DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 15 <-- 15 --> PDF |
u produženju svojih šumsko-gospodars kih reforma država možda ne će ići za tim, da i šume drugih komunalnih zajednica i ostalih kategorija vlasništva uzme u svoje vlasništvo, ali nema sumnje, da će morati radikalnije zahvatiti u probleme gospodarenja sa preostalim nedržavnim šumama. To posredovanje može država izvršiti i na druge načine a ne samo uzimanjem u svoje vlasništvo. Jedan od tih načina može biti i organizacija seljačkog šumskog posjeda na zadružnom temelju. II. Šuma u komunalnom vlasništvu kod nas. Naš narod ima nekoliko ustanova, koje svojom imovinsko-pravnom strukturom predstavljaju naročiti oblik ne samo zajedničkog šumskog gospodarstva, nego i zajedničke imovine. Jedne su od tih ustanova nastale posredovanjem države radi sređivanja imovinsko-pravnih odnosa poslije raskida feuduma, a druge su nastale posredovanjem države a povodom ekspropriacije velikih šumskih posjeda. Među prve ubrajamo zemljišne zajednice i dosadašnje imovne obćine, a drugo su agrarne zajednice. Postoji i treći tip zajedničkog šumskog gospodarstva, a to su šume samoupravnih tijela: seoske, općinske i gradske. Kako je nastao komunalni šumski posjed — nije potrebno ovdje ponavljati, jer je to pitanje i u stručnoj šumarskoj i u pravnoj literaturi dovoljno osvijetljeno. Potrebno je, međutim, ipak, savezno s našim kasnijim razlaganjem, barem u najkraćim crtarna prikazati pravnu strukturu i imovinsko-pravne odnose za svaki od pomenutih oblika komunalnog šumskog gospodarstva, kako bi se upoređenjem odnosa mogao donijeti zaključak o stvaranju novog oblika šumskog posjeda, iz kojega bi se uklonili svi oni nedostaci, koji su se do sada pokazali kao smetnja uspješnom djelovanju i promicanju za-´edničkog šumskog gospodarstva. Zemljišne zajednice. U smislu Zakona o zemljišnim zajednicama razumijevaju se pod zemljišnim zajednicama takve skunine ili zaiednice ovlaštenika, kojima pripada Dravo zaiedničkog (skupnog) uživanja stanovitih zemljišta s naslova vlasnosti tih zemljišta, ako se to pravo skupnog uživanja osniva na pravnim uredbama, koje potiču iz doba prije krijeposti građanskog zakona, ili na temelju zakonite provedbe razriiešenia urbarske veze, ili na osnovi § 17. temeljnog krajiškog zakona od 7. svibnja 1850. god. Ovlaštenička prava u zemliišnoj zajednici nisu jednaka, a prema tome nije jednak ni onseg korišćenja zajedničkog zemljišta. Veličina ovlašteničkof? prava osniva se na veličini selišta. odno´?no zemljišta, koje je dotični kmet ili njegova zadruga uživala na bivšem feudalnom posjedu. Jedinica ovog selišta iznosila je 12 kat. jutara, ali je rijetko koji kmet uživao cijelu ili više takvih jedinica, nego obično ^U, 2/4. 14 pa i manie. pa su po razrješenju feudalnih odnosa prema veličini tih selišta ovlaštenici imali pravo uživanja šuma i pašnjaka, koji su segregacijom vlastelinskih šuma i pašnjaka određeni za podmirivanje potreba tih bivših kmetskih selišta. Ovlašteničko pravo u zemljišnoj zajednici nije međutim samostalno osobno pravo ovlaštpnika. nepo ie vezano za vlasnost nekretnina, to jest za vlasnost bivših kmetskih selišta. S prodaiom tih nekretnina otuđuje se i samo ovlašteničko pravo, ali zakon predviđa i slučajeve, kada se to pravo može otuđiti i bez prodaje nekretnina, kso i obratno, da se to pravo zadrži i ako se prodaju ovlaštene nekretnine. Jedan ovlaštenik može imati i nekoliko ovlašteničkih prava u iednoj zemljišnoi zaiedniri. do koiih ie mogao doći kupom ili nasljedstvom zemljišta, s kojima ie vezano ovlašteničko pravo u dotičnoj zemljišnoj zajednici, a isto tako može na taj način doći do ovlašteničko? prava i u više zemljišnih zajednica. Ovlašteničko pravo na uživanie zajedničkog zemljišta neke zemljišne zaiednice zabilie^eno ie u gruntovnim kniigama na one ovlaštenikove nekretnine, s koiima ie to pravo vezano. Samo pak nravo vlasništva na zajedničko zemljište zabilježeno je u Pruntovnici samo na zemljišnu zajednicu kao juridičku osobu, pa prema tome ovlaštenici zemljišne zajednice nisu nikakvi suvlasnici tog zajedničkog zemljišta. Vlasnik je samo zemljišna zajednica kao juridička osoba, a ovlaštenici imaju samo pravo na uživanje tog zajedničkog zemljišta u visini njihovog ovlašteničkog prava. .13 |