DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dr, NIKOLA NEIDHARDT (Zagreb): POVEĆANJE TOČNOSTI BUSOLNIH VLAKOVA (GENAUIGKEITSERHÖHUNG DER BUSSOLENZÜGE) I. UVODNA KOMPARACIJA TEODOLITA I BUSOLE. hram^hT^-0 hr,ani*ibilja se veoma zorno prikazuje važnost pojedinih hramvKh tvan u tlu Rise se bačva (kaca), kojoj su dužice različito du Se [foristi samo d0 duži™ dužice &32S7 S T $\ najkraće nm^ h . ? Produživati tu najkraću, do´k je gotovo besmisleno prije produživati ostale dužice t. j . dodavati tlu one hramive tvari, kojih raz ....°..1 U d°01..0. k0,iČinL S,i5no ie l sa točnošću geodetskih mje SeZm3e ra moŽe rasčlani «. ST , ´, « u više komponenata, od kojih Je Jednak° .. tOČnost rezultata nČ, nrS.*-Važno je znati, koja u da- S; 1 ^ najviš e djeluje. Izmjera nekog poligonskog vlaka sastoji na pr. iz mjerenja kuteva i mjerenja dužina, a svaka se od tih komponenata opet raščlanjuje u daljnje komponente na pr. mjerenje kuteva u ™l e ´ horizontiranje, viziranje, očitavanje itd. Poznavati kompo fi?ČT10St u danim St2», okolnostima najviše djeluje na netočnost i ezultata znaci poznavati najkraću dužicu, osjetljiv o mjest o ili da tako kažem »Ahilovu petu« izmjere. n^r0d[tću nai?riie u ™™ . 1 Sa ^ ° glavnim crtama teodolit i busolu obzirom na mjerenje kutev a (odnosno magnetskih smjerova) u poli´gonski- m vlacima .. tome ću naročito pokušati da istaknem njihove »osjetljive strane«. Uzet cu da se opažanja izvode tako (u oba položaja durbina na dva noniusa odnosno pola igle), da se glavne sistematske pogreške instrumenta eliminiraju samom metodom mjerenja. Teodolit. /™../....teodoliltnih v r Ä° d . ´ vlakova, čilje stranice s su razmjerno kratk a (čest slučaj u šumarstvu) je - bez obzira na pitanje mjerenja duzina i pitanje nanasanja tih vlakova — jedna od osjetljivih strana "5 *.11.2*. instrumenta i signala. Ako na (pr. centriramo teodolit (si. 1.) za e netočno, onda kod ispruženog Üstostranicnog poligonskog vlaka, čije su stranice 5, srednja pogreška u kutevima iznosi približno uslijed toga izvora pogrešaka (Q ~ poznata kotistanta ..6.265 ): .,~ ±2. = ±2 (U ;V2 5.^-~-> si. i. 422 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Opišimo naime oko točke C u si. / krug, kome je polumjer e. Svaki položaj na tome krugu je jednako vjerojatan. Izvjestan proizvoljan položaj, čiji polumjer DC zatvara sa osi AB kut ., uzrokuje pogrešku poli- P SI . or goflskog kuta od vrlo približno: 2<5 = 2 Q. Pošto . može jednako vjerojatno da zauzme sve vrijedposti1 od nule do 2rcf bit će kvadrat srednje pogreške kuta uslijed toga jednak: 1 C 4 e2 4 e2 o2 P ^,2 = Ö— \ —— ö2 sin2 xdx — s—V \ sin2 xdx* = in J s2 2?rs´2 J 2. 27. 4e2 (>2 1 12e2 o = P2. 2JIS2 -5-. — sin a as a sama srednja pogreška: J*i = ± — 9 {% , što odgovara izrazu 1) i iznosu . = 45". Ako se sa istom pogreškom e postavljaju pogrešno i signali A i B, na koje se vizira, iznosi srednja pogreška uslijed toga: H = ±—J=Q´{2-, a ukupna srednja pogreška uslijed centr´iranja instrument a i signala: .= Vft´+A* = ± (2) Tablica I s/m ej cm 50 100 200 300 i» 0,5 35,8" 17,9" 9,0" 6,0" 1,0 71,6" 35,8" 17,9" 11,8" 2,0 2,23" 1,12" 35,8" 23,8" 3,0 3,35" 1,47" 53 " 35,8" Tablica I daje iznose . za s = 50 m, 100 m, 200 m i 300 m i za po greške centriranja e = 0,5 cm, 1 cm, 2 cm i 3 cm1. *) Gosp. prof, uriiv. Nikola Abakumov, koji je prije štampanja ljubezrio pregle dao ovu studiju, upozorio me, da se analogni integrali nalaze i u knjizi: C. M. .........,: ....-. ...... ......1., (Moskva 1908.). Zahvaljujem i ovime gospodinu profesoru na ljubaznom pregledu i upozorenju. 1 U šumarstvu se katkada poligonske točke označuju samo kolcima bez točnijih oznaka. To kod teodolitni h vlakova (a naročito, kad su stranice kratke) nije za preporučiti, pa bi točke kod važnijih vlakova trebalo svakako točnije označivati (urezanim ili uklesanim križem, rupicom, ekserom ili slično). 423 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Što se tiče pogreške očitavanja , ona kod teodolita, kome je a padatak a, normalno za jedno čitanje iznosi manje od -.. Pošto smo pretpostavili, da se za svaku vizuru čita 4 puta (na dva noniusa u oba položaja a durbina), bila bi srednja pogreška aritmetičke sredine manja od ± —==-. V4 dakle na pr. kod a = 30" manja od + 7,5". Poligonski kut čine dvije vizure, dakle srednja pogreška u kutu uslijed toga bi bila manja od + 7,5 V 2 = ± 10,6" . Srednja pogreška v i z i r a n j a može se uzeti da iznosi (po Dole, 30" žalu2) ± , gdje p označuje povećanje durbina. Kod p = 10 izlazi na pr. P ± 3". Pošto se na svaku točku vizira dva puta (u dva položaja durbina), 3" rezultira odatle srednja pogreška u kutu + —=- v^ = ± 3". v « Pogreška vuhorizontiranju teodolita odnosno u v e r t i,k a i i z i r a n j u glavne instrumentove osovine djeluje na srednju pogrešku ispruženog kuta, uz pretpostavku, da su vizure nagnute za h i ti, po formuli: .´ = v sin u (tg h + tg ti). Ovdje u označava kutnu udaljenost vizurne ravnine od najjače nagnutog Mmbovog dijametra.3 Taj azimut može jednako vjerojatno da zauzme svaki položaj od nule do 2.. Kad bi dakle h i ti bili konstantni, izašla bi srednja pogreška u ispruženom kutu uslijed nedovoljnog horizontiranja, analognim integralom kao gore sa . = ± v -^- (tg h + tg ti). Za izraz u zagradi uzmimo tgh \j ,2 pa dobivamo: A = v tang h (3) Tablica II. vert. kat h V 0° 5° 10° 20° 45° A 10" 0,0 0,87" 1,8 " 3,6 " 10" 1´ 0,0 5,.. 10,6 " 21,8 " 1´ 2´ 0,0 10,5 " 21,2 " 43,7 " 2´ 5´ 0,0 26,2 " 52,9 " 1´49" 5´ 10´ 0,0 52,5 " 146" 3´38" 10´ 2 Hartnet-Doležal : Handbuch der Niederen Geodäsie, I Band, Wien 1921* str. 275. 3 D r. Jordan-Dr . Eggert : Handbuch der Vermessungskunde II, Stuttgart 1931, str. 357. 424 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Tablica II daje vrijednosti po toj formulu za v = 10"? l´j 2´, 5´, 10´ i h = 0», 5», 10», 20« i 45». Zakon , po kome srednja pogreška nii u izmjeri kuteva djeluje na transverzalno linearno odstupanje teodolitom mjerenog vlaka, možemo u glavnom kod ispruženih vlakova prikazati izrazom: ^. = + L IW>T .. \j n (47), gdje je L dužina vlaka, n broj stranica u vlaku, a .. izvjesna konstanta. 4 Dakle transverzalno odstupanje raste još jač e nego uprav o proporcionalno sa dužinom vlaka, jer što je ta dužina veća, ne samo, da je to veći L, već i V n Općenito možemo dakle reći, da je osjetljiva strana mjerenja poligonskih vlakova s teodolitom: 1) kod krat k i h stranica u centriranju instrumentasignala, 2) kod strmih vizura u h o r i z o n t i r a n j u instrumenta, 3) kod d u,g a č k i h vlakova u nepovoljnom zakonu, po kome pogreške piirašćuju. Kod sve te tri točke djeluju nepovoljno kratke stranice, ako ne direktno, a ono indirektno. Pravilnik o katastarskom premjeravanju5 dozvoljava u teodolitnim poligotiskim vlacima i normalnim prilikama kutno odstupanje od 90" Vn .. što odgovara srednjoj pogreški pojedinog kuta od = ± 30" dok na izuzetno teškom terenu te kod tahimetričkih vlakova 3´ \] n, što odgovara srednjoj pogreški pojedinog kuta od «». = + 60". u šumarstvu odnosno 4 Formula 4) predstavlja aproksimaciju. Točnije formule za srednja transverzalna odstupanja prije i poslije izravnanja glase: qT = LmT . X 6w ´- (a) . -l/"(» + 1)´ + 2(n+ l)2 -3 ,,, gdje mT treba uvrstiti u analitičkoj mjeri (vidi kasnije). Zbog jednostavnije komparacije tih formula međusobno, a i sa formulama, koje važe za busolne vlakove, aproksimirao sam ih izrazom L mT .. J~n~. Sad se samo pita, s kojim parametrom &. se taj izraz najbolje prilagođuje formuli a), a s kojim parametrom kT formuli b) i to unutar normalnog područja teodolitnih vlakova (a ne za n = oo> kakovu je aproksimaciju dao Dr. Jordan u već citiranoj knjizi). U području n = 3 cio . = 20 dobio sam za .. iznos 0,5911 odnosno okruglo kT = 0,6. Aproksimacija formule a) sa 0,6LmTJ n^ skopčana je u glavnom sa slijedećim procentualnim pogreškama: n = 3 10 15 20 40 4% 0% 2% 3% 3,5% Analogno se za formulu b) (za izravnane vlakove) može po teoriji najmanjih kvadrata (u spomenutom području za n) naći 0,0817 L mTJ~n\\\ okruglo 0fl8 L m TJn" Potonja aproksimacija daje slijedeće procentualne pogreške prema ispravnom izrazu b): n = 3 10 15 20 40 23% 1% 3% 5% 6% * Pravilnik o kat. premj. II, Beograd 1930, str. 9. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 14 <-- 14 --> PDF |
kod mjerenja šuma često dolaze i razmjerno kratke stranice i dugački poligoni i strme vizure, što je sve nepovoljno za upotrebu teodolita. Basola. Kod mjerenja busolom odnos je pojedinih komponenata u glavnom znatno različan nego li kod teodolita. Srednju pogrešku pojedinih mjerenih magnetskih azimuta označit ću sa .. U slučaju, kad se radi metodom na preskok, pogreške c e n t r i r a n j a gotovo u opće ne dolaze u ohzir. Neka na pr. instrumenat bude centriran za e pogrešno (netočno) t. j . u si. 2 umjesto u točki C u SI. 2. točki C". Izmjeren magnetski azimut CA, odnosno iz njega izračunan AC´, bit će onda uslijed toga izvora pogrešan za neki iznos -f~L = ~T~rQ> dok azimut C´B za —L. Pogreške + L i —e se kompenziraju, pa nemaju na daljnji! vlak ni´kakova upliva. Pogreška e ostaje dakle u točki C posve lokalizovana. Kad se ne radi na preskok, već instrumenat postavljamo na svak u točku vlaka, pitanje je, kako onda pogreške u centriranju djeluju na srednju pogrešku ™>. mjerenih magnetskih azimuta, odnosno na transverzalno odstupanje ispruženog vlaka? Ako je azimut AC uslijed pogreške centriranja instrumenta u točki A i signala u točki C pogrešan za neki srednji iznos ± ,-g-Q V « a azimut protupravca, izmjeren u točki C iz analognih razloga pogrešan za isti srednji iznos, onda je zapravo aritmetička sredina iz oba izmjerena azimuta t. j . konačni azimut stranice AC G 6 pogrešan za +— .~ Q — ± 0,707 — Q . Uz pretpostavku dakle, da li s \j s s nearna pogreška centriranja iznosi e kao i kod teodolita, imamo kod busole skoro 2,5 puta manji upliv te pogreške na srednju pogrešku ^. magnetskog azimuta nego li što je iznosio upliv na srednju pogrešku .. izmjerenog kut a kod teodolita po´ formuli 2). Pogreške v i z i r a n j a, uz pretpostavku, da imamo busoine instrumente sa jednakim durbinima kao i kod teodolita, djeluju na pogrešku izmjerenog azimuta, kad se radi na preskok i vizira u dva položaja dur 30" bina, od prilike sa—= , a kad se instrumenat postavlja na svako sta PsJ2 30" jalište uz inače jednake okolnosti sa —FF- Dakle iznos, s kojim pogreške W4 viziranja djeluju na mB je također manji nego iznos, s kojim su uz inače jednake okolnosti djelovale na ... 426 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kod diopte r a srednja pogreška jednog viziranja iznosi po St am fer u oko 10", dok po drugim autorima oko 0,6´ do 1´." Kod konvencionalnih tipova busolnih instrumenata su durbini ugrađeni više zbog optičkog mjerenja dužina nego li mjerenja magn. azimuta, za koje bi eventualno dostajali i dobri dioptcri ili durbini sa jednostrukim ili posve malim povećanjem. Analogno kao kod viziranja je i sa uplivom pogreške horizonti ranja . Pošto se mjeri azimut a ne kut, iznos je upliva te pogreške uz inače jednake okolnosti također manji nego li kod teodolita. Ed. O a b r i e . navada, da se busola može da horizontira i samo pomoću magnetske igle. Ako se dotjera da igla bude u ravnini limba, kako .god okretali limb oko instrumentove osi, onda da je instrumenat horizontiran. Ali to je zapravo pogrešno. Zamislimo1 limb K i magnetsku iglu NS u slici 3. Limb neka smo dotjerali, da je igla sa svojim polovima u ravnini podjeljena. Kad bi: i zaokrenuli limb za 90°, pošto se on kod običnih tipova instrumenata okreće oko glavne osi instrumenta ZZ, a igla ostaje u svom prvotnom položaju NS, jasno je, da će i u za 90" zaokrenutom položaju limba igla još uvijek biti u visini odnosno ravnini podjeljenja, premda krug nije vodoravan. On je horizontiran samo u jednom pravcu, a to teoretski nije dovoljno," naročito, kad su vizure strme. Druga bi stvar bila, kad bi se igla (a ne limb) mogla zaokretati za 90". Nagnutost glavne instrumentove osovine, odnosno odatle i nagnutost šiljka, na kome počiva igla, vršil sigurno još i neki upliv na tromos t igle, što bi trebalo posebno ispitati. Zakon , po kome se gomilaju pogreške u busolnim ispruženim via-, cima može u glavnom da se izrazi formulom:9 qB = kBmBL\/_ (5) } n Taj je zakon mnogo povoljniji od onoga za teodolitne vlakove. Tamo je naime i% rasao proporcionalno sa^v " dok ovdje raste mnogo sporije, jer je proporcionalan izrazu I/V—-Što su stranice kraće, to je n veći, pa ´ Doležal ibidem, str. 269. 7 Edmoiid Gabriel: Elements de Topographie, Paris 1926, str. 71 i 72. 8 Time nije rečeno da se horizontiranje ne može bar u glavnom da izvede sa o s c i 1 i r a j u ć o m (a ne sa mirnom) iglom. 9 Za izravnane (izjednačene) vlakove je kB = .L. Za neizravnane, ako su mjereni sa dva vezna azimuta približno &. =2 427 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ie <1..\. inače jednake okolnosti manji. Za busolu su obratno nego kod teodolita kratke stranice povoljne. Konkretnije poredenje za kona, po kome prirašćuje transverzalno odstupanje kod ispruženih teodo litnih i busolnih vlakova uplivom slučajnih pogrešaka u mjerenju kuteva odnosno magnetskih azimuta, provest ću u zadnjem poglavlju. Vidimo dakle, da su busolni instrumenti u principu naročito obzirom na centriranje instrumenta i signala, obzirom na zakon prirašći vanja pogrešaka i obzirom na mogućnost kratkih stranica u prednosti pred teodolitom. Ali nisam još spomenuo najkraće dužice (komponente) busolnog mjerenja. To su pogrešnost očitavanja i netočnost položaj a magnetske igle (tromost igle, promjene deklinacije tokom mjerenja itd.). Jordan ikaže, da se kao srednja pogreška očitovanja može uzeti ± 6´. To naravno vrijedi za stare tipove busolnih instrumenata. Prevot " spominje ± 0,1 centezimalna stupnja, što iznosi ± 5,4´. Kod busole je dosta teško procjenjivati dijelove najmanjih intervala na podje- Ijenju. Kod toga se treba postaviti u pravac igle, da ne nastane paralaksa. P r e v o t kaže, da srednja pogreška očitavanja znatno varira kod raznih opažača i mnogo ovisi o njihovoj izvježbanosti. Pogreška očitavanja nadmašuje uplive sviju dosada razmotrenih izvora pogrešaka kod busole. Dok naime ona iznosi nekoliko minuta, dotle upliv razmotrenih izvora u glavnom samo dijelove minute. Disharmonija je očita. K tome dolazi još i tromos t igle. Ako srednja pogreška pojedinog očitavanja iznosi ± 6´, srednja pogreška aritmetičke sredine iz dva 6´ čitanja bi teoretski iznosila + —F= , dok sredine iz analognih čitanja u V ^ 6´ oba položaja durbina ± —f= = ± 3´. Zbog tromosti igle, koja tromost V4 može po Jordanu 1 1 da dosegne i pola stupnja, srednja pogreška aritmetičke sredine iz Više čitanja vjerojatno neće padati obratno proporcionalno sa Vw>već mnogo sporije, što bi još zasebno trebalo ispitati.12 Dakle točnost očitavanja je u glavnom najkraća dužica mjerenja busolnih vlakova sa konvencionalnim tipovima busolnih instrumenata. Od najvećeg bi efekta bilo povećati tu najkraću dužicu t. j . povećati točnost čitanja na busolü. Dr. H. W i 1 d je kod novog tipa busolnog teodolita, svog teodolita TO, vrlo uspješno riješio taj problem, instrumenat ću prikazati u narednom poglavlju. Dr. H. Rohr e r" navada, da se s tim instrumentom može da postigne srednja pogreška pojedinog u dva položaja durbina izmjerenog azimuta od ± .. U narednim ću poglavljima navesti vlastite pokuse s takovim instrumentom. Instrumenat u znatnoj mjeri eliminira i štetan upliv tromosti magnetske igle.14 "-* Eugen Prevot: Topographie, Paris 1925. 11 D r. Jordan ibidem. 12 O tromosti vidi moj članak: Prilozi poznavanju tromosti busole, Glasnik Zavoda za šum. pokuse, Zagreb, koji ima doskora izaći iz štampe. 13 Oesterreichische Zeitschrift für Vermessungswesen 1935, str. 1 do 6; Dr. Han s Roh r er : Versuchsmessungen mit Wild-Bussoleninstrumenten. 14 lä Vidi 428 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Wildovim instrumentom TO produžena je jedna od najkraćih dužica (komponenata) busolnog premjeravanja. Ali s time odmah pro mjene dek li nacije tokom mjerenja postaju osjetljivom točko m mjerenja. Poznato je, da se deklinacija mijenja tokom dana, mjeseca, godine, pa i sekularno tokom niza godina. Praktički su važne promjene tokom samog mjerenja busolnih vlakova. U raspravi: »Upliv varijacija magnetske deklinacije na ispružene busolne vlakove«15 sam prikazao taj upliv. Deklinacija može unutar dana da se izmijeni posve normalno za 10´, 20´, pa i više. Na pr. sa spomenutim Wiildovim busolnim teodolitom sam opažao promjene od 10 seksagezimalnih minuta u roku od cigla 3 sata (dne 10. X. 1938. od 10 do 13 sati). Za vrijeme ljeta su promjene veće, da o magnetskim burama i ne govorim. Da se dakle iskoristi razmjerno povoljna točnost opažanja kod Wildove TO busole, potrebno je promjene dekliinacije uzimat i u obzir , odnosno eliminirati. Zamislio sam stoga metodu rada sa dva instrumenta. Jedan je stacionaran , smješten negdje u sredini područja izmjere; drugi je pokretan, mobilan . S pokretnim se mjere azimutü u busolnim vlacima, pa se kod kuće popravljaju (reduciraju) pomoću opažanja stacionarnog instrumenta t. j . svode na jednaku deklinaciju i tako u glavnom eliminira upliv promjena deklinacije. U četvrtom poglavlju ću prikazati svoje pokuse s tom, metodom. Nezgoda metode je u tome, što su potrebna dva instrumenta i dva* opažača, dakle posao je skuplji. Lako si doduše možemo da zamislimo stacionaran instrumenat sa automatskim (eventualno fotografskim) registriranjem, dakle eliminiranog drugog opažača. Ali ipak bi uslijed drugog instrumenta bio skuplji inventar. Kod većih šumskih premjeravanja možemo zamisliti i samo jedan stacionaran na više mobilnih instrumenata. U izvjesnim slučajevima bi metoda možd a ipa k mogla da dođe u obzir,16 što bi praksa trebala da pokaže. Za sada me interesuje samo pitanje, kolika se točnost po toj metodi eventualno mož e da postigne. Vremenske promjene deklinacije možemo u glavnom eliminirati i pomoću podataka najbližeg magnetskog opservatorija. Ali na žalost u državi nemamo opservatorija, koji bi stalno bilježio magnetske deklinacije. Morali bi se poslužiti inostranim podacima. Osim toga opservatorije ne publikuju podatke odmah, čim ih zabilježe, već redovno godinudvije kasnije. Morali bismo se dakle poslužiti prosječnim podacima iz ranijih godina. Drugom prilikom ću zasebno da razmotrim tu metodu i njenu točnost. Za drugu zgodu ostavljam i važno pitanje upliva lokalnih promjena deklinacije na busolne vlakove.17 15 Šumarski List 1939, br. 3. 1,1 Kad se na pr. kod šumskih premjeravanja sa rijetkom ili nikakovom triangu lacijom mora da povlače razmjerno vrlo dugački poligonski vlaci. Glavni bi se poligoni premjeravali po ovoj, dok sporedni po cbičnoj metodi. 17 Vidi interesantnu radnju .1. Mokrović : Horizontalni dio anomalnog magnet skog polja u Hrvatskoj i Slavoniji, Vijesti Geol. zavoda u Zagrebu ., 1929. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 18 <-- 18 --> PDF |
II. WILDOV BUSOLNI TEODOLIT TO. Slika 4 pokazuje vanjski izgled instrumenta u pola prirodne veličine. Pojedini brojevi imadu slijedeće značenje.18 / podnožni vijci. Njihov hod se može regulirati. Počivaju na trokrakoj ili okrugloj ploči: Nad tom se pločom nalazi tanja pločica, koja vrši: funkciju pera. Kad se centralni vijak stativa uvije (ušarafi) u prvu ploču, onda je instrumenat doduše učvršćen za stativ, ali se još zbog centriranja može da pomiče po ploči stativa. Kad se centralni vijak dalje uvije, stegne spomenutu tanju pločicu (koja vrši ulogu pera) il instrumenat je čvrsto zakočen za stativ. Na samom centralnom vijku stoga nema centralnog pera; JU* SI. 4. 2 centrički smještena dozna libela za horizontiranje instrumenta odnosno za vertikalizovanje instrumentove glavne osovine; 3 kočnica alhiidade; 4 vijak za fino kretanje alhidade; 18 Vidi: prof. Ing. Stjepa n Horvat : »Geodetski instrumenti i mašine za računanje na geodetskoj izložbi u Zagrebu 1935.« 430 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 19 <-- 19 --> PDF |
5 kočnica durbina; 6 vijak za fino kretanje durbina; 7 vijak za fino pomicanje visinske libele; 8 visinska libela; 9 okular durbina. Na njemu su označene dioptrije. Tko je na pr. kratkovid za —1,5 dioptrije, treba okular da namjesti na —1,5, pa će u glavnom jasno vidjeti nitni križ, odnosno, ako smo jednom odredili, da najjasnije nitni križ vidimo na pr. kod —1,5, uravnat ćemo si u buduće uvijek na taj iznos; 10 prsten za fokusiranje durbina t. j . za udešavanje da se promatrani predmet kroz durbin jasno vidi odnosno da se poništi paralaksa. Durbin je koinstantne dužine sa t. zv. unutrašnjim fokusiranjem; kratak je (10 cm), okularna cijev se ne izvlači, već se jedna leća unutar durbina pomiče okretanjem prstena i tako dotjerava da slika, što ju objektiv stvara, dođe upravo u ravninu diafragme (nitnog križa). Durbin povećaje 10 X. Može da se poruči i sa povećanjem 16 X. Udešen je za obično (Reichenbachovo) optičko mjerenje dužina sa konstantom 50 (ili 100), ali uz instrumenat može da se poruči i >naprava za precizno optičko mjerenje dužina. // mikroskop za očitavanje vertikalnog kruga (elevacionih odnosno depresionih kuteva). Nalazi se tik uz durbin tako, da se malim pomakom oka može nakon viziranja odmah da čita u mikroskopu; 12 lupa, kroz koju se čita horizontalni krug. Oko treba držati kod čitanja lupe oko 10! cm daleko od lupe. Dakle nakon viziranja kroz durbin malim pomakom oka vidimo odmah i u lupi podjeljenje horizontalnog kruga. Time je izbjegnuto kretanje opservatora oko instrumenta (trešnja), a skraćeno je i vrijeme opserviranja. U slioi 4 je durbin u svom prvom položaju. Na toj strani na nosaču durbina piše / (na slici se to ne vidi). Na protivnoji strani piše // tako, da smo uvijek upozoreni, u kome položaju je durbin. Lupe za očitavanje horizontalnog kruga su dvije. Druga je na protivnoj strani istog nosača, pa se upotrebljava u II položaju durbina. Iz vidnog polja prve se slika prebacuje u vidno polje druge lupe pomoću glave zasebnog vijka, koja se može da zaokreće samo za 90°, a nalazi se između obiju lupa (na slici 4 se ne vidi); 13 prozor (mliječno staklo) za osvjetljenje horizontalnog kruga. Dva su takova diametralno smještena okrugla prozorčića; 14 doboš (glava) optičkog mikrometra, na kome se čitaju dijelovi najmanjih intervala horizontalnog kruga (minute); 15 poluga za aretiranje (kočenje) busolnog kruga. Kad je ta poluga zakočena, instrumenat se može upotrebljavati kao običan teodolit. Isti horizontalni krug sa istim podjeljenjem i istim sistemom očitavanja onda služi za teodoMitno mjerenje. Umjesto igle, koja kod starih tipova busolnih instrumenata služi za očitavanje magnetskih azimuta, kod instrumenta TO se jedan horizontalni k r u Na umirenom krugu možemo kroz lupu 12 čitati magnetski azimut vizurne ravnine. Ali isti taj krug, kad je s polugom 15 zakočen, može da se — kako je rečeno — upotrebi kao limb običnog teodolita. Bez obzira na to, da li mjerimo teodolitno ili busolno, kad se okreće a 1 h i - Vidi Dr. Rohrer ibidem. 431 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 20 <-- 20 --> PDF |
cl a d a, horizontalni krug miruje. U tome je velika razlika spram starih tipova busolnih instrumenata, kod kojih se s alhidadom (pokretnim dijelom instrumenta) okreće i podjeljenje kruga, a i šilja k na kome počiva magnetska igla, pa nastaje znatno trenje između šiljka i igle, koja obično nema toliku sil u s m j e r a. da to trenje posve svlada.´0 Odatle u glavnom i potječe t. zv. tromos t igle. Osciliranjem igla svladava trenje. Kako će je kod starih tipova svladati, kad pod njom, kad je već umirena, još okrećemo šiljak, na kome počiva? Kod TO je to eliminirano. Kad instrumenat postavimo na neko stajalište, najprije ga centriramo i horizontiramo. Zatim odmah otkečimo busolni krug, koji slobodno oscilira. Kad nakon viziranja treba da čitamo taj krug, već je on umiren. Ako još nije, možemo ga polugom 15 laganim aretiranjem i oslobađanjem umiriti. Ako sa jednog stajališta ima da viziramo na više točaka, kod daljnjih vizura ne trebamo da gubimo vrijeme na umirivanje kruga, jer je već umiren. Kretanje vizure (alhidade) neovisno je o krugu i ne povlači za sobom kretanje šiljka, na kome počiva magnetska igla. To je važna prednost Wildove busole. Si. 5. U vidnom polju lupe 12 za očitavanje horizontalnog kruga vidimo slike dijametralnih strana busolnog kruga jednu uz drugu (slika 5). Crtice podjeljenja su u sredini vidnog polja uspravne, dok prema krajevima sve jače nagnute. Svakih 10° je na krugu opisano. U vidnom polju lupe se podjeljenje dijametralne strane vidi naopačke opisano. Posebnim sistemom prizama,* koje su učvršćene na alhidadi, dovedene su naime dijametralne strane podjeljenja u isto vidno polje lupe. Okretanjem vijka 14 ih dotjeramo do poklapanja (koincidiranja). Lijeva strana slike 5 je ma pr. stanje prije, dok desna poslije koincidiranja. U sredini vidnog polja su crtice podjeljenja uspravne, moguće ih je dakle točnije dovesti do slaganja. Glavno koincidiranje treba provoditi u sredini1 vidnog polja, dakle sa tim. uspravnim crticama. Kad je s vijkom 14 izvedena koincidencija dijametralnih strana podjeljenja (zapravo slika dijametralnih strana podjeljenja), čitaju^ se stupnjevi u vidnom polju lupe, a minute na dobošu (glavii) vijka 14. Čita se od uspravno napisane brojke na pr. u slici 5 od 50 do naopačke opisane, koja se od ove razlike za 180° (dijametralne strane). Dakle u našoj slici od 50 do 230 čitamo 4 intervala, pa je očiitanje 50° + 4° = 54", jer svakom 20 Vidi pod ". * Vidi Ing. E. Berchtold : Der Wildische Bussolentheodolit, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen br. 9, 1937. 432 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 21 <-- 21 --> PDF |
tako očitanom intervalu odgovara 1". Čitanju u stupnjevima treba dodati minute, koje se čitaju na dobošu vijka 14. Doboš je izdijeljen u 30 intervala. Pun njegov okret odgovara jednom stupnju, jedan interval na njemu odgovara dakle duploj minuti. Desetinke tih intervala se lako procijenjuju. To su onda duple desetinke minute. Instrumenat se može da poruči i u centezimalnoj podjeli. Onda intervalu na dobošu odgovara 5 centezimalnih minuta.21 Na lijevoj strani slike 5 možemo obaviti čitanje i bez koincidiranja (manje točno). Od 50 do 0LZ imamo 4 puna intervala, dok ostatak procijenimo sa 32´ pa imamo 54a 32´. 0* \Z (tin ./7. i´1 60 ^^ SI. 6. Kod čitanja treba paziti, da stvarno čitamo do dijametralne strane t. j. do naopačke opisanog za 180° (200 g.) raz ličnog razdjela . U protivnom lako možemo da pogriješimo za 510. U si. 6 na pr, treba da čitamo 59n, a ne 54\ jer je 230 za 180 različno od 50, a ne 240, dakle ima da se čita od 50 do 0LZ a ne do OfZ. Prije prenašanja instrumenta treba uvijek zakočiti (aretirati) busolni krug (polugom 15). To pravilo važi i za obične busole, ali ovdje je još važnije , jer se radi o preciznijem, skupljem i osjetljivijem instrumentu. SI. 7. Vertikalni krug se čita kroz mikroskop 11. Opet su dijametralne strane podjeljenja dovedene u isto vidno polje i vide se jedna uz drugu -L Kod geodetskih mjerenja je kod nas još uvijek udomaćena seksagezimalna podjela, premda bi centezimalna bila u izvjesnoj mjeri praktičnija. U Njemačkoj je nedavno propisano, da se od godine 1942. kod javnih geodetskih premjeravani a ima upotrebljavati samo centezimalna podjela. Do te se godine imadu instrumenti preudesiti na novu podjelu. Iznimku čine jedino radovi u astronomiji i višoj geodeziji, gdje će se i dalje upotrebljavati stara podjela. Navadam to ovdje usput zato, da se i tod nas kod nabavaka novih instrumenata počinje da misli na centezimalnu podjelu. Naravno, onda tablična i ostala pomagala također moraju biti u toj podjeli. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 22 <-- 22 --> PDF |
(slika 7). čitanje se ne vrši koincidiranjem (optičkim mikrometrom), već običnim procjenjivanjem. Na pr. u slici 7 čitamo depresioni kut —2° 55´. Od uspravne brojke Z do naopačke 2 ima naime 5 punih intervala i još pola. Svaki ovako očitani puni interval vrijedi 10´, dakle je ukupno očitanje —2° 55´. Uočimo li samo polovicu slike (samo gornju ili samo doljnju), vrijedi zapravo jedan interval 20´, jer je stupanj podijeljen samo u tri jednaka dijela. Zamislimo si u sredini vidnoga polja jednu crticu kao indeks za očitavanje (kao da je mikroskop sa indeksom; tog indeksa zapravo nema). Onda bi očitavali od uspravnog 2 do tog indeksa na jednoj strani kružnog podjeljenja i od obrnutog 2 do indeksa na dijametralnoj strani. Iz takovih čitanja bi morali uzeti aritmetičku sredinu. Svaki bi interval onda iznosio 20´. Međutim, ako čitamo od uspravne do naopačke (dijametralne) brojke, jasno je, da čitamo duplo, dakle zapravo dobivamo već aritmetičku sredinu, ako najmanje ovako čitane intervale uzimamo ne kao 20´ već kao 10´. Treba dakle kod takovog načina očitavanja uzeti da svaki najmanji interval -na glavnom podjeljenju vrijedi polovicu svoje nominalne vrijednosti, dakle ovdje 10´, pa da ukupno čitanje odmah bude aritmetička sredina iz čitanja na oba dijametralna mjesto kruga. Slično je bilo i kod čitanja horizontalnog kruga; gdje je zapravo najmanji interval na krugu iznosio 2", a uzeli: smo kao da iznosi 1", jer smo očitavali do dijametralne strane podjeljenja. Lako je uvidjeti, da ovakav način ima velikih prednosti pred starim načinom čitanja. U same elemente unutrašnje građe teodolita TO neću ovdje da ulazim. Drugom prilikom ću eventualno u zasebnom članku prikazati opće elemente građe modernih geodetskih instrumenata (optički mikrometri, stakleni krugovi, sistemi prizama uz krugove i uz libele, durbini konstantne dužine itd.). Teodolit TO teži! 2,2 kg. Visok je oko 20 cm, širok oko 10 cm. Kutija mu je metalna, posve zatvorena (guma između dna i poklopca; posebne poluge pritežu poklopac uz dno) tako, da ne može ulaziti ni Kiša, ni vlaga, ni prašina. Nezgodna strana te gume je u tome, što se, ako je duže stisnuta, lako zalijepi za poklopac, pa je otvaranje kutije nešto otežano. Možda bil dobro bilo gumu zamijeniti kakovim drugim materijalom (koža). Instrumenat ima lagan stativ. Može se poručiti i stativ za sklapanje (kao kod fotografskih aparata). (Nastavit će se.) j 434 |