DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kotarski gospodarski izvjestitelj na kotaru ima i previše posla sa raznim granama seljačkog gospodarstva i ne može se uspješno baviti još i sa ribarstvom, koje ie,. barem ono gdje su pastrve , najčešća u šumi, izvan njegova dohvata. On vrlo često nema kada ni da pročita, a kamo li da prouči i da se bavi ribarskim pitanjem, odnosno organizacijom ribarstva. Iz iskustva znam, da se ribarski izvjestitelj, agronom, kad je požurivan za rješavanje spisa o ribarstvu, opravdava sasvim ispravno, da je preopterećen drugim poslovima i da ne može svršavati sve poslove, koji se od njega traže. A to se mora i uvažiti. O tom je već pisano i u Šumarskom Listu godine 1938. kada smo upozorili šumarske inženjere, da se posvete ribarskoj struci, jer je ribarstvo blizu šumarstvu upravo kao i lovstvo. Mislim, da bi gospodarski stručnjaci bili vrlo zahvalni kolegama šumarima, da oni preuzmu brigu za ribarstvo. Sigurno nema gotovo ni jednog gospodarskog izvjestitelja koji bi bio za to ljubomoran na šumara, što mu uzima tu suvišnu brigu. Ovo je gola istina, koja nikoga ne boli i ne vrijedja. Za samo ribarstvo bi ovako rješenje bilo sretno i korisno. U resoru ministarstva seljačkog gospodarstva mogla bi ostati ribogojilišta kao zavodi, ako to ministarstvo želi.""Ministarstvo šumarstva kupovalo bi od tih ribogojilišta potreban nasad. Sa mal´Oi dobre volje dalo bi se to sve urediti. Nije važno kojem ministarstvu će spadati ribarstvo već je važno gdje ima više izgleda za napredniji i korisniji rad i uspjeh. Glavni je posao čuvati, gajiti i pametno uživati! Iskusili smo, kako nema koristi, da se sa ribogojilišta donosi mladj (mala ribica) i sa velikim troškovima nasadjuje u potoke; dok se sa velikim troškom vrši to nasadjivanje, na drugoj se strani upravo nerazumno riba uništava a osobito u doba mrijestenja. Ne može vlast toliko ribe nasaditi, koliko je mogu krivolovci potamaniti. Jedan čuvar ribolova u cijelom kotaru ne može mnogo sačuvati. Al i sv i lugar i i čuvari lova mogu ipak nešto O branit i. Kako su nesavjesni politički upravni činovnici režima, kioji su, srećom, prošli, skrivili uništavanje šuma i lova, skrivili su i uništavanje ribe. »Strah šumu čuva«, on mora da čuva lov i ribolov. Šumar i zajedno sa ozbiljnim upravnim činovnicima im o g u i moraju sačuvati otvoreno narodno prirodno blago, šumu, divljač i ribu. Iskrena želja jednog ribarskog športaša za što uspješnijim radom na polju ribarstva rodila je upravo originalnu ideju. On je predložio, da se jednom državnom športskom savezu povjeri organizacija i uprava ribarstva u cijeloj državi. Nije baš skromno odvažiti se na takav posao, koji zadaje brige i šumaru, koji radi baš u sredini, o kojoj je riječ. Svi pravi ribari, oni od zanata kao i oni športaši, žele, da se pristupi ozbiljnom´ radu oko zaštite i unapredjivanja ribarstva. Oni ne pitaju u koji će to resor spadati, oni žele samo to, da se po zakonu odmah otpočne sa radom. Ovo sam napisao zato*, jer sam doznao, da će se gorski potoci staviti pod šumarski nadzor i upravu. To bi bila, možda, polovična mjera. Mislim da je pravo urediti jednom to cijelo pitanje; imamo iskustvo, koje nas jasno upućuje, kako treba raditi. Na O´vo svoje mišljenje čuo sam već primjedbu, kako nije vjerojatno, da bi ribarstvo bolje napredovalo i uspijevalo u rukama šumara, jer da šumari nisu mogli sačuvati ni šume ni lova. Morao sam na to odgovoriti, da zato nisu odgovorni šumari, već mnogi bivši narodni zastupnici, koji su svim silama radili protiv zaštite i šume i lova (kao i ribolova) samo zato, da na uništavanju narodnoga imetka steku što veću popularnost. A danas je, hvala Bogu, to i takvo vrijeme prošlo. M. D. 395 |