DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Prase, Vučijeg Zuba i Gnjile Grede, (Beck (4) osim toga navodi Jastrebicu,
Štirovnik, Subru i jugozapadne obronke planine, otkuda munika
prelazi sve do Konjskog u Hercegovinu, dok se na drugoj strani protežu
njene sastojine sve do Nenovog polja u Crnu Goru. Adamovi ć (36)
dodaje spomenutim ´staništima još i Pazuu, Zubački Kabao, Svitavac i
Bugainju Gredu, a A. 0 1 i v a (37) Dobrošticu i također (pismeno) staništa
na Maloj Subri, Orjenskoj Lokvi, Borovniku i Crljenoj Gredi. Prema
tome staništa rnunike pokrivaju sve grebene i kose ove planine. Ova staništa
su, sigurno, među svima jedna od najzanimljivijih i mjima bi bilo
vrijedno posvetiti posebnu pažnju kod istraživanja.*


2. Planina Lovćen
Na ovoj planini nalazi se samo jedno stanište munike i to na vrlo
strmim i nepristupačnim strminama -grebena Štilrovnika. Tu je muniku
otkrio još godine 1868. botaničar T. Pichler (vidi Pit to ni 38) i pri
tome zabilježilo, da to drvo ovdje sačinjava prostrane sastojine, a mještani
da sijeku i snose njegovo drvo za ogrijev u Kotor. U točnost ovoga
navoda posumnjao je Bec k (30). On je, vjerojatno na temelju putnog
izvještaja P a nč i ć a (39), koji je za planinu Lovćen od borova zabilježio
samo crni bor, smatrao, da je ovo stanište pogriješno zabilježeno. Prošlo
je zatim dosta vremena dok se je ovo putanje raščistilo. Tek Adamovi ć


(40) ispravlja nepotrebnu sumnju Bečka, pošto se je sam uvjerio, da na
toj planini sigurno raste munika. Ada m o v i ć, međutim, nije više tu
našao neke prostrane sastojine, nego samo još circa 200—250 stabala
munike na vrlo strmim padinama planine, koje su gotovo nepristupačne
ljudskoj nozi. Ovaj srazmjerno mali broj stabala, i još k tome na jednom
od vrhova planine, koji leži van uobičajenih planinskih puteva, mogao je
vrlo lako umaći pogledima istraživača. U novije vrijeme ovo potvrđuje i
Rohlena (41).
III. SJEVERNA CRNA GORA I PODRUČJE RIJEKE MORAČE
/. Planina Durmitor


Za ovu planinu postojao je već od ranije jedan sumnjiv podatak o
pridolaženju nekog bora, navodno molike, na sjevernim njenim obroncima.
Kod Roleo e (42) nalazimo zabilježeno, prema jednom usmenom
saopćenju Reis er a, koji! je opet to saznao od mještana, da na obroncima
oko Male Crne Gore, iznad kanjona potoka Sušice, u stijenama,
raste molika (Pin us peuce Grisb.). Prema jednoj bilješci — sam
Reise r kasnije primjećuje, da se to odnosi na muniku, pošto ona dolazi
i u susjednim planinama, Sinjavini i Morač´kim Brdima. Međutim, do po


* Prema jednom elaboratu izrađenom za te predjele (još iz 1910. god.) vidi se,
da munika dolazi i na mjestima zvanim Privor, Kakspna Greda, Duge, Dobri Dd, Glavica
više Ledenice (više Ade) i pod Gubarom. U gospodarskoj osnovi ove su šume zajedno
sa dijelovima Štirovnika, Jastrebice i Gubara predviđene kao servitutne šume
sa probirnom sječom i proredama bukve. Dio tih šuma na Praši, Vučjem Zubu, Jastrebici
(Kršljivi mramor), Međugorju, Boroviku i Buganji Gredi uzet je kao zaštitn e
šume , a u manjem dijelu predviđa se sječa bukve probirnom sječom u svrhu prodaje.
Riješenjem (banske uprave u Cetinju (br. 21255/34) proglašen je veći dio ovih
šuma kao »stalno zaštitu e.«


369


f