DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Anomaliju u tom pogledu čine staništa u Sandžaku kod Plevalja I staništa kod Negbina u Srbiji. Ova se staništa nalaze u čisto kontinental nim predjelima, pa stoga, kao i zbog drugih razloga, nisu unesena u ovaj areal. 0 ovim staništima bit će još posebno govora. Južna i zapadna granica areala jele (Abies pectinata Mili) ismrče (Pi c e a excelsa Lk.) na Balkanskom poluotoku gotovo se poklapa sa sjevernom odnosno istočnom granicom areala munike. Odnos ovih areala vrlo zanimljiv. Staništa munike u sjevernom i istočnom dijelu svog protezainja sastaju se sa staništima jele odnosno smrče. Takav slučaj imamo, primjerice, na sjevernim i istočnim granicama planina Prenja i Čvrsnice u Hercegovini. Oranica između ovih areala nije oštra i izrazita. Unutar areala jele odnosno smrče nailazimo još na pojedine skupine rnunika, ali tu ti tolikoj mjeri prevladavaju mlađe otpornije i bolje prilagođene vrste, jela ili smrča, a poglavito bukva, koja čini glavnu vrstu u tim šumama, da o nekim izrazitim staništima munike ovdje ne možemo govoriti. Muniku nalazimo ovdje samo još ondje, gdje se uslijed osobina zemljišta nisu mogle naseliti spomenute vrste. Lijep primjer za to pružaju nam1 i staništa na planini Bjelašnici (Hranisava), gdje munika tvori jedan isprekidani uzani pojas na gornjoj granici visoke šume, na strmim kamenitim rebrima il na stijenama, koje se gotovo okomito ruše sa vrha planine. Nekoliko skupina munike na stijenama, koje su postepeno već zauzele smrča i donekle bukva, sasvim je potisnuto i pokazuje jasan prijelaz u čista smrčeva staništa. Prema ovome izilazi, da munika nalazi optimalne uvjete uspijevanja i naseljavanja u prelaznim kontinentalno mediteranskim (submediteranskim) predjelima. Ovakva staništa su visoke planine uz samu morsku obalu i oni planinski predjeli, koji se nalaze iznad dubokih riječnih dolina mediteranskih pritoka. Glavna karakteristika staništa munike su spomenuti odnosi prema mediteranskim saobraćajnicama tj. prema riječnim dolinama, koje su otvorene prema Mediteranu. Ova zanimljiva činjenica, i ako poslije kraćeg razmatranja jasno upada u oči, nije bila tako jasna mnogim istraživačima. Glavni je razlog bio za to, što su se kroz literaturu uporno provlačili mnogi netočni navodi o staništima, pa se tako nije mogla dobiti jasna i pregledna slika o raširenju munike. Tako nalazimo još i u skorašnjem vrlo zapaženom članku Dr. Markgraf a (12) naveden priličan broj ovakvih netočnih staništa. Saževši sve ovo, što je ukratko rečeno o staništima munike, dobivamo jasnu sliku njenog raširenja. Ako se poslužimo priloženom skicom staništa (vidi s 1 i k u b r. 2) vidimo, da su gotovo sva staništa skupljena oko većih rijeka, pritoka Jadranskog i Jonskog mora, dakle u poriječjima rijeka: Neretve, Morače, Cijevne, Bijelog i Crnog Drina, Mati, Arsena, Semena, Vojuše i Škumbe. Staništa na planinama Pirinu i Ali Botušu u Bugarskoj spadaju u istu kategoriju staništa, pošto se il ona nalaze nad dolinom rijeke Strume, pritoke Egejskog mora. Druga kategorija staništa bila bi ona, koja se nalaze u planinama, koje se gotovo neposredno uzdižu sa morske obale. Ovamo spadaju staništa na Orjenu, Lovćenu u Akrokeraunskim planinama kod Valone, na Olimpu i staništa u Kalabriji i Basilikati u Južnoj Italiji. U prvu kategoriju staništa spadaju planine oko srednjeg toka rijeke Neretve, ogranci Prenja, Čvrsnice i Čabulje. Ovdje je utjecaj mediteranskih struja jasan i očit. Stanište na planini Preslici, nad Neretvinim pri 354 |