DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Upada u oči, da je u rukama privatnih po sjednilca daleko veća površina šuma, nego u rukama države. K tome treba još dodati, da je veći dio državnili šuma na sjeveru, u Laplandiji, gdje su šume daleko slabije, nego na jugu. Tako se objašnjava i činjenica, što je prosječni prirast po ha u privatnim šumama 2.29 m´, dok je u državnim šumama samo 1,08 m=. Privatne su šume gotovo bez izuzetka u rukama malih posjednika, koji u njima upravo onako, kao i na svojim njivama, koje redovito sastoje od nekoliko hektara, gospodare samostalno. Veći dio privatnih šuma (SSVc) ima površinu od 5—50 ha. S obzirom na temeljito provedenu agrarnu reformu — važno je istaći, da iznad 500 ha ima veoma malo posjeda, u svemu 0.57Vo. Poduzeća kao vlasnici šuma većinom su i vlasnici velikih pilana i tvornica celuloze. Država vrši jaki nadzor nad gospodarenjem u tim šumama. Šumska uprava. Nadzor nad šumama a negdje i upravu vrši Glavna uprava šuma. S obzirom na zadatke, koje ima izvršiti, dijeli se njezin rad na dvije velike grane. Jedn a ima zadatak da upravlja državnim šumama, dok je drugo j dužnost, da vrši nadzor nad privatnim šumama. Državne šume razdijeljene su na 90 upravno-gospodarskih jedinica, koje se razlikuju po veličini s obzirom na proizvodne mogućnosti, geografski položaj i t. d. Tako je u Laplandiji prosječna površina takve jedne jedinice pola milijona ha, dok je u južnim dijelovima prosječno 20.000 ha. Svaka je ta jedinica samostalna u gospodarskom pogledu; na čelu joj je šumarski stručnjak sa sveučilišnom spremom a njemu je dodijeljen odgovarajući broj osposobljenog šumarskog stručnog i pomoćnog osoblja. Siječe se samo po gospodarstvenoj osnovi, koja se obnavlja svakih 10 go dina. Da se može uspješno i na vrijeme odvijati gospodarstvo, mnogo pomaže i to, što se nastoji čitav rad u svim pravcima po mogućnosti što više pojednostaviti. A to je zaista i uspjelo davanjem velike slobode činovnicima u gospodarenju i uvođenjem lične odgovornosti. Da bi poslovanje bilo što elastičnije. Gla vna uprava šuma nastoji se prilagoditi i u svome načinu poslovanja privatnim poduzećima. To je osobito važno s obzirom na opsežno trgovačko poslovanje u šumskom gospodarstvu Finske. Da bi se pisarnički poslovi olakšali, svaki i najmanji šumarski ured ima stroj za računanje, za pisanje te druge suvrevremene potrebne uređaje za rad u uredu. Valja istaći, da se dopisivanje svodi samo na najnužnije, jer se po pravilu svi poslovi obavljaju brzoglasom. Iz razloga, što veći dio privatnih posjeda ne stoji pod upravom šumarskog činovnika, nad njima je prema zakonskim propisima državni nadzor: ne smije se šumu opusto šitiaiskorišćavati je treba tako, da ne bude smetnje za prirodno pomlađivanje. Tko se ogriješi protiv toga, šuma mu se konfiscira : sječa se obustavlja. Nadzor nad privatnim šumama vrše t. ZV. šumarska povjerenstva, koja se sastoje od 3—5 članova. Takvih povjerenstava ima u svemu 18 u raznim dijelovima države. Njihova je središnja ustanova t. zv. »Ta pio«, koja na temelju zakona o šumama ima znatnu državnu pomoć. T a p i o potpad?: pod nadzor Glavne uprave šuma, ali je u stvari samostalna ustanova. Nadzor se sastoji samo u tome, da se vidi u što je upotrijebljena državna pomoć. Privatne šume nisu dužne imati gospodarstvenu osnovu; svatko siječe onoliko, koliko hoće, ali svako iskorišćavanje šume treba prijaviti odnosnom šumarskom povjerenstvu. Povjerenstvo ima zadatak, da ne samo kontrolira održavanje propisa zakona o šumama, nego i promicanje privatnog šumskog gospodarstva u svim pravcima. Tako je, primjerice, jedna važna djelatnost toga povjerenstva, da daje dugoročne i niskokamatne zajmove onim šumoposjednicima, koji žele provesti poboljšne mjere u svojim šumama — primjerice na močvarnom zemljištu kanalizaciju ili snižavanje nivoa vode. Navesti ćemo samo kao primjer, da su 1933./34. godine provedene poboljšne mjere na više od 60.000 ha šuma malih posjednika odvodnjavanjem. Iskorišćavanje. Sječ a se provodi zimi kao i izvlačenje a odprema s proljeća i ljeti. Dugotrajan i visok snijeg omogućava izvlačenj e pomoću saonica s konjskom pregom. Čitavu državu isprepliće mreža većih i manjih jezera i rijeka, radi čega je odprema veoma jednostavna i razmjerno jeftina. U državi se može odpremati drvo vodom na više od 47.000 km. Izvlačenje se vrši do obala najbližeg jezera ili rijeka, odakle se onda s proljeća, kad snijeg okopni, odprema dalje. Na osnovu desetgodišnjeg prosjeka izilazi, da se je u Finsko j godišnje proizvodilo 36.1 mil. m^ Od toga je potrošeno u državi . . 19.4 mil. m´ a izvezeno je . 16.7 mil. m´. K ovome treba još pribrojiti i gubitak, koji nastaje prilikom sječe, izvlačenja i odpreme, u svemu oko 2.5 mil. m´. Prema tome ukupna proizvodnja iznosi godišnje 38.6 mil. m´. dok je godišnji prirast ustanovljen sa 45.7 mil. m´. U potonjih 20 godina stalno se sve više i više razvija veleobrt celuloze. A to daje mogućnost za povoljno unovčenje sortimenata, koji se inače ne bi mogli lahko unovčiti. Ponovan rat s Rusijom smeo je Finsku, da svoje šumsko gospodarstvo u svim dijelovima što više usavrši, a prije svega da sječu odnosno potrošnju drveta dovede u potpuni sklad sa stanjem u šumi odnosno s proizvodnom sposobnošću šuma. Kako čitavo šumsko gospodarstvo Finske počiva na naučnim temeljima, nastoji se i potrošnju drveta postaviti na čvrste temelje. U savezu s tim nastoianiem raščlanjuje N. A. O s a r a potrošnju finskoga drveta ovako: 1. drvo kao sirovina za veleobrt, 3. drvo potrebno za željeznice, 2. neprerađeno drvo za izvoz, 4. ogrijevno drvo za veleobrt. 5. drvo za potrebe seoskoga stanovništva i 6. drvo za razne druge potrebe. Količina drveta. koja treba zadovoljiti notrebe od 1—4. mijenja se. dok potreba pod 5 i 6 treba imati daleko stalniji karakter. Kako odDada gotovo trećina čitave proizvodnje drveta na zadovoljenje potreba pod 5, razumljivo je, da se nastoji što detaljnije ispi 16 |