana je i u nadzoru nad redovno m šumskom upravom i gazdovanjem u plemenskim i seoskim šumama (po našem mišljenju i u bratstveničkim), kontrolisanje procjena za prodaju, odobravanje prodaje drveta i određivanje redovnog i vanrednog šumskog prihoda u ovim šumama. Nadalje je po tač. 11 istog paragrafa nadležnost Bana u nadzoru nad stručno m upravom i šumskim gazdovanjem u svim šumama uopšte, po tač. 12 u izdavanju´ službenih i stručnih naređenja i tehničkih poslovnih uputstava za sve nedržavne šume a po toč. 4 (kao i po § 59 Z. o š.) odobravanje privrednih planova i drugih uređajnih elaborata za nedržavne šume. Ostalu nadležnost po Zakonu o Banskoj upravi ispuštamo, jer nam za ovo pitanje nije potrebna. Po čl. 39 Uredbe M. S. br. 1000/37 dužnost je nadzornih vlasti za plemenske i seoske zajednice (šume) starati se, da se s prihodima od prodaje drveta iz ovih šuma postupa kako je određeno u čl. 9, a po čl. 8 te Uredbe, da se privreda u zajednici i uživanje zajedničkih dobara uredi prema trajnoj koristi zajednice. Nastaje sada pitanje: da li je Zakonom o Banskoj upravi točno određena nadležnost Banske uprave u pogledu odobravanja ugovora o prodaji drveta iz ovih šuma odnosno; da li su tim 185 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 22 <-- 22 --> PDF |
zakonom fiksirani svi oni faktori, koje Banska uprava mora imati u vidu prilikom odobravanja ovih ugovora? Odredba § 38—IV toč. 10 Zakona o Banskoj upravi mnogo je potpunija od spomenute opće odredbe čl. 28 ranijeg Raspisa o šumama, ali ni ona ne daje striktno određene granice nadležnosti Banske uprave. Zakon ne određuje uslove, uz koje se odobrenje ugovora daje ili uskraćuje. To prilikom rješavanja o ovim odobrenjima. To je tim jasnije , jer smo prije naveli, kolika je i kako raznolika nadležnost upravnih vlasti po raznim upravnim zakonima. A sva ta nadležnost dolazi i u ovim piatnjima do izražaja. Koje će sve 1 kakve momente uzeti u obzir Banska uprava pri rješavanju ovakvih pitanja, to je njeno diskreciono pravo, u koliko to nije zakonom već spomenuto, a koje jpj pravo niko ne može osporavati. Nije nadležnost Banske uprave samo da pazi na to, da u ugovorima o prodaji drveta iz ovih šuma ne odobri i one eventualne ugovorne odredbe, koje su protivne šumarsko-polioijskim i šumarsko-privrednim propisima Zakona o šumama, već ona ima voditi računa i o svim drugim faktorima, koji dolaze do izražaja u zaštiti interesa vlasnika ovih šuma i javnih interesa. Uostalom sve one eventualne ugovorne odredbe, koje su protivne propisima Zakona o šumama Mi Zakona o banskoj upravi, ne mogu se ni izvršiti, jer propisi pozitivnih zakona moraju važiti i za ugovarajuće stranke, pošto zakonske odredbe stoje: iznad privatnopravnih pogodaba ugovarajućih stranaka. I po čl. 513 u vezi sa čl. 918 Opšteg trnov, zakonika ugovori o djelu, koje je zabranjeno zakonom, smatraju se ništavnima. To znači, da je Banska uprava prilikom odobravanja ovih ugovora dužna voditi računa o svim ugovornim uslovhna u najšire m obimu . Ako to i nije izrično navedeno u citiranom propisu Zakona o banskoj upravi, proizlazi to iz prava i dužnosti upravnih vlasti, predviđenih u navedenim upravnim zakonima. Odluke o odobrenju ovih ugvoora ne donosi šef Otsjeka za šumarstvo kao stručnjak za šumarske poslove, već ban kao nosilac vlasti koji »vrši najviše političku i upravnu vlast u Banovini« (§ 6 Zak. o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja). Današnji upravni zakoni upućuju djelatnost upravnih vlasti i na kulturno, ekonomsko i socijalno polje, jer je njima proširen djelokrug ovih vlasti i na teren narodne privrede i općeg narodnog napretka a nije samo policijske prirode. (Nastavit će se — a suivre) 186 |