DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 44 <-- 44 --> PDF |
H e 1 d r e i c h poslao grančice ovoga zanimljivoga drveta, i koji su prvi pisali o tome nalazu, na žalost, ne spominju nikakve točnije lokalitete staništa munike na ovoj planinu. A d a m o v i ć (8) također spominje samo velike šume munike na planini Olimpu. Tek kod H a . e k a (70) nalazimo točno označene pojedine lokalitete staništa, koje je on u zajednici sa Handel Mazzetti-em iobašao i istražio. Staništa su, prema tome: na južnim padinama planine, iznad regije jele, iznad Sparnosa .)11. Steno udolini Mavroiongo (H. M.), na putu za Kalyvia, u visini od 700—1300 m., (H. M.), na padinama spram doline Enipeo (H.), u dolini Enipeo iznad Ag. Dionysios (H. M.), na usponu za Maltu (H. M.), na istočnoj padini vrha Skala .. M.). na Kalyvia Vrissula oko 1800 m. (H. M.). Također i prema jednoj fotografiji! iz knjižice M. Kure-Lemont Oiympe — Paris et Neuchäte l 1923. navodi Haye k stanište munike u gornjem dijelu doline Xerolakki. X. PIRIN I ALI BOTUŠ PLANINA Jedina staništa munike istočiije od rijeke Vardara nalaze se na planinama Pirinu i Ali Botušu u Bugarskoj. Već Velenovsk y (71) postavlja pretpostavku na temelju jedne dobivene grančice nekog bora, da negdje na Rodopama ili na Trojanskom Balkanu raste »b o s am s k a P i n u s leucodermi s.« Sam on, na žalost, nije proslijedio ovim tragom tako, da je to pitanje ostalo otvoreno. A damo vic (72), naprotiv, nakon botaničkog istraživanja nekih bugarskih planina naročito ističe, da mimika u ovim planinama nigdje ne dolazi. Tek godine 1924. objavljuju Stojanov i Stefanov (73) sigurne podatke o pridolaženju munike na bugarskim planinama11´*. U jednoj raspravi Dimi t rova (74) nalazimo za Pirin planinu navedena staništa: El Tepe; oko rijeke Benderice (Bansko), oko izvorišta Bjele-rjeke (Mekonijsko), Džindžiricit i Suhidol (Bansko). Kod M. Müller a (19) nalazimo u jednoj detaljnoj mapi unesena ova staništa munike na planini Pirinu. Također i Paskov (88) daje iscrpan popis i opis ovih staništa. O pridolaženju munike na planini Ali Botušu nalazimo iscrpne podatke kod S t o- j an ova (89). Zanimljivo je uzgred istaknuti, da su ova bugarska staništa poznata tek od 1924. god. a ograničena su samo na dvije planine, pa su i pored toga bugarski učenjaci svojim radovima obogatili literaturu vrlo značajnim prilozima i mnogo doprinijeli za poznavanje ove vrste. XI. JUŽNA ITALIJA U prvim se je vremenima istraživanja i proučavanja munike i njenih staništa držalo, da to drvo dolazi samo na malo planina Balkanskog poluostrva. Postepenim otkrivanjem novih staništa širio se je poznati areal munike na Balkanskom poluotoku. Kao najzapadnije njeno stanište smatra se stanište Runjeva Kosa na planini Čabolji . Hercegovini, koje je otkrio Hande 1-M a z z e 11 i (33). Međutim godine 1905. otkriva B i a g i o Long o (10) njena staništa u Kalabriji i Basilikati, na najjužnijem dijelu 11 Staništa koja je otkrio Hayek, označena su sa (H.), a koja je otkrio Handel- Mazzetti sa (H. M.). 11a Ova je staništa otkrio šumar K. Baikuše v još 1897. godine prema P ask ovu (88). 376 |