DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 17     <-- 17 -->        PDF

SAOPĆENJA


ZAKONSKA ODREDBA dese)


o prestanku krajiških imovnih obćina.
§ 1.
Krajiške imovne obćine prestaju postojati.


§2.


Sva nepokretna i pokretna imovina krajiških imovnih obćina prelazi u vlastničtvo
Nezavisne Države Hrvatske, Nezavisna Država Hrvatska preuzima i sve obveze krajiških
imovnih obćina uz ograničenje u § 4. ove zakonske odredbe.


§3.


Do donošenja zakonske odredbe o obskrbi pučanstva šumskim proizvodima obskrbljivat
će se seljaci na području krajiških imovnih obćina šumskim proizvodima iz
državnih šuma prema prihodnoj sposobnosti tih šuma i uz uvjete, koje će propisati
ministar šumarstva i rudarstva.


§4.


Ovlašćuje se ministar šumarstva i rudarstva, da u svakom pojedinom slučaju
odredi, kome će se, kako i uz koje uvjete izplaćivati do sada neizplaćene plaće i mirovine.


§ 5.
Kotarski sudovi kao gruntovne oblasti izvršit će ureda radi odmah prienos prava
vlastničtva nekretnina krajiških imovnih obćina na ime Nezavisne Države Hrvatske


— ministarstvo šumarstva i rudarsta — i ujedno provesti brisanje svih prava, uknjiženih
u korist državnog erara bivše Kraljevine Jugoslavije, kao i prava, uknjiženih u
korist bivših banovina bez plaćanja ikakve pristojbe.
§6.
Mirovinska zaklada činovnika imovnih obćina ima se u cielosti predati postojećoj
mirovinskoi zakladi državnih službenika.
§ 7.
Danom stupanja na snagu ove zakonske odredbe prestaju vriediti svi zakoni,
naredbe, naputci i ostali propisi, koji su protivni ovoj zakonskoj odredbi.
§8.
Ovlašćuje se ministar šumarstva i rudarstva, da daje mjerodavna tumačenja ove
zakonske odredbe.
§9.
Provedba ove zakonske odredbe povjerava se ministru šumarstva i rudarstva.


§ 10.
Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.


U Zagrebu, dne 19. studenoga 1941.
Poglavnik
Broj: CDVI-2028-Z-1941. Nezavisne Države Hrvatske:
Dr. Ante Pavelić, v. r.
Ministar šumarstva i rudarstva:
Ing. Ivica Frković, v. r.
Državni rizničar:
Dr. Vladimir Košak v. r.
Ministar pravosudja i bogoštovlja:
Dr. Mirko Puk, v. r.


525




ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 18     <-- 18 -->        PDF

OBRAZLOŽENJE


Zakonskom odredbom o prestanku krajiških imovnih obćina skida se s dnevnog
reda jedno pitanje, koje je od početka obstanka imovnih obćina, a osobito u posljednjih
dvadeset — trideset godina, bilo neprestano otvoreno, i o kojem se vrlo
često javno razpravljalo.


Kad je razvojačena Vojna Krajina, donesen je godine 1871. zakon o odkupu
prava na drvo, pašu i uobće na šumske proizvode, koje Su upravo imali krajiški stanovnici
u državnim šumama u Vojnoj Krajini.


Poslie toga stvorene s zakonom od godine 1873. Krajiške imovne obćine i to
tako, da je jedna polovina šuma ostala u vlastničtvu države, a druga je predana
krajišnicima, da iz tih dodieljenih šuma trajno pokrivaju svoje potrebe. Prema tome
je stvaranjem imovnih obćina bio razriešen svoje vrste feudalni odnos, koji je postojao
između krajišnika i vojnih vlasti. Stvaranjem imovnih obćina nastao je dvojaki
šumski posjed: na jednoj strani posjed države, kojim su upravljale najprije
vojne oblasti a kasnije ministarstvo poljodjelstva, i na drugoj strani posjed imovnih
obćina, koje su njime gospodarile autonomno pod nadzorom Hrvatske zemaljske
vlade u Zagrebu.


Prilikom dodjeljivanja šuma imovnim obćinama, t.. j . prilikom segregacije —
valjalo je imovnim obćinama, dodieliti šumske Ipovršine, koje će svojom proizvodnjom
biti u stanju, da godišnje daju toliko drveta, koliko će biti potrebno krajišnicima,
i osim toga davati toliko drva, da svake godine bude na razpolaganju stanovita
količina drveta, koje će se unovčiti za pokrivanje raznoliki´h izdataka, koji su
vezani s upravom. Razumljivo je, da je valjalo misliti s jedne strane na trajnu proizvodnju
šumskih proizvoda, a s druge strane na potrebe krajišnika, imajući pred očima,
da će se i njihov broj, a prema tome i njihove potrebe umnožavati.


Da se načelno tako i mislilo, dokazom su odredbe u spomenutom zakonu iz
1873., gdje se predviđaju i razpoložbe sa suviškom, koji će imovnim obćinama preostati
iza namirenja redovitih izdataka. Prema tome bili su svi pravoužitniei imovnih
obćina uvjereni, da će površina šuma, koja je dodieljena ´pojedinoj imovnoj obćini,
biti dovoljna, da u punoj mjeri pokrije prije svega sve potrebe pravotižitnika, jer
je zakonom bilo predviđeno, na što se sve imaju trošiti suvišci.


Međutim već u samom početku, pa i kod stvaranja imovnih obćina, pojavile
su se poteškoće, koje su se kroz minulih sedamdeset godina njihova obstanka sve
više povećavale tako, da su dovele do stanja, koje je postalo neodrživo u punom smislu
te rieči. Razloge za te poteškoće nalazimo s jdne strane u samom postupku, kako
su se stvarale imovne obćine, a s druge strane u događajima, koji su se zbili u minulih
sedamdeset godina.


Odmah po stvaranju imovnih obćina ustanovilo se ovo:


1. Imovnim obćinama dodieljene šume nisu ni izdaleka bile dovoljne, da i pored
najboljeg gospodarenja pokrivaju trajne potrebe pravoužitnika i sve izdatke, koji su
s upravom šuma vezani.
2. Šume, dodieljene imovnim obćinama bile su u vrlo mnogo slučajeva -u neposrednoj
blizini naselja ili između sela tako, da su se nalazile na trajnom pogazu
i ljudi i stoke, i nije ih bilo moguće ni uz sve napore sačuvati, da bi davale barem
približno normalnu proizvodnju, a naročito ih nije bilo moguće čuvati u posljednje
dvadeset i tri godine, kad se demagogijom i nesavjesnim radom protuhrvatskih vlada
nastojalo uništiti sve ono, što bi moglo hrvatskom narodu biti od koristi.
3. Razpored dobnih razreda, koji je jedan od glavnih uvjeta za trajno namirivanje
potreba, bio je u šumama, koje su prilikom segregacije pripale imovnim obćinama,
u najviše slučajeva daleko od normalno«, jer je bilo i suviše starih šuma, koje
su smatrane doraslima za sječu i kojih se sječa obrazlagala upravo s tom dorastlošću.
526




ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Posljedica je bila, da su te stare šume u razmjerno kratko vrieme posječene, a od
novca su stvorene tzv. nepotrošive glavnice, koje su propale. Na mjestu starih šuma
nastadoše mlade, koje su danas još daleko od zrelosti.


Na temelju ovih činjenica vidjelo se već u samom početku, da imovne obćine
ne će biti u stanju trajno zadovoljavati potrebe pravoužitnika.
Naročito se vidjelo, da će imovne obćine vrlo težko, a mnoge i vrlo kratko
vrieme, moći snositi troškove uprave.


U savezu s time donesen je već godine 1881. zakon, koji propisuje, da članovi
imovne obćine, pravoužitnici, imaju pravo na užitak samo u onim granicama, koliko
šuma može godišnje dati, imajući pred očima i trajne potrebe i njihovo trajno zadovoljenje,
a osim toga je tim zakonom određeno, da članovi-pravoužitnici imovne
obćine moraju plaćati određenu šumsku pristojbu za proizvode, koje primaju u naravi
iz šuma imovne obćine, ako imovne obćine ne bi imale iz svojih šuma toliko
prihoda, koliko je potrebno, da se plati državni porez, obćinski namet i drugi troškovi
uprave.


Valja iztaći, da lička imovna obćina nije ni stvorena, jer su pravoužitnici te
imovne općine osjetili, da im dodieljena površina šuma neće biti dovoljna već u
najbližoj budućnosti, odnosno da dodieljena šuma ne će moći podnositi sve terete
uprave.


Kroz minulih sedamdeset godina nastale su i nove poteškoće, koje se mogu
sažeti u ovome:


1. Od unovčenih starih šuma stvorile su imovne obćine svoje nepotrošive novčane
glavnice, t. j . obratile su glavnicu, koja je bila u šumama i u drvetu, u novčanu
glavnicu, dotično u vriednostne papire bivše Austro-Ugarske, a ta je glavnica iznosila
u današnjoj vriednosti daleko preko pola milijarde Kuna. S prihodom tih glavnica
odnosno vriednostnih papira mislile su imovne obćine, da će pokrivati svoje
potrebe, dok za sječu ne dorastu mlade šume.
Slomom Austro-Ugarske propala je i vriednost ovih vriednostnih papira.


2. Za vrieme svjetskog rata 1914.-1918. morale su sve imovne obćine dati
državi velik ratni zajam. U današnjoj vriednosti daleko preko dviesta milijuna Kuna.
Slomom Austro-Ugarske propao je i taj zajam.


3. Poslije svjetskog rata propalo je imovnim obćinama mnogo gotovine u nesolidnim
novčanim zavodima.
4. I danas se još nalazi nekoliko milijuna Kuna gotovine imovnih obćina zaleđeno
u novčanim zavodima, ikoji su pod zaštitom.
5. Godine 1922. podržavljena je uprava imovnih obćina, što je imalo za posljedicu
između ostalih zala i povećanje izdataka, koji su nametani na imovne obćine
bez ikakva pitanja. Tu su u prvom redu ogromni osobni izdatci, koji nisu služili promicanju
probitaka imovnih obćina, nego protuhrvatskim ciljevima.
6. Smatrajući imovne obćine velikim posjedom, ima da su članovi imovnih obćina,
pravoužitnici, skoro izključivo seljaci, porezne su vlasti kroz više od dvadeset
godina obterećivale imovne obćine tolikim poreznim teretima, da ih nisu mogle ni
one bolje stojeće podnositi. Do kraja godine 1940. iznose zaduženja i. o. s naslova
javnih daća oko 25 milijuna Kuna. Od toga odpada na ogulinsku imovnu obćinu preko
6 milijuna, na otočku skoro 8 milijuna a na gjurgjevaeku skoro 7 milijuna.
7. Poslije godine 1918. često su se mienjale ciene drvetu i padale izpod predratnih
ciena. Radi toga nisu se unovčenjem drveta iznesenog na prodaju mogla u
vrlo mnogo slučajeva namaknuti novčana sredstva, kojima bi se mogle pokrivati
potrebe imovnih obćina, a u prvom redu upravni troškovi, a najmanje investicije
za promicanje gospodarstva. To su osjetile slabije imovne obćine, na prvom mjestu
otočka i ogulinska, već 1926. godine, pa su od toga vremena stalno pasivne. Godine
527




ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1930. stanje se još više pogoršava. Gospodarska i financijska kriza, a s njome vezana
i stagnacija na drvnom tržištu, ima za posljedicu, da pored otočke i ogulinske
imovne obćine postaju podipuno pasivne i imovne obćine gjurgjevačka i stajska,
te I. i II. banska. 2ivotf u šest imovnih obćina postaje vrlo težak, one ne mogu udovoljavati
niti najosnovnijim svojim obvezama, a da se ne zadužuju, odnosno da ne
diraju u svoju osnovnu glavnicu, što je za potrajnost šumskog gospodarenja najteže.
Službenici ovih imovnih obćina ne dobivaju uredno svoje plaće od 1926. godine, pa
ima imovnih obćina, koje svojim službenicima duguju za plaće i oko dvadeset milijuna
Kuna tako, te je dug imovnih obćina samo .s toga naslova iznosio do kraja
1940. godine preko šezdeset milijuna Kuna, osim duga na porezu i drugim obvezama.


Ovakav odnos imovnih o´bćina prema osoblju ima svoje daljnje težke posljedice,
koje dolaze do izražaja na šumi: neplaćeno lugarsko osoblje ne vrši svoje
službe kako treba, pa se šume iz dana u dan sve više uništavaju, stvaraju se goleti
i narodni imetak propada.


U novije vrieme osjeća se težko stanje i kod tzv. bolje stojećih imovnih
obćina, medu koje spadaju u prvom redu imovne obćine brodska i petrovaradinska.
I kod njih su osobni izdatci, prouzrokovani nesavjestnom osobnom politikom tuđinskih
vlada, i suviše veliki, pa i one moraju za svoje uzdržavanje trošiti osnovnu
glavnicu. Može se kazati, da je većina imovnih obćina već potrošila dobar dio svoje
osnovne glavnice, neke već i preko polovice, a i bolje stojeće imovne obćine zahvatile
su u svoju osnovnu glavnicu.


Težko stanje krajiških imovnih obćina ima svoj uzrok u financijalnim, upravnim
i posjedovno-gospodarskim prilikama. To stanje postaje iz dana u dam sve teže.
Jedino je država u stanju da to stanje izlieči, jer bi nekoje imovne obćine morale,
veći dio imetka otuđiti, da bi mogle pokriti dosadašnje obveze. I u koliko prije dođe
to riešenje, u toliko će biti vezano s manje žrtava.


Uviđajući svoje težko starije, koje se iz dana u dan pogoršava, zaključila su
sva zastupstva krajiških imovnih obćina mjeseca srpnja ove godine jednoglasno, da
svoju imovinu predaju državi. Na temelju tih zaključaka došlo je i do ove zakonske
odredbe.


Imajući pred očima ustaška načela, po kojima obće dobro mora biti važnije od
dobra pojedinca, pa imajući pred očima s jedne strane šumu, koja ima biti trajan
izvor dobara u što većoj mjeri, a s druge strane narodne potrebe, uzimanjem šuma
krajiških imovnih obćina u vlastničtvo Nezavisne Države Hrvatske postići će se ove
družtvovne, narodno-gospodarske i šumsko-gospodarske koristi:


1. Ukidanjem granica između državnih šuma i šuma imovnih obćina stvaraju
se mogućnosti za lakše i urednije gospodarenje šumom, jer će se provesti zaokružavanje
šumskog posjeda i odipast eć potreba, da u pojedinom mjestu budu po dva
ravnateljstva šuma, državne i imovne obćine, i po dvie šumarije, a broj lngarija
će se smanjiti i omogućiti će se bolje čuvanje šuma na jedinstvenom posjedu.
2. Dosadašnji pravoužitnici obskrbljivat će se gorivim drvom iz dosadašnjih
državnih šuma koje imaju razpoložive zalihe, a dosadašnje mlade šume imovnih
obćina moći će se racionalno uzgajati. Osim toga će se ikao i dosadašnji pravoužitnici
obskrbljivati gorivim drvetom i veliki broj nepravoužitničkih kućanstava na
području imovnih obćina.
3. Rješava se težko financijalno i gospodarsko stanje, koje bi u imovnim obćinaraa
bilo iz dana u dan sve gore, spriečit će se stvaranje sve većih novčanih obveza,
koje bi konačno snosili pravoužitnici, a spriečit će se i stvaranje neproduktivnih
šumskih površina i omogućiti povećanje drvne glavnice u šumama imovnih obćina
kao i podizanje proizvodnje u onim šumama, gdje je bila narušena ili gdje je uobće
nije bilo.
528