DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Na početku ovoga priloga naglašeno je posebno značenje nekih kontinentalnih staništa munike. Ta se staništa ističu između ostalih nekim svojim naročito karakterističnim osobinama, pa im stoga treba posvetiti il posebnu pažnju. Jedno takvo čisto kontinentalno stanište navodi se za planinu Murtenicu u Srbiji, u zlatiborskom kotaru. O ovom staništu piše prvi P a n č i ć (16) i to, da raste »u Velikoj Murtenici ispod Ziatibora drvo, koje naš narod i u Crnoj Gori razlikuje pod imenom munike. Ono je opisano pod imenom Pinus leuoodernis«. Na drugom mjestu piše Panči ć (85), da je on našao »dva divlja grma ovog drveta u blizini sela Negvina«, a od mještana je doznao, da to isto drvo raste u velikoj množini na susjednoj planini Murtenici. D r. A dam o vi c (68) nešto kasnije obilazi ove krajeve i piše, da je uzaludno pretražio cijelu Murtenicu; u njoj nije našao nil jedno jedino drvo munike, nego veliko mnoštvo običnih crnih borova. Prema tome Pančića su mještani krivo obavijestili misleći valjda da je mimika isto što i obični crni bor. Murtenica planina prema tome otpada kao stanište munike, a ostaje samo lokalitet kod sela Negvina (Negbine). Na tome mjestu, gdje je Pančić vidio svoja dva »divlja grma« munike, našao je A dam o vi ć još samo jedno drvo. Drugo je bilo u međuvremenu posječeno. I samom Adamoviću ovaj nalaz munike na jednom tako niskom (700 m nad morem), čisto kontinentalnom staništu izgledao je neobičan. S obzirom na to, da nema nigdje u blizini većih prirodnih sastojina munike i! da su nađena navodno samo dva njena stabla (još k tome na rubu jedne oranice), zaključivao je, da je ovo drveće poniklo iz sjemena, koga su ovamo donijele ptice. Ornitolog Reise r je za potvrdu ove mogućnosti ustanovio, da je sjeme munike iz izmetina ptice krstokljuna (Loxia curvirostra L.) zadržalo klijavost. Ovo zanimljivo stanište bilo bi vrijedno da se dalje istražuje. Mogao sam doznati, da je prije nekoliko godina (1935 g.) i ovo jedino preostalo stablo munike posječeno. I Košani n (18) je zabilježio jedan zanimljiv podatak o jednom drvetu munike na Zlatiboru. On piše, da jedno drvo munike na toj planini služi seljanima kao zapis . To znači, da od tog drveta praznovjerni prolaznici otsjecaju pojedine komadiće, koji im onda služe kao amajlije protiv »uroka« ili za neke druge vračbine. Po svoj prilici to drvo nije bila munika, već prije crni bor. Mogao bi biti to> il jedan od onih »zlatni h boro v a«, koji se spominju na Zlatiboru. Sasvim je sigurno, da to drvo više tamo ne postoji, pošto mi o njemu dobri poznavaoci šuma i flore te planine nisu znali ništa kazati. Moguće je to isto ono drvo, koje je i Pančić otkrio. Konačno nam preostaju jedino još tako zvana sandžačka staništa munike. Prvi put nalazimo zabilježeno kod Bečk a (30), da postoje, prema pričanju Reisera, staništa munike u Donjim Matarugama kod Plevalja. Sam B e c.k smatra, da su ova, kao i ona po Pančiću otkrivena staništa u Srbiji, još nesigurna i da ih treba još preispitati. Kasnije pišu o tim staništima Oinzberger i Maly (79), da se nalaze »u sjevernoj Crnoj Gori, kod Plevalja u Sandžaku Novi bazar«, ali ne spominju uz to ništa podrobnije. Tek kod Aschers ona i Graebnera (87) nalazimo bliži podatak, da prema izjavi V. Čurčića raste munikovo »jedno jedino veliko drvo iznad manastira Dubovice na visoravni Donje Mataruge«. Iza ove bilješke ne nalazimo o tim staništima ništa više zapisano u litera 380 |