DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 19 <-- 19 --> PDF |
stvo.4 Varijaciji, koja ima brži rast (apofise češera plosnate), a koja je utvrđena do sada samo na tri staništa, daje ime var. ty/pica — smatrajući da ona odgovara primjercima, koje je Heldreich prvi put našao. Za ... druge varijacije uzima Antoineov naziv — var. leucodermis. Ovu nomenklaturu preuzeo je i F i t s c h e u (13) u najnovijem izdanju Beissnerove knjige o koniferama. Prema tome je naziv naše muinike, one varijacije, koja ima sporo prirašćivanje i koja dolazi općenito u svim staništima, Pinus Heldrei´chii Christ, var. 1 eiu cod e r m i s (An t o i n e) M g i. U literaturi Nijemaca nalazimo također više raznih naziva za to drvo. Najčešće se tu susrećemo s nazivom Panzerkiefer ili P a n- Slika 1. Karakteristična ispucalost kore mimike (Hranisava). Foto: Fukarek zerföhr e — prema gotovo pravilno poredanim višekutnim pločama na koril, koje kod tog drveta izgledaju slične viteškom oklopu. (Vidi sliku br. 1). Kod Nijemaca su u upotrebi negdje još i nazivi — W e i s s r i n- d i g e Kiefer (bjelokori bor), Seh langenhau t-K i e f e r (zmijokori bor) ili H e 1 d r e i ii cjh s K i e f e r (Heldraihov bor). Narodni naziv Bugara za to drvo je — crn a m u r a, za razliku od molike (Pinus Peuce Orisb), koja je bjela mura. Ova razlika u nazivima osniva se na boji krošnje (iglica), koja je kod munike, iz daljine gledana, tamnija nego krošnja molike. Talijani ovaj svoj bor iz Kalabrije i Bazilikate nazivaju — i 1 p i n o 1 a r i c a t o, pravije P i ö c a (prema B. Longo 10). 1 Ovo je već Hayek (90) naglasio i u svojim radovima usvojio ovaj naziv kao ispravniji. 351 . * |