DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 49 <-- 49 --> PDF |
turi. Markgra f (12), vjerojatno zbog male sigurnosti, ispušta ovo stanište iz svoga popisa. D. Petrovi ć (17) puše također, da u Sandžaku nije nigdje naišao na mimiku. Vjerovatno bi ovo stanište palo sasvim u zaborav, da u najskorije vrijeme nije donjeo kustos sarajevskog muzeja D. S e r g i j e v s k i jednu grančicu i dva češera sa jednog drveta bora iz Sandžaka. Pregledom je utvrđeno, da ova grančica i češeri potječu od jednog drveta munike. Mjesto, gdje raste ovo drvo, nalazi se u blizini sela Ljutići, na visoravni Donje Mataruge, nedaleko spomenutog manastira Dubovice. Prema fotografiji toga drveta, koju je sa sobom donio Sergijevski, vidi se, da je to visoko drvo, neobično jako razvijene krošnje, koja u mnogome odstupa od tipične krošnje munike. Sabrani češeri pokazuju također neka manja odstupanja od češera munike sa hercegovačkih staništa. Zanimljivo je, da je i ovdje slučaj sa samo jednim osamljenim drvetom. Mještani su pričali Sergijevskom, da su prije bila u blizini još dva mlada primjerka, ali da ih je neko posjekao. Ing. Velimir Jaki ć, u vezi s ovim staništem, saopćuje ml, da u Kamenoj Oori i kod sela Obarda, nedaleko od Donjih Mataruga, ima također po jedno drvo munike. Iz do sada sakupljenih podataka O´ pridolaženju munike na kontinentalnim staništima, mogu se izvući zanimljivi zaključci. U prvom redu je zanimljivo, da na svim- staništima dolazi samo po jedno ili dva osamljena stabla. Sitne morfološke razlike češera, naročiti rast i eventualno neke anatomske razlike, koje još nisu istražene, dovode do zaključka, da se možda ovdje radi o nekoj varijeteti ili o nekoj klimatskoj formi munike. Pitanje, da li su nekoć na tim mjestima postojale veće sastojine toga drveta, ili je možda točna Adamovićeva predpostavka o prenosu sjemena po pticama, nije još riješeno. Sva ta pitanja čekaju buduća istraživanja i rješavanja. * Iz ovoga pregleda staništa i iz priložene skice (SI. 2) dade se pregledno upoznati današnje geografsko raširenje munike. Uslovljenost pridolaska, klimatski, edafski, i ekološki faktori, razlogom su, što je današnji areal munike razbijen u veliki broj malih otoka. 0 njenom geološkom porijeklu i razvoju postoje različite teorije. Postoji hipoteza, da je razvojni centar munike prije glacijalne periode bio negdje u planinama sjeverne i srednje Albanije. Za vrijeme glacijacije munika se je povlačila bliže mediteranu, a nastankom ponovne toplije klime vraćala se je najlakšim putevirna, kroz doline rijeka, natrag na svoja stara staništa. Zanimljivo je usporediti nekadašnje protezanje diluvijalnih glečera i današnja staništa munike. U gotovo svim planinama, u kojima se nalaze današnja staništa mimike.^ nađeni su tragovi glečerskih cirkova i morena (primjerice u planinama Čvrsnici, Prenju, Durmitoru, Sinjajevini, Komovima, Zeletinu i Prokletijama). Upravo na tim odsjecima, gdje sp se protezali ledenici, nalazimo najljepše i najprostranije (u koliko ih nisu ljudi i stoka oštetili) sastojine munike. Ove i još mnoge zanimljive činjenice nisu do danas istražene i njima treba posvetiti osobitu pažnju. Možda je za nauku zanimljiv historijat i razvoj ovih staništa mu nike, ali za nas je najvažnije današnje stanje, u kojima se nalaze ta sta 381 |