DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 38     <-- 38 -->        PDF

tvrde jedne ili druge pretpostavke nije došlo ni do današnjih dana. Kroz
to područje prolazili su mnogi botaničari, ali nisu nigdje ništa zabilježili


o nekoj naročitoj vrsti bora, premda bi im to istaknuto drveće svakako
moralo pasti u oči. Na stranama iznad potoka Sušice, u strmim stijenama,
raste obični crni bor, od koga je danas, nakon »g ospodaren j a«
jedne firme, kako sam mogao doznati, ostalo vrlo malo primjeraka na
životu.
Međutim, na suprotnoj, južnoj strani planine nalazi se jedno sigurno
utvrđeno stanište mimike u blizini! katuna Dobri Do, ispod Žute (Boljske)
Grede, u klancu Kliještina, iznad doline potoka Komarnice (Dragišnica),
jednog pritoka rijeke Pive. Ovo je stanište otkrio D r. Bošnja k (43).
Iste godine (1934.) naišao sam i ja na to stanište (vidi F u k a r e k 44)
prilikom uzaludnog traganja za Pančićevom omorikom u Drobnjacima.


2. Planina Sinjavina (Sinjajevina)
Već u radovima geologa Hass e rt a (45) nalazimo zabilježeno,
da u najvišoj zoni ove planine dolazi! primorski Pin us hale pen sis
u velikim sastojinama. Ovaj podatak za ovu mediteransku vrstu, na tako
visoikom planinskom staništu, bio je odmah jasan nekim botaničarima
(vidi Ro h len a 42), da se mora odnositi ili na muniku ili na crni bor.


Nešto kasnije otkriva Reise r (46) na toj planini veće sastojine
muniike i prema tome je potvrđeno, da se je Hassertov navod o alepskom
boru odnosio na muniku. I. B o š n j a k (43) spominje ova staništa i označuje
ih »pod Jablanovim Vrhom na vrh Lipova, po okomitim stranama,
koje se sa lijeva ruše u potok Plašnicu«.


Ovom staništu treba pridodati još dva sigurno utvrđena staništa u
sjeverozapadnom dijelu planine. Ta se staništa nalaze na Borovoj Olavi
i Ćulavu u blizini katuna Mileee, iznad doline Štitarice. Stanište u gornjem
dijelu Bistrice u Mišovića Borju zabilježio sam prema pismenom
saopćenju ing. Velimira Jakića iz Plevalja.


3. Moračke planine
Spomenuti geolog Hasser t (45) zabilježio je također, da alepski
bor »u visini od 1650 m. iznad mora potiskuje bukve, i na Sinjavini susjednom
području Somine planine«. Istovremeno, kada je otkrio staništa
mimike na planini Sinjavini, zabilježio je Reise r (46) njena staništa i
u Gornjoj Moračil. Točnije podatke u literaturi o ovim staništima za sada
još nemamo. Jedna skupina tih staništa nalazi se oko Babjeg Zuba, Stola
i Torina. Ovdje, između Moračkog Gradišta i Oble Glave te na suprotnim
južnim padinama, oko Dedovog Dola, nalaze se vrlo lijepe sastojine
munike, prilično očuvane, sa snažnim il. izgleda, vrlo starim stablima.
Prema pričanju pastira — ove se sastojine protežu dalje na sjevernoj
strani planine, ispod Babjeg Zuba, a na južnoj strani ispod Stola i u Kokorincu.
Druga grupa staništa nalazi se na suprotnoj strani iznad Morače,
u predjelu oko Moračke Kape. Veća staništa nalaze se ovdje ispod Gradine
i oko katuna Jovur. Ove sastojine su, na žalost, u velikoi mjeri, u
ono doba kada sam ih obilazio, bile uništene. Danas vjerujem da su tamo
jedva preostali pojedini primjerci munike. Naročito je veliko uništavanje
ovih sastojina oko katuna Jovur, gdje sam naišao na mnoštvo svježih
panjeva, a mogao sam i utvrditi, da su kolibe stočara građene isključivo
od drveta munike. Na Somini planini, u kojoj nisam bio, zabilježio sam


370