DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 9     <-- 9 -->        PDF

shvaćamo u šumskom gospodarstvu. O sastojinam a odnosno o
uzgoju sastojina u punom smislu te riječi možemo jedva govoriti
kod srednjeg seljačkog posjeda, jer je redovno i u tom slučaju veći dio
zemlje pod poljoprivrednom obradbom. Na malom seljačkom posjedu možemo
govoriti najčešće o uzgoju pojedinüh-stabala, o redu
ili nizu stabala i o skupinama stabala. To može uzgojiti
seljak bez većih poteškoća i na malom posjedu. Za tu su svrhu podesni
okrajci poljoprivrednog zemljišta, »uvrati« nazvane u nekim našim
krajevima, pa međe, ukoliko nisu iskorišćene za uzgoj voćaka. Pri tom
će trebati sadnju drveća dovesti u sklad sa poljsko-redarstvenim propisima.
S druge strane za sadnju na međama treba odabirati drveće, koje
raste brzo, koje daje što manje sjenke i koje se može na podesan način
iskorišćavati, osobito »čulanjem«.


Ako je postavljeno načelo, da ne smije ostati neiskorišćen ni komadić
zemlje, a to načelo zaista treba i provesti, onda se mora naći mjesta i za
uzgoj šumskog drveća po mogućnosti na svakom seljačkom posjedu, pa
makar se radilo i o uzgoju nekoliko stabala. Naš budući zako n o šu mam
a sigurno će o ovome voditi brigu. Valja međutim nastojati, da se
za to nađe mogućnosti još i prije donošenja toga zakna. Naši šumarski
stručnjaci, koji će raditi kod velikih župa, imati će u ovom pravcu mnogo
zadataka i posla.


Ovaj rad, izveden na širokoj osnovici, povećat će osjetljivo proizvodnju
drveta. Uzmimo da se ovirn putem zasadi i odgoji svake godine
samo prosječno 4—5 stabala na dušu, kroz nekoliko godina bila bi to jaka
osnovica za opskrbu drvetom.


5


Ima vrsta drveća, kojima se, možda i nehotice, nije dosad posvećivalo
dovoljno pažnje, ma da su one i po zadovoljenju narodnih potreba
i po prihodu u šumskom gospodarstvu od velike važnosti. Razlog je tome,
što su te vrste bile do nedavna cijenjene možda samo u određenim prilikama,
gdje je unovčenje bilo lagano, a možda ponekad i za to, što tih
vrsta na drugim staništima ili nije bilo ili su dolazile samo u maloj mjeri.
A razlog je bio možda i u tome, što se njihovo uzgajanje nije uzimalo
strogo kao sastavni dio uzgojnog rada šumareva. Ovaj čas ćemo istaći
samo nekoliko vrsta: K a n a d s k u topolu, pitomi orah, pinj i
hrast plutnjak.


U naše vrijeme traže potrebe industrije mnogo mekoga drveta, a
podpuno je sigurno, da će ga tražiti! i u budućnosti. Industrija ukočenog
drveta traži! to u prvom redu. Dovoz iz dalekog svijeta, na što se također
pomišljalo, a u nekim slučajevima to se je i provodilo, biti će vezan s poteškoćama
i onda, kad se uredi normalan promet, već s obzirom na poteškoće,
kojima su uzrokom osobine drveta, pa makar se radilo i o mekanom
drvetu.


Meke vrste — m´islimo na vrbe i topole — od osobite su važnosti
za to, što razmjerno daleko brže rastu, pa prema tome daju i prije prihod
nego druge. Težnja za što većim skraćivanjem ophodnje rijetko se gdje
može ostvariti tako brzo, kao baš kod uzgajanja ovih vrsta. Računajući,
da je, primjerice u kanadske topole, ophodnja oko 30—35 godina, u kojoj


289