DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Posljedica je bila, da su te stare šume u razmjerno kratko vrieme posječene, a od novca su stvorene tzv. nepotrošive glavnice, koje su propale. Na mjestu starih šuma nastadoše mlade, koje su danas još daleko od zrelosti. Na temelju ovih činjenica vidjelo se već u samom početku, da imovne obćine ne će biti u stanju trajno zadovoljavati potrebe pravoužitnika. Naročito se vidjelo, da će imovne obćine vrlo težko, a mnoge i vrlo kratko vrieme, moći snositi troškove uprave. U savezu s time donesen je već godine 1881. zakon, koji propisuje, da članovi imovne obćine, pravoužitnici, imaju pravo na užitak samo u onim granicama, koliko šuma može godišnje dati, imajući pred očima i trajne potrebe i njihovo trajno zadovoljenje, a osim toga je tim zakonom određeno, da članovi-pravoužitnici imovne obćine moraju plaćati određenu šumsku pristojbu za proizvode, koje primaju u naravi iz šuma imovne obćine, ako imovne obćine ne bi imale iz svojih šuma toliko prihoda, koliko je potrebno, da se plati državni porez, obćinski namet i drugi troškovi uprave. Valja iztaći, da lička imovna obćina nije ni stvorena, jer su pravoužitnici te imovne općine osjetili, da im dodieljena površina šuma neće biti dovoljna već u najbližoj budućnosti, odnosno da dodieljena šuma ne će moći podnositi sve terete uprave. Kroz minulih sedamdeset godina nastale su i nove poteškoće, koje se mogu sažeti u ovome: 1. Od unovčenih starih šuma stvorile su imovne obćine svoje nepotrošive novčane glavnice, t. j . obratile su glavnicu, koja je bila u šumama i u drvetu, u novčanu glavnicu, dotično u vriednostne papire bivše Austro-Ugarske, a ta je glavnica iznosila u današnjoj vriednosti daleko preko pola milijarde Kuna. S prihodom tih glavnica odnosno vriednostnih papira mislile su imovne obćine, da će pokrivati svoje potrebe, dok za sječu ne dorastu mlade šume. Slomom Austro-Ugarske propala je i vriednost ovih vriednostnih papira. 2. Za vrieme svjetskog rata 1914.-1918. morale su sve imovne obćine dati državi velik ratni zajam. U današnjoj vriednosti daleko preko dviesta milijuna Kuna. Slomom Austro-Ugarske propao je i taj zajam. 3. Poslije svjetskog rata propalo je imovnim obćinama mnogo gotovine u nesolidnim novčanim zavodima. 4. I danas se još nalazi nekoliko milijuna Kuna gotovine imovnih obćina zaleđeno u novčanim zavodima, ikoji su pod zaštitom. 5. Godine 1922. podržavljena je uprava imovnih obćina, što je imalo za posljedicu između ostalih zala i povećanje izdataka, koji su nametani na imovne obćine bez ikakva pitanja. Tu su u prvom redu ogromni osobni izdatci, koji nisu služili promicanju probitaka imovnih obćina, nego protuhrvatskim ciljevima. 6. Smatrajući imovne obćine velikim posjedom, ima da su članovi imovnih obćina, pravoužitnici, skoro izključivo seljaci, porezne su vlasti kroz više od dvadeset godina obterećivale imovne obćine tolikim poreznim teretima, da ih nisu mogle ni one bolje stojeće podnositi. Do kraja godine 1940. iznose zaduženja i. o. s naslova javnih daća oko 25 milijuna Kuna. Od toga odpada na ogulinsku imovnu obćinu preko 6 milijuna, na otočku skoro 8 milijuna a na gjurgjevaeku skoro 7 milijuna. 7. Poslije godine 1918. često su se mienjale ciene drvetu i padale izpod predratnih ciena. Radi toga nisu se unovčenjem drveta iznesenog na prodaju mogla u vrlo mnogo slučajeva namaknuti novčana sredstva, kojima bi se mogle pokrivati potrebe imovnih obćina, a u prvom redu upravni troškovi, a najmanje investicije za promicanje gospodarstva. To su osjetile slabije imovne obćine, na prvom mjestu otočka i ogulinska, već 1926. godine, pa su od toga vremena stalno pasivne. Godine 527 |