DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Kao osnova poznavanja raširenja munike mogu nam odlično poslužiti zanimljiva istraživanja Dr. Koša ni na (18). Ko sanira je u više rasprava iscrpno obradio vegetaciju tzv. tercijernog bilja, tj. bilja i šumskog drveća, koje potječe još iz tercijerne vegetacije našeg kopna. On stavlja ovdje na prvo mjesto oba naša endemna bora — munik u i moli k u. Sjeverna granica njihovog areala primaknuta je obalama Jadranskog, Jonskog i Egejskog mora i proteže se po planinskom lancu, kome je početak na Čvrsnici i Prenju u Hercegovini te »ide sjevernom Crnom Gorom (planina Sinjavina)6, prelazi Prokletije nešto malo istočnije od Žljeba, polovi Šar planinu i ide na jug do Peristera, gdje skreće na istok i prelazi vijencem Nidže na Pirin, Rilo i Rodope.« Za samu muniku važe ove granice sa manjim izmjenama i nadopunama, koje su nastale otkrićem novih staništa, sve do Peristera. Odavde se prekida ova granica tako, da izvan područja, koje je tako ograničeno sa istoka i sjevera i koje se od Peristera odnosno Galičice pruža na jug do ispod planine Pinda imamo dvije sasvim odijeljene skupine staništa, i to skupinu na Pirimu i Ali Botušu u Bugarskoj i skupinu Zapadna granica areala sasvim je primaknuta obalama Jadranskog i Jonskog mora. Ona ide sa sjevera na hercegovačkim planinama Čabulji i Prenju, prolazi sredinom Crne Gore ispod Moračkih Brda, prelazi na južne obronke Komova, zatim prolazi Albanijom preko Tirane, Elbasana i Berata, te ma jugu zaokružuje planinu Pind. Kao što je bio slučaj kod istočne granice areala, i ovdje imamo dvije grupe staništa van ovih povučenih granica, i to staništa na Orjenu i Lovćenu i staništa u Akrokeraunskim planinama, južno od Valone. Ovako shvaćen areal munike sastoji se iz jednog centralnog dijela i četiri odjelite grupe staništa. K tome treba još dodati staništa u Kalabriji i Bazilikati u Južnoj Italiji, koja se jedino nalaze van Balkanskog poluotoka i koja su istovremeno najzapadnija staništa munike. Iz toga izlazi, da je centralni areal munike jedan relativno uzan pojas, koji se proteže paralelno sa obalama Jadranskog i Jonskog mora, na većoj . manjoj udaljenosti od morske obale. U pogledu sjeverne odnosno za muniku i istočne, granice areala, već je i sam Košanin naglasio, da ona ne označuje samo »termičku granicu već i zonu različite vlažnosti.« U ovom području uslijed blizine mora kiše su obilnije i češće nego u sjevernijim kontinentalnim predjelima. Klimatski karakter ovoga planinskog lanca, na kome se nižu staništa munike, izražen je u obilju zračne vlage i oborina, koje ovamo donose tople i vlažne struje Mediterana. Ove se zračne struje od mora kreću kroz duboko usječene doline rijeka, oplakuju okolne planine i na svom uzlaznom putu u planinskim predjelima dolaze u dodir sa hladnim kontinentalnim strujama; tu se naglo ohlađuju, a posljedica toga su stalne i obilne oborine u cijelom tom prelaznom području. Ako pogledamo meteorološku kartu tih predjela, na kojoj su povučene izohiete, vidjet ćemo, da se područje najviših godišnjih oborina proteže po istom tom planinskom lancu, na kome se-nalaze staništa munike. 6 Ovdje treba unijeti neke ispravke pošto su staništa na Durmitoru i Bjelopoljskoj Bjelasici sjevernija, odnosno istočnija od onih na planini Sinjavini, a ta´kođer i stanište na Berimu kod Čečeva (koje je kasnije sam Košanin otkrio) mnogo istočnije od Žljeba. 353 |