DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Od god. 1896.—1898. uredjuje iz Vinkovaca Šumarski List; napušta
uredništvo, kad mu se je zdravlje počelo lomiti. Godine 1898. nagovaraju
ga drugovi i prijatelji da ide u mirovinu u Zagreb i da pored uredništva
Šumarskog Lista preuzme i tajništvo šumarskog društva. Medju šumarima
se i danas priča o Kozarčevom odgovoru: »Prenesite mi Vinkovce u
Zagreb, pa ćemo se laglje pogoditi«. Nije htio napustiti svoj kraj, svoju
posavsku šumu.


Zaustavljamo^ se na godini 1906. U broju 9 javlja Šumarski List, da
se je ugasio život Josipa Kozarca. U broju 11 iste godine, u izvještaju o


XXX. redovitoj skupštini hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, ondašnji
tajnik Andrija Borošić, sa dubokim bolom u duši, obavještava hrvatske
šumare o njegovoj smrti ovako: »A najveći gubitak zadesio nas je
smrću nikada neprežaljenoga druga, slavljenog hrvatskog književnika a
začasnog člana našega društva, Josipa Kozarca, kr. državnog šumarnika,
koji je svojim zlatnim perom u velike obogatio i našu knjigu šumaricu«.
Mi se s dubokom zahvalnošću sjećamo Josipa Kozarca o tridesetpetoj
godišnjici njegove smrti. U njemu gledamo svoga pravoga čovjeka, i čovjeka
uma i čovjeka srca: duboko poznavajući čimbenike, koji su u narodno-
gospodarskom životu od bitnoga utjecaja na narodni život i njegovu
budućnost, davao je svojim stručnim raspravama promišljene smjernice
za uzgoj najskupocjenijih naših vrsta šumskoga drveća — hrasta i jasena;
osjećajući što je potrebno za preporod našega sela, isklesavao je u svojim
djelima lijepe knjige likove, koji će ostati vječno svježi i vječno
mladi, kao što se i život našega sela vječno osvježava i vječno pomladjuje.


Pisana riječ je živi glas; kao nevidljivi duh ona se kreće po zemlji.
Ona je živa misao onoga, koji se je, možda i davno, preselio u vječnost.


Ljudski se životi gase i granitni spomenici, polagano ali sigurno,
nestaju — ali ostaje čovjekova misao, koja se knjigom prenosi od koljena
na koljeno. Djela i misli Josipa Kozarca ostati će trajno medju nama.


Neka je svjetla i trajna uspomena Josipu Kozarcu!


Hrvatsko šumarsko društvo
Hrvatski Šumarski List


337