DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 26 <-- 26 --> PDF |
žnja s^eća, jer trgovaca ima više. Zadruga, uostalom, i ne mora prodati drvo odmah, jjego čeka povoljnije prilike, a svojim članovima daje dotle jeftine zajmove ili predujmove za. drvo, koje zadrugari dovoze na zadružno skladište. Mali šumoposjednik, koji ima posla samo sa seoskim prekupcem ne zna nikada pravu cijenu svojim šumskim proizvodima. To naročito vrijedi za tehničko drvo, na kojemu seljak najviše gubi, jer mu ne zna pravu vrijednost I ne samo da ne zna pravo p´rocjeniti vrijednost tehničkog drveta, nego često ne zna ni to, koje je drvo za tehničku građu sposobno, a koje nije, a često ga ne zna niti izraditi u sortimente, kakvi se traže. Za to obično mnogo vrijednog tehničkog drveta propada, jer ga seljak izi´adi u ogrjevno drvo, a ako ga i preradi kao tehničko drvo, trgovac obično nastoji, da ga ne preuzme kao takvo nego kao drvo za ogrjev. Međutim trgovac i takvo loše izrađeno tehničko drvo redovito unekoliko preradi i prodaje ga kao tehničko drvo, dok je seljaku platio — drvo za ogjev. Ukratko rečeno, seljak je redovno prikraćen. U tome se zapravo i sastoji skoro sva naša trgovina drvetom na selu i sve o ri e velike zarade od t a k V e t r g 0 V i n e. Pruža li šumska zadruga u tom pogledu kakve prednosti i povoljnije uslove prodaje? Dakako da pruža. Istina je, ni,, zadruga ne će preuzeti kakvugod robu kao tehničko drvo, ali će u svakom slučaju svoga zadrugara dobronamjerno uputiti, kako moraju biti izrađeni proizvodi za trgovinu. Preda li zadrugar ispravnu tehničku robu, zadruga će mu tu robu i platiti kao tehničko drvo. Zadruga obično dobiva od tvrdke, kojoj drvo prodaje, točne upute i uslove, kako se ima dotična roba izraditi, pa će ona te upute dati i svojim članovima. Zadrugari na taj; način pomalo stiču znanje i praksu, kako se pojedini trgovački drvni artikli izrađuju, što je u trgovačkom pogledu od velike važnosti. Oni počinju s drvom štediti, prosuđujući dobro, kako će izraditi svaki pojedini komadć drveta, te bi on dao što veću Ijorist i imao što bolju cijenu. Neupućenost našega seljaka u tim poslovima pokazuje nam ovaj primjer: t´rij.e nekoliko godina u jednom kotaru u istočnom dijelu Države, prodao je jedan seljak nekom »orašaru« 3 kub. m. orahovih trupaca za 300 dinara. Orasi su bili, međutim, posječeni bez predhodnog odobrenja i bez izvoznice, pa su ih shodno postojećim propisima organi oblasti zaplijenili i na javnoj dražbi prodalil Trupce je kupio brat dotičnog trgovca i platio za njih 3.800 dinara.. I još je uvijek na njima dobro zaslužio, dok se je siromah seljak za kukavnih 300 dinara, u nevolji i nuždi, lišio možda najljepših i najplodnijih orahovih stabala. . Time, što zadruga isplaćuje svome članu za izrađeno tehničko drvo pravu i punu cijenu, dobiva zadrugar pravilan sud o vrijednosti svoje robe i stiče uvjere nje, kako njegov posao, dok je pošten i savjestan, nalazi i poštenu i pravednu na gradu. To čuvstvo i taj osjećaj podstrekava ga, da proizvodi samo robu najbolje kvalitete, jer će zadruga, kako ne bi pokvarila svoj ugled i izgubila tržište, pre uzeti od njega samo ispravnu robu. Zadruga će svoje članove uvijek, dobro namjerno upozoriti na sve eventualne nedostatke i mane na proizvedenim proizvo dima, te će neispravnu robu vratiti vlasniku da je popravi. Trgovac obično ne radi tako, štoviše, u njegovom je interesu, da preuzme loše izrađenu robu za jeftiniju cijenu, da je prida .sam popravi i proda mnogo skuplje — kao ispravnu. .,_ (Svršit će.se.) . , , ^ 120 |