DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Zanimljivo je, da je literatura zabilježila više raznih narodnih naziva toga drveta u Grčkoj. Za područje Olimpa izgledaju svi ti nazivi manje više slični, te su oni možda, radi teškoće jezika krivo zabilježeni. Chris t (1) bilježi (prema navodu Heldreich-a) naziv — rhemoaga; Boissier (14) (također prema navodu Heldreich-a) — rem tala, a prema M a i r e et Petit men gin u (15) ovaj je naziv — rompolo. Na planini Pindu zabilježio je Formanek narodni naziv za svoju Pinu s Pindica — rh obol os, a Maire et Petitmeng in sličan naziv za muniku — r o b u o 1 o. Markgra f (12) je u Albaniji zabilježio dva narodna naziva za muniku. Na mjestu, gdje rastu obje varijacije zajedno, narod ih dobro razlikuje i za svaku ima poseban naziv. Var. t . p i c a nazivaju — p i s h ekuqe — crveni bor, avar. leucodermis — pischebardhe — bijeli bor. Dr. Bošnja k zabilježio je. da Arnauti na našoj teritoriji nazivlju muniku — g v e n. Narodni naziv toga drveta u našim krajevima je različit. Panči ć (16) je prvi zabilježio njegov naziv -— »munika« sa napomenom, da narod u Crnoj Gori pod tim imenom to drvo vrlo dobro razlikuje. Naziv »m u n i k a« najčešće je kod nas u upotrebi. Iz Pančićevih radova prenesen je u stručne knjige, te je tako taj naziv došao u stručnu upotrebu. Tomu nazivu slični su još neki lokalni! nazivi, primjerice mulik a (Sandžak) i muljika (Orjen). Iz iste osnove potječu nazivi moljika i mol je vi na, koje je zabilježio Beck. Naziv munika ili još bolje m u n j i k a, koji se također čuje, dade se vrlo lahko dovesti u vezu sa munjom — gromom. Nije isključeno, da je narod tim nazivom nazvao to drvo htijući istaknuti česte udarce gromova u ovo istaknuto i smolom bogato drvo.4a Šumarski savjetnik Belamarić čuo je od seljaka u Hercegovini, da se to drvo zove muljika zbog njegove kore, koja je svjetlo sive boje kao riječni mulj. U Hercegovini je češći naziv za to drvo — smr č ili smrčik a i prema njemu nastali, su neki mjesni nazivi kao: Smrčeva kosa, Suva smrčevina itd. Naziv munika , osobito naziv mulik a ima svoju nezgodnu stranu u tome, što je vrlo sličan nazivu molike (Pinus Peuce Grisb), i s ovom se može vrlo lahko zamijeniti. Petrović (17) piše, da se to drvo na Koritniku jednostavno naziva — bor, doćim crni bor je tamo — pitomi bor.5 Bošnjak saopćuje u pismu, da to drvo u Prokletijama takođe zovu samo — bor, ali se čuje još i naziv »1 uč e v i n a«. Košanin (26) bilježi, da taj bor na Sar planini (Seoce) zovu »c r n i b o r«, jer je molika tamo »bijeli bor«, a pravog crnog ili bijelog bora tamo uopće nema. * Prelazeći na daljnja izlaganja vrijedno je da se upoznamo sa geografskim raširenjem i! staništima ovoga bora. S time u vezi potrebno je prethodno istaći neke glavne i općenite karakteristike raširenja i pridolaska ove vrste. *a Vidi o tome i članak — Đ. Orli ć — U zubačkim i krivošijskim planinama — u Hrvatskom planinaru 1938. str. 320. Za crni bor poznat je naziv lučika, koji je u upotrebi kod Hercegovaca. 5 Dr. Petrović je zabilježio također, da munikove češere na Koritniku zovu bočke. Raspitkivao sam se u Hercegovini za neki slični ili posebni naziv za češere munike, ali sam mogao doznati, da tamo za to nemaju nikakav poseban naziv, nego češere zovu šišarice ili šešarke, isto kao i one crnog i drugih borova. 352 |