DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 29     <-- 29 -->        PDF

SAOPĆENJA


ŠTO BI VALJALO PODUZETI, DA SE PODIGNE LOVNO GOSPODARSTVO
U OKVIRU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA?


Dnevno se iznose prijedlozi, što bi valjalo poduzeti, da se unaprijedi ovo ili ono,
što je u vezj s narodnim gospodarstvom. A to je i razumljivo. Koliko se u nas već
raspravljalo i o lovnom gospodarstvu A baš danas je taj problem aktuelniiji
i važniji, nego je možda bio ikada prije. I doklegod šumsko i lovno gospodarstvo
bude na brizi šumara, red je, da se baš šumar s tim pitanjem i pozabavi.


Po svemu izgleda, da će uslijed sve veće napučenosti i s time u savezu uslijed
brižljivije obrade poljoprivrednog zemljišta i potrebe stvaranja takovog zemljišta,
divljač malo pomalo ostati bez prirodnih zaklona i uslova svoga opstanka u polju
i da će se postepeno povlačiti u svoje pravo prirodno boravište, u šumu. Stoga je
red, da promotrimo mjere, koje bi valjalo poduzeti, da se podigne lovno gospodarstvo
u našim šumama, kako bi i taj dio narodnog gospodarstva bio što savršeniji. Razumije
se, da danas prihoda bez investicija nema, jedno je o drugome ovisno.


Prema tome, da lov i u šumama ne propadne, jer izgleda da će ga u polju
sve više nestajati, i da s time ne nastanu štete po narodno gospodarstvo, trebalo ni
po mome mišljenju poduzeti ovo:


1. Na šumar, fakultetu valjalo bi lovno gospodarstvo predavati kao
redovan predmet, i iz te discipline polagati ispit tako, da apsolventi fakulteta budu
imali potpunu spremu u toj grani gospodarstva.
2. Kod svake državne šumarije, gdje je prilika da se podigne lov, valja postaviti
jednog izučenog i lovačkim ispitom i praksom osposobljenog lovca. Praksa
je dosada pokazala, da lugari t. j . čuvari šuma, kraj velike površine čuvarskog sreza
i ostalih poslova oko čuvanja, uzgoja i iskorišćavanja šume, ine mogu dospjeti da
više pažnje posvećuju lovnom (gospodarstvu. Osim toga svi čuvari šuma ne poikazuju
volje i smisla, a manjkaju im i prirođene sposobnosti, da budu lovci — uzgaiači. Za
tu službu ´treba birati ljude, Kad bude svaka šumarija imala po jednog izučenog l«vca,
onda će upravitelj šumarije moći svladati sve (poslove oko vođenja lovnog
gospodarstva.
Bez izučenih lovaca ne može se voditi uređeno lovno gospodarstvo. Kad budemo
imali izučenih lovaca, ne će biti potrebno, da se luta bez vodica po šumi i
lovištu s lovnom uputnicom — i da se ne nalazi divljači ni ondje, gdje je zaista ima
dosta. Isto tako ne će se onda dogoditi, da gosti bez lovca-pratioca, sami po svojoj
volji, vrše odstriel visoke divljači, i da kod takovog lova bude glavno, da je divljač
ustrijeljena, bez obzira na to, da li je bila određena za odstrijel ili ne. A baš pogrješuirn
odstrijelom mogu se nanijeti velike štete lovnom gospodarstvu. Kad bi postojali osposobljeni
lovcj kod šumarije, vodila bi se kontrola o ustrijeljenoj divljači, o vaganju
i mjerenju divljačine, o iskorištenju kad lovac pridrži za sebe samo trofeju, i tako
redom. Tko danas vodi podatke o težini i jačini odstrijeljene divljači i gdje se čuvaju
podaci o mjerama trofeja (rogova)? Gdje su podaci o uginuloj i stradaloj divljači
i t. d. Svi su ti podaci, točno pobilježeni i sređeni po godinama, od velike važnosti
za promicanje lovnog gospodarstva.


Osposobljeni lovci vršili bi potreban odstrijel za uzgoj divljači (razmjer u spolovima,
bolesti i t. d.), jer se to ne može prepustiti neiskusnim lovcima. Za vrijeme
velikih snijegova 4 zapadnih zima mogla bi se pod vodstvom lovca i uz pripomoć
čuvara šuma poduzimati racija na zvjerokradice, mogle bi se provesti mjere za čuvanje
i prehranu divljači i sve ono, što je potrebno za uzgoj i mir u šumama, koje
su izlučene za lovno gospodarstvo. Ukratko: lovac bi bio odgovoran za čitavo stanje


441




ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 30     <-- 30 -->        PDF

lova i divljači u dotičnoj šumariji, kao što je čuvar sreza odgovoran za stanje šume
u čuvarskom srezu, te bi prema uspjesima svoga rada b´.o ocijenjen od svoga nadležnog
upravitelja. U ovom slučaju čuvari šuma ne bi trebali nositi lovačko oružje
već bi bili oboružani karabinama za čuvanje šume i za nuždnu obranu.


3. Za intenzivnije vođenje lovnog gospodarstva svako ravnateljstvo šuma imade,
već prema izdanim pravilnicima za upravu i nadzor nad lovištima, osnovat i
lovni ´katastar, izlučiti lovišta za uzgoj visoke divljači te
iizrad´iitS´ osnovu |z a (ovno g 0´S´|p ođ a r s/t vjo´, iza ´|r az d ob 1 |e od
devet godina (t. j. za tri trogodišta).
I ovdje treba naglasiti, kako sve naše šume, po svom geografskom i -klimatskom
položaju, pružaju osobite prirodne uslove za uzgoj divljači. Na mnogim našim šum.
površinama, držim, da bi prihodi od lovnog gospodarstva, kad bi se ono uredilo i vodilo
prema suvremenim principima, premašili prihode od šumarskog gospodarstva u užem
smislu, koje u višim nadmorskim zonama i ne može davati bogzna kakove prihode
na drvu; čak držim, da bi se na takovim površinama čitavo šumsko gospodarstvo dalo
voditi tako, da se za podlogu -uzme prihod od lova.


Sjetimo se samo velikog a te trie b a, te naše najljepše i najplemenitije
pradivljači, koji nama lovcima dvadesetoga stoljeća zapjeva još samo rijetku pjesmu
iz tajanstvenih dana već davno utonulog doba. Ta prelijepa divljač dolazi u našim lovištima
još u priličnom broju, a sve do danas još njegova staništa i lovišta nisu kod
nas izlučena niti im je posvećena nuždna pažnja.


Sjetimo se i medvjeda , koji, izgleda, više nikako ne spada u današnji vijek
tehnike, i koji, kao prirodni spomenik prošlosti i rijetkost naše faune, još danas pada
vrlo često kao žrtva strihnina — radi krajnje nepažnje.


Kakovi bi se kapitali dali izbiti samo iz te dvije vrsti naše visoke planinske
divljači! A da i ne spominjem uzgoj1 naše odlične rase srna, čiji bi se broj smišljenim
iovnim gospodarstvom u kratko vrijeme mogao udeseterostručiti. Koliko bi samo to
bili veliki kapitali u narodnom goapodarstvu, bilo u turističke, bilo u čisto lovačke
svrhe (rogovi) a bilo kao meso i divljačina za narodnu prehranu, osobito kao zaliha
za teška izvanredna vremena (n. pr. za vrijeme rata), jer naši primjerci važu i do
40 kg žive vage i do 20 kg čiste divljačine (mesa).*)


A gdje su jeleni i divokoze?


Nije potrebno da više spominjem i ostalu našu divljač i zvj´erad. Sve investicije
za uređenje lovnog gospodarstva stostruko bi se isplatile u najkraće vrijeme uz
ostale koristi i prihode, što ih inače donosi lov i vršenje lova. A da sve to ne bi bilo
na štetu našeg ugleda u svijetu, ne treba posebno isticati.


4. Konačno mislim, da bi i kod nas trebalo obratiti više pažnje naučnom ispitivanju
pojedinih momenata lovnog gospodarstva: bilo da se u krilu odjela
za šumarstvo, bilo uz katedru za lovstvo na šumarskom fakultetu osnuje poseban
zavod za ovaj rad. U tom zavodu prikupljali bi se podaci sa čitavog područja Države
i proučavala bi se potanje pojedina pitanja, koja se odnose u prvom redu na biologiju
lovne divljači kod nas. Postignuti rezultati praktički bi se primijenjivali za promicanje
lova i lovnog gospodarstva.


*


Ovo su nekoje misli i prijedlozi iz velikog područja lovnog gospodarstva; ovo je
samo nabačena okosnica onoga, što bi valjalo najprije poduzeti, kad mislimo na intenzivnije
vođenje lovnog gospodarstva. Oživotvorenje toga stoji ne samo do naših
državnih vlasti, nego i do sviju nas.


Ing. Z. Turkalj


*) Vidi članak istoga pisca u »Lov. ribar, vjesniku« broj 6. 1941.: Što
bi valjalo poduzeti za unapređenje naših srnećih postojbina.


442