DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 3     <-- 3 -->        PDF

HRVATSKI


ŠUMARSKI LIST


GOD. 66. OŽUJAK 1942.


Ing. AUGUST HORVAT (Zagreb):


O ORGANIZACIJI BUJICARSKE SLUŽBE


BEITRAG ZUR ORGANISATION DES VVILĐBACHVERBAUNGDIENSTES.


Bujičarstvo je dio hidrotehničke i melioracione službe,
koja je s izvjesnim šumarskim poslovima vezana na šumarstvo.
Bujičarstvo je dakle sporedna grana šumarske službe,
koja je gotovo izdvojena iz opće šumarske djelatnosti.


Savezno s time organizaciju bujičarske službe treba provesti prvenstveno prema
njezinim potrebama, a tek u drugom redu po smjernicama opće šumsko-gospodarstvene
politike. Potonje tek radi uskladbe sa šumarskom službom, na koju je
danas vezano i bujičarstvo.


Dosadanja organizacija bujičarske službe bila je u sklopu općih upravnih oblasti.
Stalo se, naime, na stanovište jedinstva upravnog djelovanja te se nastojalo
tim putem provesti uskladbu rada. To rješenje došlo je do izražaja u § 40. zakona


o uređenju bujica od 20. veljače 1930. Po tome §-u bili su predviđeni i kod pojedinih
banskih uprava osnovani »šumarsko-tehnički odsjeci za uređivanj
e buji c a«, koji su izravno ili pomoću »šumsko-tehničkih sekcija za uređivanje
bujica« vršili bujičarsku službu. Šumsko tehnički odsjeci bili su predviđeni
kao samostalni odsjeci, koji su izravno podvrženi banu. U praksi je samo
kod nekih banskih uprava uspjelo osnovati samostalne odsjeke (primjerice u
Splitu, Ljubljani i Skoplju), dok su drugdje bujičari bili u sklopu šumarskog odsjeka.
Takova organizacija bujičarske službe odgovarala je tadanjim potrebama. Prije
se općenito nije polagalo mnogo važnosti na sredidbu rijeka i poboljšbu tla, pa je
bujičarstvo imalo gotovo posve sporedno značenje. Bilo je, uglavnom, vezano na
manje radove, kojima se sprječavalo štetno djelovanje bujica na prometne veze i
na naselja.


Današnje stanje postavlja druge zadatke. Mnoga pitanja, koja se dosada nijesu
uobće raspravljala, postala su od prvorazredne važnosti. Njihov o rješe nje
traži novu organizaciju, čiji oblik mora omogućiti najboljuprovedbupoistavljenagzadatka.


1.
Prije nego odgovorimo, koji bi oblik organizacije najbolje odgovarao potrebama
bujičarstva, potrebno je, da se osvrnemo na zadatke, koje ima bujičarstvo
rješavati u budućnosti.


Bujičarstvo je, u užem smislu, obuzdavanje razornog djelovanja
bujica te spriječavanie šteta, koje nastaju njihovim
izravnim djelovanjem. Uzeto s tog stanovišta, ono je lokalnog značenja
— pogotovo ako se uzme, da su tokovi pojedinih bujica jedva koji kilometar
dugački, gdje se izravne štete pojavljuju tek na manjim površinama.


Međutim, promatranje bujičarstva s toga užeg gledišta već je davno napušteno
u svim naprednim zemljama.


65




ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Za to treba bujičarstvo i u nas drugčije promatrati. . Naša je zemlja najvećim
dijelom gorovita. Prema tome u najvećem svom dijelu podesna za aktivan
zahvat žive sile vode, ako su ispunjeni stanoviti uvjeti. Kra j današnje g
načina života u tim krajevima i kraj postupka sa zemljištem
kod obradbe tla, stvaranje bujica u nekom predjelu je samo
p i tanje ge01 OŠkog sasta V a i količ in e oborina u stanovito
vrijeme . Mekša i dublja zemljišta su najobičnija podloga bujičnih korita. Naravno,
da su takova tla bila podesna i za obradbu. Uništenjem istih smanjuje se
obradiva površina u planinama.. Odnošenje materijala u gorske doline i taloženje
njegovo na dolinska zemljišta dovodi do dalnjeg umanjenja obradivog tla,
jer su ti nanosi šljunka i kamenja redovno nepodesni za obradbu. Posi j edices u
jasne: osiromašivanje brđana. Razumljivo je, da to osiromašenje postepeno
dovodi u pitanje obstanak žiteljstva u planinama. Cesto je preseljavanje pučanstva,
migracija u plodnije krajeve, jedino riješenje. Ne smijemo se zavaravati
pomišlju, da su to možda samo rjeđi slučajevi. Naprotiv, to su slučajevi vrlo česti,
samo što javnost i nadležne vlasti nisu o njima redovno obavještene.


Donošenjem materijala u doline proces nije gotov. Mase materijala, koje su ta]
ožene u dolinama kreću dalje. Veće vode odnose ga u nizinske krajeve, gdje zatrpavaju
korita rijeka a to onda dovodi do poplava i zamočvarivanja tla.


Prema tome sredidbe rijeka i poboljšbe tla (u nizinama)
ne mogu biti uspješno izvođene tako dugo, dok nijesu uređene
gorske brzice i bujice.


Jasno je dakle, da je temelj ni zadatak bujičarstva u širem,
narodno-gospodarstvenom pogledu, stvaranje predt´slova
za ispravnu sredidbu rijeka i poboljšbu tla u nizinama
uklanjanjem ili obuzda vanjem uzroka u planinama.
Izvršenje toga zadatka ima ogromno značenje za narodni prirad. Na temelju toga
izlazi, da je važnost bujičarske službe daleko veća, nego što izgleda na prvi pogled.


Po istaknutom zadatku bujičarstvo jedio hidrotehničke i poboljšben
e službe . Savezno s time a s obzirom na upravni sustav nameće se pitanje:
u koje ministarstvo valja uklopiti bujičarsku službu?


Po svojoj svrsi ona je usko vezana uz javne radove, koji se provode unutar ministarstva
prometa i javnih radova. No, kod razmatranja ovoga pitanja ne smije se
pustiti s očiju, da su za uspjeh rada odlučna sredstva, način rada
te mogućnost provedbe pojedinih zamisli. U tim pitanj´ma bujičarstvo
je usko vezano uz šumarstvo, jer mnoge zadatke rješava
mjerama, koje se provode unutar nainistarstva šumarstvairudarstva.


Bujičarstvo rješava, kako je poznato, postavljene zadatke nizom građevnih i
sredidbenih poslova. Građevnim radovima hidrotehničkog značaja nastoji osigurati,
u glavnom, one površine, koje su pod neposrednim djelovanjem vode. Melioracionim
poslovima stvaraju se uslovi za trajno obuzdavanje razornog djelovanja bujica.
Dosad se je taj dio bujičarskih radova sastojao većinom u vezivanju tla pošumljavanjem
te u nizu šumarsko-redarstvenih i gospodarstvenih mjera, kojima se propisivalo
određene postupke sa šumom ili s površinama, koje su obrasle drvljem.


Taj kombinirani način rada u bujičarstvu, koji je u literaturi nazvan »šum a r-
skim sustavom uređivanja bujica« (»Das forstliche System der Wildbachverbauung
«) mogao se dosad najbolje provoditi unutar šumarske službe. Ne
smijemo pri tom zaboraviti, da se bujičarska služba vrši dobrim dijelom u šumovitim
krajevima, gdje je postupak sa šumama jedan od bitnih elemenata u radu oko
uređivanja bujica.


Međutim, bujičarstvo mora provoditi svoj rad i u gusto naseljenim predjelima,
gdje pučanstvo svojim načinom života stvara preduslove za stvaranje bujica. Tu se
nameću sasvim drugi problemi. U takovim krajevima ne može se osiguranje tla i
ostale preventivne mjere provoditi samo šumsko-uzgojnim i šumsko - redarstvenim
mjerama. Tu treba zemljišta gospodarstvenim mjerama osigurati od djelovanja vode.
Cesto puta su potrebni jači zahvati u dosadanji način gospo


66




ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 5     <-- 5 -->        PDF

darenja. Negdje je potrebna podpunapreorijentacijanačina
života.
Kako su to radovi, koji zasjecaju u gospodarstvo sela, bujičarstvo u tom području
ulazi u djelokrug ministarstva seljačkog gospodarstva.


Iz ovih letimičnih pogleda vidimo, da je bujičarska služba u stvari vezana na
razne ustanove, ali možemo ustvrditi, da je po načinu svoga rada najuže
povezana sa šumarstvom, pa je zato najpovoljnije ako
ostane unutar ministarstva šumarstva i rudarstva — uz
predpostavku, da je organizacija bujičarske službe provedena
u prvom redu u interesu samog bujičarstva. U koliko
bi, međutim, u budućnosti sredidbe rijeka, poboljšbe tla i
ostali javni radovi tražili jaču povezanost s bujičarstvo m,
naročito s obzirom na uskladbu rada i sredstava, naravno
je, da će se onda morati tražiti novo riešenje.


Unutar ministarstva potrebno je, da bujičarstvo ostane u organskoj vezi s najbližim
poslovima. Radi toga je danas uklopljeno kao poseban pododsjek u »Odsjek
za pošumljavanje krševa i goleti i uređivanje bujica«. I ako bi, po opsegu posla,
bujičarstvo moglo biti samostalan odsjek, kako je to i u drugim državama, ipak je
sadanje uklapanje bujičarske službe sa pošumljavanjem u jedan odsjek povoljno, jer
su obuhvaćeni u cjelinu koordinirani poslovi. Za sam uspjeh rada je, međutim, od
najveće važnosti organizacija bujičarske službe u nižim instancijama. Ona se mora
ravnati prema potrebi posla, a taj je ovisan o nizu činbenika. Bujice, gorske brzice,
popuzine i ostale tvorbe buj´čnog karaktera izrazito su planinske i brdske pojave
vezane na područja izvjesnog geološkog sastava i klimatskih prilika. To su redovito
povirja rieka, razni slivovi i kupirani gorski ili brdski predjeli. Na Kršu su to dugodolne,
kotline, tokovi kraških rieka i velike vrtače. Drugim riečima bujična područja
vezana su strogo na izvjesne predjele. I upravo ta vezanost bujičnih
područja na izvjesne krajeve u osnovi odlučuje organizaciju
terenske službe. Ako postavimo načelo, da služba mora biti organizirana
tako, da bi se mogli ispravno vršiti terenski radovi, a istodobno provađati
uskladba rada s uredima, čije djelovanje zasjeca u bujičarske probleme, tada se
samo po sebi nameće, da organizacija mora biti provedena prema prilikama bujičnih
područja.


Bujičarska služba je svladavanje dinamičnih sila u svrhu održanja ravnoteže
u planinskim krajevima. Prema tome, ona mora uviek biti u neposrednoj blizini
toga djelovanja. Ona mora vršiti izvide, proučavanje prlika pojedinih bujičnih područja,
davati priedloge za najvažnije poslove, provoditi izmjere, sastavljati osnove,
izvod´ti radove te održavati objekte. Bujičarska služba mora, dalje, obuhvatiti brigu


o svim bujičarskim pitanjima stanovitog područja, čuvanja bujičnih područja, redovnu
administraciju o stručnim pitanjima sa ostalim uredima itd. Ukratko, ta
služba mora obuhvatiti čitav niz pitanja, koja sama po sebi čin e jedn u cje lin
u i ako su u pojedmostima vezana na razna ministarstva.
Baš ta jedinstvenost i posebnost bujičarske službe, pa
onda činjenica, da je ta služba vezana na izvjesne predjele,
uvjetuju u izvršnom dijelu njenu potpunu odijeljenost od
ostalog šumskog gospodarstva i uprave. Pošto je njezino djelovanje
uz to vezano još na čisto prirodne sile elementarnog značaja (prolome oblaka, velike
vode, naglo otapanje sniega, itd.), čije djelovanje traži slobodu rada, to služba
mora imati i izvjesnu samostalnost i ne smije biti vezana uz ostalu šumarsku
službu, kojoj je buj´carstvo tek — sporedna grana.


Tim uslovima bi najbolje odgovarali posebni bujičarski uredi, koje bismo mogli
nazvati »Sumarsko-tehnički uredi za uređivanje bujica«. Ti bi
Liredi mogli biti samostalni i izravno podvrgnuti ministarstvu. Svaki ured bi djelovao
na području više župa i bio bi, kako samo ime kaže, tehnički provedbeni
organ ministarstva — za bujičarske poslove. Ured bi kao središnjica za svoje područje,
piema potrebi posla, obrazovao terenske odrede (sekcije), koje bi vršile radove za


67




ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 6     <-- 6 -->        PDF

pojedina bujična područja. Ured bi imao dakle u prvom redu služiti za vršenje tehničkih
zadataka. Za provođenje radova i poslove, koji su s time u vezi, ured bi imao>
dalje dužnost, da pokreće kod upravne vlasti pitanja, koja su od važnosti po bujičarsku
službu. Njegova bi dužnost bila, da ministarstvu šumarstva i rudarstva stavlja
priedloge o donošenju potrebnih odredaba. Ured prema tome ne bi izravno provodio
upravne mjere bujičarske službe. Taj bi se rad obavljao putem upravnih vlasti


ministarstva.
Osnivanjem dovoljnog broja tih ureda mogla bi se bujičarska služba podpunoma
obuhvatiti. S obzirom na prilike i potrebe naše Države, mogla bi biti sjedišta ureda
u Zagrebu, Gospiću, Makarskoj, Sarajevu i Banjaluci.
Sama organizacija ureda i djelokrug rada propisao bi se propisnikom, koji bi
utvrdio način poslovanja te unutarnju organizaciju.
Kod unutarnje organizacije ureda valjalo bi voditi brigu o biti same bujičarske
službe. Ta služba, kako je već spomenuto, ima širi narodno-gospodarski značaj. Njezino
djelovanje vrši se na područjima, čije površine imaju najrazličiti]u obradbu,
gdje dolaze razne vrste vlastničtva, gdje su poslovi vrlo raznovrstni. Ti razlozi
traže, obzirom na veliku raznolikost postupka i rada u jednom dosta uskom stručnom
sektoru, da stručnjaci imaju biti zaista posve upućeni u svoj posao. Te posebne
prilike posla iziskuju stalan kadar izvježbanih ljudi, nesmetan rad vezan uz što
manje administracije i uz mogućnost slobodnog djelovanja bujičarskog osoblja u
vršenju povjerene im dužnosti. To ima osigurati propisnik. Predviđena organizacija
službe omogućila bi uredima vršiti ne samo bujičarski posao u dosadanjem obliku,
nego i poslove većeg opsega, gdje bi mogla doći podpuno do izražaja suradnja opće
hidrotehničke službe sa svim onim čimbenicima, kojima je svrha poboljšanje životnih
uslova naroda.


Predložena organizacija bujičarstva je po ustrojstvu najbliža njemačkom uređenju
te službe u Istočnoj Marki. No ona ne bi bila kopija te službe, jer je razrađena
na osnovu naših prilika i potreba. Valja spomenuti, da bujičarska služba nije
kod nas nikada bila podpuno organizirana. Stari zakon o uređenju bujica
od 22. listopada 1895. koji je vrijedio za područje Hrvatske i Slavonije, nije bio
podpunoma proveden. Tome zakonu trebalo je donijeti provedbenu naredbu, koja
nije donesena. Time je bio ukočen rad bujičarstva.


Postojeći zakon o uređenju bujica od 20. veljače 1930. i pravilnici nijesu to
stanje mnogo izmjenili. Oblasti nisu bujičarstvu posvećivale dovoljno pažnje. Radi
toga je služba štetovala. Nije se raspolagalo potrebnim brojem osoblja niti dovoljnim
sredstvima.


ZUSAMMENFASSUNG


Der Verfasser gibt Vorschlage fiir die Organisation der Wildbachverbauungen. Die Durchfiihrung
der Wildbachverbauungsarbeiten soli forsttechnischen Amtern, die direkt dem Forstministerium
untergestellt sind, anvertraut werden. Dem Vorschlag des Verfassers nach soUen.
solche Amter in Zagreb, Makarska, Gospić, Banja Luka und Sarajevo gegriindet werden.


68