DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1942 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Kovko željezo i čelik. Do pred nekoliko godina razlikovalo se po nazivu kovk o željez o i čelik. Željezo, koje je imalo do 0,5% ugljika nazivalo se kovkim željezom, a željezo sa preko 0,5% ugljika do oko 1,7% ugljika zvalo se je čelik. Danas se jedna i druga vrst naziva čelikom, to jest svako kovko željezo naziva se čelikom. Starija podjela bila je radi toga, što se kod čelika s više od 0,5% ugljika može kaljenjem znatno povisiti tvrdoća, pa je kovko željezo sa slabijom sposobnošću zakaljivanja (tvrđenja) nazivano bilo kovkim željezom, a kovko željezo s boljom sposobnošću zakaljivanja čelikom. Čelik se dobiva iz sirovog željeza, kao i lijevano željezo, ali je proces proizvodnje drugačiji. U velikim posudama, koje su po obliku slične kruški, propuhuje se kroz rastaljeno sirovo željezo uzduh. Pri tome se željezo zagrije na temperaturu znatno višu od temperature taljenja lijevanog željeza, to jest do oko 1600° C. Uzduh, propuhavan kroz željezo, spaja se s ugljikom iz željeza te tako konačni produkt ima znatno manje ugljika u sebi. Prema tome kakova je podloga u peći, može se odstraniti iz sirovog željeza također fosfor i sumpor. Količina ugljika, koja sagori za vrijeme procesa, može se regulirati, pa tako dobivamo čelike s više ili manje ugljika. Čelik se iz kruške izlije u posebne komade (ingote), a iz ovih se valjanjem, tlačenjem i kovanjem proizvode razni oblici čelika, kao tračnice, traverze, profimi čelici, razne šipke i t. d. Proizvodnja čelika, kako je opisana, vrši se na tri načina i to na način Bessemera, Thomasa i Siemens-Martina. Najstariji je način Bessemerov, ali se ne može upotrebiti nego samo za sirovo željezo bez fosfora jer se fosfor ne može odstraniti kod toga procesa. Kod Tomasovog procesa može se odstraniti fosfor, što je postignuto oblaganjem kruške dolomitom (bazična obloga). Kod ovog procesa dobiva se kao nuzproizvod tomasova drozga, koja je veoma dobro gnojivo. Treći način dobivanja čelika je Siemens-Martinov. Kod ovoga se načina u naročitim pećima, zvanim Siemens-Martin pećima, rastaljeno sirovo željezo, uz dodatak raznih primjesa i propuhavanjem vrućeg uzduha, pretvara u čelik. Temperatura je u Siemens-Martin pećima veoma visoka, pa se može taliti i stari čelik te upotriebiti kao primjesa kod proizvodnje. Na navedena tri načina proizvodi se čelik tako, da se sirovo željezo rastali u tekuće stanje, pa se taj čelik zbog toga zove tekuć i čelik . Kod jednog starijeg načina dobivao se čelik tako, da se sirovo željezo pretvorilo u tjestasto stanje, pa se takav čelik zove tjestasti čelik. Danas se na potonji način proizvodi veoma malo čelika. Na opisani način proizvodi se obični čelik (prosti čelik), u kojem ima i stanoviti postotak tvari, koje nepovoljno djeluju na svojstva čelika (sumpora, fosfora, drozge i t. d.). Od navedenih triju vrsti tekućeg prostog čelika redovno je, uz jednake ostale uvjete, najbolji Siemens-Martin čelik. Bolje vrsti čelika, u kojem ima samo neznatan postotak štetnih primjesa, dobivaju se tako, da se obični čelik, dobiven na Bessemerov, Tomasev ili Siemens- Martinov način ponovno rastali u tignjevima ili električnim pećima. Čelik, dobiven iz tignjeva, zove se čelik iz tignjeva, a onaj iz električnih peći — elektročelik. Najbolje vrsti čelika dobivaju se na način, da se za vrijeme procesa u tignjevima ili električnim pećima dodaju razni metali. Tako se dobiju legiran i čelici. Čelik iz tignjeva dobiva se tako, da se obični čelik rastali u posudama, koje se griju izvana, pa čelik ne dolazi u dodir s koksom, u kojem ima sumpora. Fosfor ; sumpor, koji se nalazi u prostom čeliku, prije procesa u tignjevima ne uklanja se iz čelika, pa prema tome treba za proizvodnju čelika iz tignjeva odabrati prosti čelik, u kojem ima malo fosfora i sumpora. Kod procesa u tignjevima izlučuju se dijelovi troske, oksidi i t. d. Ako se tome rastaljenom čeliku dodaju metali kao nikalj (Ni), krom (Cr), molibden (Mo), volfram (W), vanadij (V) i t. d. dobije se legigirani čelik iz tignjeva. Elektročelik dobiva se u posebnim pećima, pri čemu elektriciteta služi kao izvor topline. Uslijed visoke temperature koja se može postići u ovim pećima, ostaju jako bazične troske tekuće, što omogućuje uklanjanje štetnih primjesa iz 34 |