DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Apeninskog poluotoka. Ovo otkriće daje jak dokaz u prilog hipotezi o tercijernoj povezanosti kopna Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Prema Fiori u (11) mimiku su u njenim [talijanskim staništima stariji botaničari smatrali nekom drugom vrstom i tako je označavali Tako iu je S c h o u w doveo u vezu sa svojim već spomenutim Pinus magellensis, Tenor e (1846) i Biond i (1880) smatraju je jednim varietetom Pinus nigriicansa, a Parlatore (1867) i Te r raci a in o (1890) kao Pinus laritio. B. Long o (10) navada njena staništa u planinama: La Spina kod Laurie u Basilikati, na Monte Pollinu, na planinama Orsomarso il na Monte Montea u Kalabriji, Na planini Monte La Spina stanište je Campo dal Qaldo, a na M. Pollina staništa: Pietra del Castello, Porta di! Pollino, Dolcedorme sur Serra della Ciavole, Sera Crispo, Piano del Carpino i Piano di Pollino. Ova staništa spominju u svojim radovima Fior i (11), Adamo v i ć (75) i W. L ü d i (76). I Dr. Markgraf, prema materijalu, koga je dobio izravno sa svih ovih staništa, od taljanskih šumara, potvrđuje pridolazak i istovjetnost ovog drveta sa balkanskom munikom. * Prema dosadašnjim istraživanjima i poznavanju munike izlazi, da je ona raširena samo na Balkanskom i u najjužnijem dijelu Apeninskog poluotoka. To se, svakako odnosi na njena prirodna staništa. Međutim postoje u literaturi neki navodi, da to drvo raste i u Maloj Azijii. Tako navada Schweri n (52), da je dobio sjeme »bjelokorog bora (Pinus Heldreiehu Christ)« od Dr. Karl a B o 11 e-a, koje je navodno potjecalo iz Male Azije. Točan lokalitet ili neki drugi! podatak, koji bi se odnosio na stanište drveća, sa kojih je sakupljeno to sjeme, nije mogao Schweri n doznati. Iz toga razloga sumnja i sam u istinitost navedenog porijekla toga sjemena. Izgleda, da je to sjeme skupljeno negdje na Olimpu, pa je uslijed neke pomutnje označeno, da potječe iz Male Azije. Drugi podatak o staništu munike u M. Aziji nalazimo kod prof. Bernhard a (77), koji piše, da mu je botaničar S t ö g e r s saopćio, da je vidio ovaj bor gdje raste na planini Murat Daglu. Na žalost, spomenuti Stögersje u međuvremenu umro, pa se ovaj podatak nije mogao ispitati točnije. Iz jednog opširnog članka istog Bernhard a (78), u kome obrađuje raširenost vrsta borova u Maloj Aziji, moglo bi se zaključiti, da munika tamo nigdje ne dolazi. Pokušao sam ovo pitanje riješiti, pa sam se obratio s upitom izravno na turske šumare, no, na žalost, nisam do danas o tome dobio nikakvog odgovora. Vjerujem, da su oba gornja navoda o pridolaženju munike osnovana na pogriješnom opažanju ili na zamjenjivanju geografske oznake, pa stoga držim, da se navod o pridolaženju munike u Maloj Aziji ima za sada odbaciti. I o netačnim staništima munike, od kojih su se neka uporno provlačila kroz literaturu i tako spriječavala točan pregled raširenja ovo drveta, vrijedno je kazati nekoliko riječi. U nedavno izašlom djelu botaničara Markgraf a (12), iz koga su crpljeni glavni podatci o staništima munike u Albaniji, nalazi se zabilježen priličan broj ovakvih netačnih sta.ništa, pa je potrebno to ispraviti. Prvo stanište, kc.je Markgra f navodi u svom popisu staništa — stanište na planini Vitorogu kod Donjeg Vakufa u srednjoj Bosni — 377 |