DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 17 <-- 17 --> PDF |
navodno, nema nikakve naročite vrijednosti za šumarstvo a jedino značenje ima kao botanička rijetkost naših šuma. Na temelju njenog sporograsta i relativno teškog uzgajanja došlo se je do tih na prvi pogled ispravnih zaključaka. Međutim, kod toga su zaboravljeni njeni nevjerojatno skromni zahtjevi na dobrotu tla, odnosno njene sposobnosti, da raste i da se razvija na takvim zemljištima i u takvim nadmorskim visinama, gdje ostalo šumsko drveće ili uopće ne uspijeva ili se razvija u kržljave i bezvrijedne oblike. Danas, kada je problem pošumljavanja Krša postao neobično važan, jer su posljedice ogoljavanja vrlo teške, vrijednost munike, na određenim staništima, pojavljuje se u sasvim drugom vidu. Za pošumljavanje viših planinskih predjela, u kojima nastanak gologa Krša ima najteže posljedice, nema možda prikladnijeg drveta od munike. Isto tako i ii mnoge druge sterilne površine Krša najbolje će se i najsigurnije pošumiti sa ovom vrstom. Zaštita od usova (lavina), na koju se kod nas danas još ne obraća nikakva pažnja, pokazati će pravu vrijednost munike. Prema svemu tome treba s punim pravom ovoj vrsti drveća u buduće posvetiti mnogo veću pažnju. Namjera mi je, da u nekoliko priloga prikazem pregledno dosadašnje rezultate istraživanja i opažanja o ovoj vrsti drveća. Kao prvi prilog uzeo sam pitanje geografskog raširen ja, koje ima kasnije poslužiti kao osnova za daljmje proučavanje i upoznavanje. Već samo pitanje utvrđivanja areal a munik e dovodi nas do važnih zaključaka o ekologiji ove vrste, o ćemu će biti i ovdje govora. Ostala pitanja, koja se odnose na ovu vrstu, obradit ću u narednim prilozima. * Da bi se temeljito upoznali sa ovom vrstom drveća, potrebno je na prvom mjestu, da se upoznamo sa njenim naučnim i narodnim nazivima, a na taj način ukratko i sa historijatom njenog otkrića. Prvi naučni latinski naziv ovome drvetu dao je švicarski botaničar Christ . On je, proučavajući porodicu borova, našao u herbaru B o i ssiera primjerke jedne vrste bora, koje je na tesa.lskom Olimpu sabrao botaničar Th. Heldreich i označio imenom »P i n u s Pinaster? Ait« Cr ist je odmah vidio, da se ovdje radi o jednoj sasvim novoj vrsti i dao se je na njeno proučavanje. Rezultate tih svojih proučavanja objavio je 1863 godine u raspravama švicarskog prirodoslovnogdruštva u Bazelu (Cris t 1). Novu vrstu nazvao je u počast njenogpronalazača Pinus H e 1 d r e i c h ü -C h r i s t. U isto vrijeme sakupljao je bilje i sjemenje za bečke botaničke vrtove Franj o Mal y u Krivošijama i na Orjenu i ovdje je naišao na velike sastojine jednog njemu do tada nepoznatog bora. Sakupivši grančice i češere toga drveta, donio ih je sa sobom u Beč. Za to se je zainteresirao poznati botaničar A n t o i ne i uzeo je te grančice i češere na proučavanje. An to ine je smatrao, da ima pred sobom novu do tada još neotkrivenu vrstu pa joj je dao naučno ime prema svjetloj boji njene kore Pinus 1 epco d er mi s. (A ntoi n e 2). Nešto kasnije iza članka, koga je o tom drvetu napisao Antoine, piše Cris t (3) da je njegov Pinus Heldreichü samo jedna forma u mladosti ovoga po Antoine-u opisanog drveta, i smatra, da je to drvo jedna vari 349 |