DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Od početka našega vijeka sječe su toliko jake, da je 1938. god. srušena posljednja sastojina crnoga bora, koju bi mogli označiti tipom prašume. Površina, koju danas zauzima crni bor u višegradskom srezu, iznosi oko 14.000 hektara. To je s obzirom na tu površinu najjače raširena vrsta drveća. Od tih 14.000 ha, prema okruglo 68.350 ha površine cijeloga sreza s oko 46.000 ha šumskog zemljišta, 12.000 ha je državni posjed, a preostale 2.000 ha privatan, uglavnom sitan seljački posjed. Oko % državnog posjeda služi za podmirenje meremata. Biosociološki oblici, u kojima dolazi crni bor u višegradskom području, jesu: čiste sastojine crnoga bora, mješovite sastojine crnog bora s jelom i smrekom, crni bor s hrastom te crni bor s bukvom. Zapravo je točnije rečeno, da je crni bor tako dolazio: crni bor je iz mješovitih sastojina izvađen — i tako preostadoše sastojine bez crnoga bora ili tu i tamo s kojim crnoborskim stablom, ali zato s dosta crnoborovih panjeva. Možda malo čudno zvuči, da crni bor kao drvo, koje traži dosta svijetla, dolazi u društvu sa smrekom, jelom ili bukvom, ali po svemu izgleda, da su se potonje vrste drveća proširile u prvotno crnoborove sastojine kao neke vrste podstojne sastojine, koji su karakter podstojnosti tokom vremena izgubile onemogućujući pomlađivanje crnoga bora. Za naknadni pridolazak navedenih vrsta u crnoborove sastojine go-vori i činjenica, da su stabla ovog drveća mlađa od stabala crnoga bora. U sastojinama hrasta i crnoga bora obje vrste su vršnjaci. Doduše, današnji bi izgled takve sastojine govorio, da je hrast zapravo podstojna sastojina, da je po prilici za polovinu mlađi od crnoga bora, ali se ne smije zaboraviti, da je u tim sastojinama vršena sječa starih hrastova. Naime, pred četrdesetak godina mnogi je hrast u višegradskom području posječen za izradu dužice, pa tako i u sastojinama, gdje se danas nalaze stara crnoborova stabla u dobrom sklopu razmjerno mlade hrastovine (40—60 ili i nešto više godina). Nova sastojina stvarno je odrasla na štetu crnoga bora, ali opet ima mjesta, gdje se mladi bor bori za »životni prostor« s hrastom, pa gdje u toj borbi i uspijeva. Te su sastojine na obroncima Suhe gore (2 sata hoda od Višegrada) na jugozapadnim ekspozicijama i suhom plitkom škriljevastom tlu ali pokazuju, da je u toj borbi hrast ipak jači, jer je daleko više mladih hrastova nego crnoborovih stabala. U visinskom pogledu crni bor se prostire na svim visinama višegradskog područja t. j . od 300 m nad morem do skoro 1.700 m. Dolazi jednako na tlu eruptivne podloge (na serpentinu, granitu i gabru),^kao i na raznim vapnencima (kod sela Macuta na pr. na sedimentnom). Što se tiče dimenzije, stabla su podjednaka i na jednoj i na drugoj´ podlozi. Međutim postoji razlika u fizionomiji stabla: stabla, izrasla na eruptivnoj podlozi, imaju finiji lub i zagasitije su boje crvenkastog tona, dok stabla na vapnencu imaju grublji lub, bjelkastog tona. Postoji i impresija u razlici habitusa, a potom i u njegovoj fizionomiji, ali te se razlike mogu opaziti tek nakon duljeg boravka u sastojinama svakoga tipa, jer su u stvari slabo nijansirane. I prof. H. Ba r be y prigodom jednog svoga pohoda u crnoborove sastojine u šumi Duvnici, izrazio je svoje mišljenje, po kojem se bosanski crni bor ne može smatrati jednostavno crnim borom, nego jednom odlikom vrste crni bor (prema pripovijedanju g. J. Loquens-a, činovnika firme »Varda« d. d.). Svakako zanimiva primjedba, koju bi trebalo i provjeriti kako s botaničke, tako i s tehnološke strane. Crni bor se prirodno odlično pomlađuje. Da pak imade golijeti i nepošumljenih mjesta, krivnja je paša. Ovce i goveda ne brste ga, ali u prvoj 294 |