DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 12     <-- 12 -->        PDF

kojih Mm nastupa kasnije (jela, bukva) zakašnjava u približno istom smjeru i
Me =0. Obratno, kod onih vrsta, kod kojih M„, nastupa prije (smreka), dolazi prije
i doba izjednačenja. Tabelarno raspoređena očitanja iskazuje Tabla II.


Tabla II.
Vrijem e ekvivalencij e
I. bonite t V. bonite t
Vrst a drvet a
Mm Me = u Me = 0 Mjji Me = o Me = o
godin a Mm godin a
Um
Jel a 70 115 1´64 90 136 rsi
Bukv a 70 115 1´64 100 152 1´52
Smrek a 60 88 1´47 70 108 1´54


Omjer početka vremena maksimalnog poprečnog prirasta i dobe ekvivalencije
daje prema Tabli II. napadno jednake odnosno približno jednake iznose. Oni se
kreću u razmjerno uskim granicama od 1.40—1.60. Srednja vrijednost ovih podataka
iznosi:


a) za jelu: (1.64 — 1.51) = 1.57
b) za bukvu: (1.64 — 1.52) = 1.58


c) za smreku: (1.47 — 1.54) = 1.55
što praktički iznosi za sve bonitete, sve ophodnje i sve zasjenu podnoseće vrste
okruglo 1.5 odnosno


Me = o = M,„ 1-50 (4)


A to znači:


Izjednačenje iznosa formula dobnih razreda i formule
poprečnog sječivog prirasta pada kod zasjenu podnosećih
vrsta u doba, koje je za polovicu duže od vremena nastupa
maksimalnog poprečnog prirasta.


Prije tog doba izjednačenja formula dobnih razreda (Presslerova) daje niže
rezultate od one poprečnog prirasta, a poslije je tog doba relacija obratna, pa Presslerova
formula daje više iznose od one poprečnog sječivog prirasta. Drugim riječima,
diferencija između obih spomenutih formula nije konstantna veličina, već ona
jrada uslijed produljivanja proizvodnog vremena sve do u„ 1.50, kada je ta razlika
jednaka nuli, da iza toga konstatno raste ali s negativnim predznakom. Kada bismo
dakle tečaj spomenutih formula prikazali grafički, dobili bismo dvije krivulje, od
kojih jedna raste naglije a druga sporije, pa njihovo sjecište predstavlja doba ekvivalentnih
vrijednosti.


Obzirom na našu uređajnu praksu gornji nam podaci daju vrlo važnu spoznaju.
Izabrani predstavnici grupe umbrivaga (jela, bukva i smreka) čine glavnu
smjesu naših planinskih šuma. Njihove su ophodnje, koje su povrh ostalog sve ustanovljene
na posve drugom principu, rijetko kada niže od u = 100 i više od u = 140;
a to je upravo onaj vremenski razmak, u kojem obje formule osim za smreku daju
podjednake iznose, — ali je barem diferencija izuzev najgore stanišne prilike praktički
bez većeg značenja.


b) Svjetlo zahtijevajuće vrste (heliofile)


Za ovu skupinu šumskog drveća znamo, da kod nje kulminacija poprečnog
prirasta nastupa mnogo prije nego kod umbrivaga. Vrijeme M^ je ovdje tek 0.4
do 0.5 Mm prijašnje grupe. Dosljedno tome mogli bismo naslutiti, da će i vrijeme
izjednačenja Me = o biti za isto toliko kraće nego u prijašnjem slučaju. Međutim


74