DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ING. IVAN SMILAJ: KOMASACIJA I ŠUMSKO GOSPODARSTVO KOMASSATION UND FOBSTVVIRTSCHAFT Komasacija ima zadaću da razbacane i sitne poljodjelske čestice jednoga vlasnika zaokruži u jednoj ili — ako to nije moguće — u što manji broj čestica pravilnoga oblika sa lakim pristupom do njih. Seljak time lakše i brže dospieva obraditi cio svoj posjed, bolje ga obradi, manje umara sebe i stoku, manje oštećuje kola i gospodarsko oruđe, u posjed uloženi novac nosi mu više koristi. Svim time povećava se prihod posjeda. Komasacija ima također zadaću da uredi pravno stanje posjeda. Rješava posjedovne i vlasničke parnice, ostavinska pitanja, tajne diobe zadruga. Dovodi u red i suglasnost posjedovne i vlasničke odnosa je. Oslobadja dakle seljaka raznih suvišnih troškova, prouzročenih neuređenim pravnim stanjem njegovog posjeda. Komasacija podiže dalje proizvodnu sposobnost tla raznim poboljšnim radovima, koji se istodobno s njom provode. Komasacija jača seljaka materijalno, diže mu sposobnost navjere, pravi od njegovog posjeda solidnu gospodarsku jedinicu, omogućuje mu izgradnju prostranijih kuća i gospodarskih zgrada kao i nabavu bolje stoke. Komasacija dakle kao izričito agrarni posao nastoji podići do najviše granice proizvodnu mogućnost poljodjelskog gospodarstva kao cjeline i podiže seljaka i selo gospodarski, društvovno i uljudbene. Usprkos tih neosporno pozitivnih strana, komasacije su se ipak dosada slabo ili nikako provodile. Najveći je razlog tome siromaštvo seljaka, jer komasacije stoje skupih novaca. Upadno je naime da su se komasacije, ukoliko su se provodile, uglavnom provodile u bogatim krajevima: u Slavoniji i Sriemu. U hrvatskom Zagorju malo ili skoro ništa. Ovaj razlog neprovađanja po seljačko gospodarstvo ovako korisnih radova nastoji odstraniti nova zakonska odredba o nadopuni propisa o komasaciji zemljišta od 29. VIII. 1941. broj CCLXXVI-1247-Z. p.-1941., jer ona u § 12. određuje, da se troškovi komasacija imaju u pravilu platiti zemljom. Sada seljak za komasaciju ne treba imati gotovih novaca, ali — ako ih ima — može komasaciju platiti i novcem. Učinjena je dakle mogućnost da se sada komasacije provode bržim tempom. Provađanje ovog važnog agrarnog posla uređeno je zakonom o komasaciji zemljišta od 22. VI. 1902., koji je proširen i nadopunjen napried navedenom zak. odredbom o nadopuni propisa o komasaciji zemljišta. Po zakonu o komasaciji (§ 5.) predmetom komasacije su: 1) oranice, livade, pašnjaci, ledine, bez razlike jesu li ili nisu ta zemljišta zasadjena ili ogradjena drvećem; 2) progoni za marvu, putevi, jarci i pusta zemljišta; 3) omanj e šumsk e čestice, šikare, lugovi ili ine čestice, opredieljene za pošumljen je, koje osamljeno leže med ju zemljištima, navedenima pod to č. 1. 12. iliuova zemljišta zasižu, ukoliko se trajna njihova upotreba za druge namjene nego li za šumsku kulturu ne protivi javnom interesu, te je prikladna komasaciju olakšati. Izuzimlju se od komasacije (§ 6.), osim ako vlasnici na to pristanu, sliedeće nekretnine: 1) kuće, kućišta i zemljišta, spojena sa kućištem; 2) čestice za gradilišta ili skladišta; 3) a) kućni vrtovi, parkovi, voćnjaci i vinogradi; b) polja, livade, kolosjeci, gdje su ove kulture gospodarskom pripadnosti vinograda; c) zemljišta na krševitom tlu zidom ogradjena; d) ribnjaci i vode, koje služe obrtničkim podhvatima ili koje su od osobite vriednosti za gospodarstvo; 4) tvornice, kamenolomi, zatim čestice gdje ima slatina ili stvari koje rabi industrija; jame, iz kojih se dobiva šljunak, glina i piesak; mjesta, gdje se kopa ruda, lomi kamen, vapnenac, škriljevac ili sadra, dok se radi u tim jamama i na tim mjestima; 5) zemljišta, gdje ima mineralnih vrela, zatim zemljišta, koja služe javnim svrhama, industriji ili rudarstvu; 6) šume, koje ne spadaju pod ustanovetoč. 3. §5. 98 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Komasacijom se drži (§ 19.), ako to stranke zahtjevaju, i ona zamjena zemljišta, gdje dva ili više vlasnika svoj posjed sporazumno uredjuju dobrovoljnim zamjenjivanjem pojedinih zemljišnih čestica. Ne može li se iz bilo kojeg razloga provesti obća komasacija, dužan će biti — ako to bude od znatne narodno-gospodarske koristi — i proti svojoj volji vlasnik manje zemljišne čestice (enklave) bilo koje kulture dakle i šumske, koja zasiže ili se nalazi u većem makar i u šumskom tuđem posjedu, na zahtjev vlasnika toga posjeda od iste odstupiti uz doznaku jednako vriedne čestice iste kulture. Izuzimlju se šumske livade na krasu. Zak. odredba ide mnogo dalje od zakona o komasaciji, jer ona određuje (§ 6.), da se u komasaciju mogu uvući i sve one nekretnine, koje zakon o komasaciji izuzimlje, ako to traži »što podpunije ostvarenje skupnih probitaka komasacionih učesnika.« Iz prednjih zakonskih propisa je vidljivo, da komasacija zahvaća samo poljodjelska zemljišta u cilju podizanja i promicanja poljodjelskog gospodarstva. Šuma kao nosioc posebnog šumskog gospodarstva ulazila je dosada u ovaj posao samo utoliko, ukoliko se slučajno kao omanja enklava ili poluenklava nalazila među poljodjelskim tlom. Zak. odredba predviđa međutim, da se i šuma — bez obzira kolika je i gdje je — uvlači u komasaciju, gdjegod to probitci poljodjelskog gospodarstva zahtjevaju. Dakle opstanak šume po toj zak. odredbi ovisi o probitcima poljodjelskog a ne šumskog gospodarstva. Smatram da taj kao i još neki propisi zakonske odredbe i zakona o komasaciji ne odgovaraju probitcima šumskog gospodarstva. Kako sam se u mojoj praksi mnogo bavio komasacijom šuma, jer se to pitanje kod Brodske imovne općine rješava u djelokrugu procjenbenog odsjeka, to držim potrebnim ovo pitanje iznieti pred šumarsku javnost, da se i ona njime pozabavi i pretrese ga, pa da se kako polje tako i šuma stave svako u granice svoje djelatnosti. A) Suma kao predmet komasacij´e Prvi zakon o komasaciji bio je onaj od 26. svibnja 1891. Izgleda da je taj zakon imao više jačih nedostataka, jer već god. 1899. — dakle nakon 8 godina — zemaljsko komasaciono povjerenstvo otvara anketu o onim propisima, koje bi trebalo mienjati. Najjači prigovor tome zakonu je njegov propis, po kojem su šume izuzete od komasacije, osim ako vlasnici na takovu komasaciju pristanu. Kako zakon upotrebljava samo izraz šuma, bez da je dao definiciju šume u smislu toga zakona, to su se pod pojam šume stavljale i veće i manje šume i veći i manji gajevi te šikare i time se otežavala provedba komasacija onih poljodjelskih zemljišta, u kojima je bilo šikara i gajeva. Otvarajući anketu o dopustivosti komasacije šuma zem. kom. povjerenstvo već onda ispravno upozoruje da se imade dobro raspraviti, da li je iz narodnogospodarskih razloga komasacija šuma nužna i uopće dopustiva. Ako jest, uz koje uvjete i opreze. Odgovori su bili jasni. Svi pitani bili su jednoglasno protiv komasacije šuma većih površina na relativnom šumskom tlu. Sume na apsolutnom šumskom tlu uopće ne dolaze u obzir za komasaciju. Komasaciji bi se imale podvrći šume malih površina na relativnom šumskom tlu, koje se kao oaze nalaze u poljodjelskom zemljištu ili koje kao poluenklave zasižu u poljodjelsko tlo, te šikare. Ovdje se doslovno navodi mišljenje ondašnjeg šumarskog odsjeka odjela za unutarnje poslove. »Pošto je šumsko gospodarstvo uređeno gospodarskim osnovama, to iz narodnogospodarskih obzira ne postoji načelna potreba povući šume u komasaciju. Sume na apsolutnom šumskom tlu, zaštitne, zabrambene, u bujičnom području, opterećene šumskim služnostima, ne mogu biti predmetom komasacije. Kod provedbe komasacije šuma bilo bi tehničkih poteškoća, jer bi bilo vrlo teško ustanoviti pravu vriednost šume. Stoga bi trebalo komasaciju šuma ograničiti: a) na osamljene, malene, šumske parcele među poljskim zemljištem; b) na Šume, koje su bivšim podanicima izlučene u ime paševne pripadnosti. Zakonom bi se imalo dozvoliti odstranjenje tuđih enklava u šumama na zahtjev šumoposjednika zamjenom ili odkupom.« Posljedak ove ankete bio je zakonski nacrt o komasaciji zemljišta, koji je u pogledu šuma podpuno prihvatio odredbe austrijskog zakona o komasaciji zemljišta. Taj je zakonski nacrt zemaljske vlade u pogledu šuma po saboru bio prihvaćen 99 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pod naslovom »Zakon o komasaciji zemljišta od 22. VI. 1902.« Napried su već navedeni propisi toga zakona u pogledu komasacije šuma. To su § 5. 6. i 19. Od navedenih zakonskih propisa najvažniji je za šume onaj iz § 5. toč. 3. Predmetom komasacije nisu samo omanje šumske čestice, šikare i lugovi, koji leže osamljeno među poljodjelskim zemljištem, nego i takove omanje čestice, lugovi i šikare, koji — kao dielovi većeg šumskog kompleksa — zasižu kao dugoljaste poluenklave u poljodjelsko zemljište. Dakle zaokruživanje poljodjelskog i šumskog zemljišta. Kod poljodjelskog gospodarstva predstavlja to očitu korist, jer nestaje zasjena od stabala kadkada uistinu nezgodnih šumskih međa bilo od šumskih enklava ili poluenklava, omogućuje se zaokruživanje pojedinih posjeda gdje su to male šumske čestice onemogućavale, lakše se napravi pravilna mreža puteva i kanala i t. d. Kod šume predstavlja to za šumovlasnika samo ev. zaokruživanje posjeda, t. j . ev. jeftinije i uspješnije čuvanje šume. No spomenute šumske enklave i poluenklave, koje se ovim načinom trajno otuđuju šumskoj kulturi, mogu samo onda biti predmetom komasacije, ako se njihova trajna pretvorba u drugu vrstu kulture ne protivi kojem javnom probitku a prikladna je olakšati komasaciju. Dakle najprije ta trajna pretvorba u drugu vrst kulture ne smije doći u protimbu s kojim javnim probitkom. Iz ovoga sliedi, da predmetom komasacije ne mogu biti šumske enklave i poluenklave: na apsolutnom šumskom tlu; stalno i privremeno zaštitne šume (§ 16. i 17. z. o š.); šume navedene u § 7. z. o š.; šume proglašene prirodnim spomenicima. I za slučaj, gdje se trajnoj pretvorbi šumskih enklava i poluenklava u drugu vrst kulture ne protivi nijedan javni probitak, nisu te šumske enklave i poluenklave predmet komasacije, ako se i bez njih može komasacija uspješno provesti. Dakle šumske enklave i poluenklave — ako se njihova trajna pretvorba u drugu vrst kulture protivi kojem javnom probitku — ne mogu biti predmet komasacije. One pak ne moraju biti predmet komasacije, iako nijedan javni probitak ne govori protiv njihova uvlačenja u komasaciju. U tom slučaju odlučuje olakšanje komasacije, t. j . hoće li se svrha komasacije uvlačenjem tih šumskih enklava i poluenklava bolje postići ili ne. Usprkos dosta iscrpno razrađenih zakonskih propisa u pogledu šuma, koje su predmetom komasacije, ipak postoji više osjetljivih nedostataka u tim propisima. Jedan od nedostataka je taj što zakon nije označio površinu, do koje se ima jedna šumska čestica smatrati »omanjom« odnosno kako po prilici velike šikare i lugovi mogu još biti predmetom komasacije. Taj nedostatak bio je osjetljiv i prije a danas je još osjetljiviji, jer neprestano postoji težnja za povećanjem poljodjelske površine, do koje se želi doći najjeftinijim putem: krčenjem šume. Ako se možda zakonom to nije moglo odrediti, trebalo je to svakako odrediti u provedbenoj naredbi k tome zakonu. No to nije ni tamo provedeno. Možda će se reći s koje strane da u zakonu i u provedbenoj naredbi nije bilo potrebno određivati površinu šumskih enklava i poluenklava, do koje one još mogu biti uvučene u komasaciju, jer da se valjda zna, što se može razumievati pod »omanjom « šumskom česticom, šikarom ili lugom. Tako bi mogao govoriti samo onaj, koji u svojoj praksi nije imao prilike sudjelovati kod jednog ovakovog posla. Baš na tom pitanju dolazi u praksi redovito do spora između šumara na jednoj te komasac. odbora i organa na drugoj strani. Dok šumar smatra da po ovom propisu zakona predmetom komasacije mogu biti u poljodjelskom zemljištu optočene šumske čestice i lugovi do veličine najviše 10 jut., dotle komasac. odbori i organi smatraju da to mogu biti površine do 100 i više jutara. Ovo pitanje veličine šume, do koje se šuma može uvući u komasaciju, je vrlo važno. Evo nekoliko dokaza. Kod šikare nije njena veličina nikakovo pitanje. Ako vlasnik hoće umjesto šikare podići valjanu šumu, mora tu šikaru o svom trošku iskrčiti i onda zasaditi novu šumu. To mora učiniti i u komasaciji, jer on mora svoju šikaru — da bude sposobna za poljodjelsku kulturu — iskrčiti o svom trošku, dok dobivenu površinu — na kojoj može zasaditi šumu — mora dobiti iskrčenu. Veličina površine već je za šumovlasnika važnija kod sastojina starih i zrelih za sieču. Za sječu zrela sastojina mora se i onako posjeći i nova šuma zasaditi. Ali u slučaju komasacije mora se stara sastojina u kratkom roku, na brzu ruku, ukloniti, a to donaša šumovlasniku redovito izvjesnu štetu. On mora drvo kadkada — IGO |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 7 <-- 7 --> PDF |
možda u nezgodnim prilikama na tržištu — bud zašto prodati. Ta se šteta njemu ne naplaćuje, iako na nju ima opravdano pravo. Ako se šuma podiže na istom zemljištu, može se ona podići prirodnim putem, dakle vrlo malim troškom. Ali ako se ona ima podići na novoj u komasaciji dobivenoj površini, mora se ona podići umjetnim načinom i daleko većim troškom. I ta se šteta šumo vlasniku ne naplaćuje, iako su njemu ti troškovi umjetnog pošumljenja nametnuti bez ikakove njegove potrebe. K tome dolaze još troškovi krčenja panjeva, koji su nevjerojatno veliki, što će se poslije viditi, a koje šumovlasnik uopće ne bi imao, da ima uzgojiti šumu na svom dosadašnjem zemljištu. Veličina površine još je za šumovlasnika važnija kod mladih i srednjodobnih sastojina te kod branjevina. Tu on gubi osim troškova krčenja panjeva te osim razlike troškova uzgoja nove šume prirodnim i umjetnim načinom još i na razlici između prodajne vriednosti za sječu nezrelih sastojina i vriednosti materijala, dobivenog iskorišćenjem nezrelih stabala te sastojine. O naplati te razlike navedenih vriednosti kao i o naplati prodajne vriednosti nezrelih sastojina, ako se stabla tih nezrelih sastojina ne sieku, nema u zakonu o komasaciji nigdje govora. To je isto jedan od nedostataka toga zakona. Taj zakon u svom § 16. al. 3. propisuje samo da stabla , za sječu još neprikladna, mora novi vlasnik na zahtjev prijašnjega vlasnika preuzeti po procjenbenoj vriednosti. To je dakle samo prodajna vriednost za sječu nezrelih stabala ali nije prodajna vriednost nezrelih sastojina, koja se prema nauci o računanju vriednosti šuma ima platiti, kada se u bilo koju svrhu ustupa sastojina za sječu još nezrela. Kod branjevina je ta stvar još zanimljivija. Tu šumovlasnik ne dobiva od komasac. gromade za materijal nikakovu odštetu, a niti ga može unovčiti, dok je branjevina možda bila podpunog obrasta sa vriednim vrstama drveća i možda ^e obećavala dati primjernu sastojinu. Kod branjevina šumovlasnik ne dobiva ni prodajnu, t. j . troškovnu vriednost branjevine. Ali za to ima šumovlasnik platiti skupe troškove krčenja. Napominje se, da samo za slučaj, kada se komasacija šume vrši putem dobrovoljne zamjene i kada šumovlasnik ima dobiti jednako vriednu česticu iste kulture (§ 19.), provedbena naredba k zakonu o komasaciji u § 53. predvidja, da procjenu šuma imaju obaviti osposobljeni šumarski vještaci po načelima šumarske znanosti. Tu dakle šumovlasnik nema nikakovih šteta. Povrh ovih opisanih šteta, koje trpi šumovlasnik, ima on još platiti troškove izmjere, postupovne troškove te troškove poboljšanih radova, koji su to veći što je veća šuma uvučena u komasaciju. No o tome iscrpno kasnije. Osim ovih šteta na račun posebničkih probitaka postoje ovdje i štete te štetne posliedice na račun javnih probitaka, štete po opće narodno gospodarstvo. Suma je u krajnoj liniji — bez obzira na vlasnika — zajedničko dobro ciele narodne zajednice zbog raznih izravnih i neizravnih koristi, koje ona daje i onima, koji nisu njeni vlasnici. Šumskim proizvodima kako glavnima (drvo) tako i sporednima (paša, žirenje, gljive, jagode, maline, razno ljekovito bilje i t. d.) u neprerađenom i prerađenom stanju koriste se svi, od najsiromašnijeg seljaka do najjačeg veleobrta. Raznovrsni radnici uzdržavaju se zaradom kod sječe, izradbe, raznih načina izvoza te kod ručne ili tehničke preradbe drveta kao i kod branja, izvoza i prerade sporednih proizvoda. I t. d. Radi izvanredne važnosti šuma u narodnom gospodarstvu ima zakon o šumama izvjesne propise za zaštitu šuma. To su u prvom redu propisi § 6. i 7. Sume koje postoje moraju se održati. Bez dozvole državnih vlasti ne smiju se šume krčiti sa svrhom, da se izkrčeno zemljište trajno oduzme šumskoj proizvodnji. Krčenje i trajno pretvaranje relativnog šumskog zemljišta u drugu vrstu kulture može se dozvoliti samo u točno određenim slučajevima. l)Ako se promjenom vrsti kulture odnosno upotrebom nekog zemljišta u poljodjelske svrhe zaista zadovoljava životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti, te ako se od toga može neosporno očekivati trajno bolje iskorišćavanje zemljišta. 2) Ako se radi o zemljištu, koje je potrebno za podizanje građevina, prometnih i poboljšanih te sličnih sredstava, za otvaranje kamenoloma, osnivanje ribnjaka, vodosprema i sličnih naprava i za njihovo održavanje. 3) Ako time nisu povridjena prava trećih lica i ako na to pristane mjerodavna vlast, ukoliko se radi o javno 101 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pravnim licima uopće. 4) Ako se radi o površini manjoj od 5 ha, koja je okružena poljodjelskim zemljištem, dozvolu za krčenje daje upravna vlast prve molbe, a za veće površine upravna vlast druge molbe. 5) Dozvola za krčenje i pretvaranje u drugu vrst kulture ne će se dati, ako to ne dopušta koji javni interes kao što je interes opećeg prirada, javne sigurnosti, obrane domovine, zaštite kli matskih i higijenskih prilika i gospodarskih potreba nekoga kraja. Možda će se činiti suvišnim navađanje ovih propisa zakona o šumama o krčenju šuma i trajnoj pretvorbi iskrčenog šumskog zemljišta u drugu vrst kulture, kada komasacija doduše — u najviše slučajeva — krči šume i trajno ih pretvara u poljodjelsku kulturu ali zato daje drugo zemljište za uzgoj šume. Istina je da ona daje drugo zemljište, kadkada bolje kadkada lošije. Ali ostaje činjenica da komasacija krči šumu bez odobrenja državne šumarske vlasti i time u najviše slučajeva šteti javnim probitcima. Ako je šuma, uvučena u komasaciju, za sječu zrela sastojina, nije ta šteta po javni probitak tako osjetljiva. Na tržište je došla roba možda u nezgodno vrieme, dok bi se inače mogao čekati povoljan čas. Ali ako je ona srednjodobna sastojina šteta je za javni probitak očita. Posječena je sastojina, koja je bila u sazrievanju. Ona je sada dala ogrjev, kolje, rudno drvo i možda željezničke pragove, dok bi za kratko vrieme, u doba zrelosti, dala građevni materijal, vriedne i skupcjene sortimente tržišta. Da se takovi skupocjeni sortimenti dobiju, treba ponovno čekati onoliko godina, koliko je posječena sastojina bila stara. Nestanak takove sastojine osjeća se u bližoj okolici odmah iduće godine, jer je nestalo makar i malog vrela, odakle se snabdjevao obližnji narod ogrjevom a možda i seljačkom građom. Krčenje branjevina znači također štetu po javne probitke. Izgubljeni su mnogogodišnji prirasti na drvnoj masi obično vriednih vrsta drveća. Sve napried izneseno znači minus kako u šumskom tako i u općem narodnom gospodarstvu, koji je naravski veći što je veća površina šume uvučena u komasaciju. Kada znamo da u Bosni postoje velika područja ogoljelih kao i slabo pošumljenih šumskih površina, a kako danas ratno gospodarstvo stavlja velike zahtjeve na šumu, t. j . traži predhvate, koji će se morati kroz dobar niz godina likvidirati, onda postaje jasno da moramo ljubomorno čuvati i najmanju šumu. To ne znači, da se ni zaista omanje šumske čestice ne trebaju žrtvovati komasaciji — ako je to za uspješnu provedbu komasacije neophodno potrebno — ali treba kod toga postupati s puno opreza i obzira. Šteta učinjena polju (tuča, poplava i t. d.) traje samo jednu godinu, jer dozrievanje poljskih plodova traje jednu godinu, dok se šteta, počinjena šumi, mora ispravljati kroz dulji niz godina. Dok je zakon o šumama bio oprezan i radi javnih probitaka propisao da za krčenje šume do 5 ha veličine daje dozvolu prvomolbena upravna vlast, a za veće površine drugomolbena upravna vlast, dotle zakon o komasaciji govori doduše o »omanjim« šumskim enklavama i poluenklavama, ali se to »omanje« po komasacionim odborima i organima tumači skoro redovito na štetu šume, jer oni i šume preko 100 jut. smatraju za omanje šumske čestice. Ovdje dolazi do izražaja daljni nedostatak zakona o komasaciji. U komasacionom postupku odluku o krčenju jedne šume i njene pretvorbe u drugu vrst kulture ne donosi nijedna državna šumarska vlast nego komasac. povjerenstva. U njima se nalazi po jedan šumar, no samo kao šumarski stručnjak radi procjene kojekakovih odšteta, a ne kao ovlašćeni predstavnik državne šumarske vlasti, mjerodavne za rješavanja o dopustivosti krčenja po propisima zakona o šumama. Po propisu zakona o komasaciji (§ 25.) isključena bi bila.u komasacionom postupku u pitanju krčenja šuma državna šumarska vlast. Ali kako zakon o šumama u tom pitanju drukčije propisuje, a taj je zakon kasnije donesen (god. 1929.), to držim, da u komasacionom postupku u tom predmetu ima vriediti zakon o šumama, jer »lex posterior derogat priori«. No komasacione vlasti i komasaciona praksa tako ne misle i ne rade. Ovdje je dakle očiti sukob između zakona o šumama i zakona o komasaciji. U komasac. postupku nije dakle provedena zaštita šume i šumskog gospodarstva. O šumi ne odlučuje državna šumarska vlast. Dok državna šumarska vlast gleda na šumu kao na dobro, od kojeg ima koristi ciela narodna zajednica, dotle komasac. odbori i organi gledaju na šumu samo sa stanovišta probitaka komasac. gromade, jednog vrlo malog diela narodne zajednice. Šuma se ne uvlači u komasaciju radi nje same, t. j . da 102 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 9 <-- 9 --> PDF |
bude ona sama poboljšana, nego da olakša komasaciju poljodjelskog tla i unapriedi poljodjelsku proizvodnju. Napried su prikazane štetne posljedice, koje u izvjesnim slučajevima može u pogledu šuma propis § 5. 26. 16. z. o k. donieti posebničkim i javnim probitcima radi ovih svojih nedostataka: 1) jer nije označio granicu, do koje se jedna šumska enklava ili poluenklava smatra omanjom; 2) jer nije — kada već tu granicu nije sam označio — dao mogućnost šumarskim vlastima, da one odlučuju o toj veličini u smislu zakona o šumama; 3) jer nije predvidio pravedne odštete za odstup šuma. Međutim spomenuta je zak. odredba položaj šume kod provedbe komasacija još više pogoršala. Ona u § 6. propisuje: »U komasaciju se mogu radi što podpunijeg ostvarenja skupnih probitaka komasacionih učesnika povući sve nekretnine bez obzira na odredbe § 4. do 7. zakona o komasaciji zemljišta od 22. VI. 1902.« Dakle u komasaciju se mogu povući šume bez obzira na njihovu veličinu »radi što podpunijeg ostvarenja skupnih probitaka komasac. učesnika.« U praksi to izgleda ovako. Komasac. učesnici, vlasnici poljodjelskih zemljišta, zatražiti će a komasac. povjerenstvo na to pristati, da se neka šuma ili dobar dio neke šume uvuče u komasaciju iz bilo kojih razloga, a sve tobože radi skupnih probitaka. Pozvati će šumovlasnika na ročište i to mu jednostavno staviti na znanje bez prava žalbe. I tako se šumovlasnik — recimo i država — najednom nađe u položaju da mora svoju mladu šumu posjeći i panjeve iskrčiti, a da njegov probitak to ne traži, čak da je to i protiv njegovih probitaka. Odlučilo se o njegovoj šumi bez njega kao i bez državne šumarske vlasti, koja je u smislu propisa § 6. i 7. z. o š. jedina mjerodavna donieti odluku, da li je ta komasacija šume na probitak šumovlasnika i šumskog gospodarstva. Zakon o komasaciji izuzeo je iz komasacije one šume, za koje i nešumar uyiđa da nisu »omanje« osamljene šumske čestice kao i šume velikih površina (§ 6. toč. 6.), no te i takove šume mogu se i po tom zakonu uvući u komasaciju, ako vlasnici na to pristanu. A šumovlasnik će sigurno na to pristati, ako mu je to na probitak. No kako se svi šumovlasnici imaju pridržavati propisa § 6. i 7. z. o š. kao i drugih propisa iz toga zakona (§ 49., 56—73., 74., 75.), to dozvolu za uvlačenje takove šume u komasaciju, t. j . za krčenje ima dati drž. šumar, vlast. Ako drž. šumar, vlast dade tu dozvolu, znači da javni probitak nema ništa protiv komasacije odnosne šume. Isti zakon o komasaciji predviđa za te šume i mogućnost zaokruživanja međa a da se šuma ne krči. Vidi navedeni § 19. Prema tom paragrafu mogu se dobrovoljno odstranjivati šumske enklave i poluenklave u poljodjelskom i tuđem šumskom zemljištu kao i poljodjelske enklave u šumskom zemljištu. Kako i za ove zamjene treba dozvola drž. šumar, vlasti kao nadzorne vlasti, to je i ovdje javni probitak zaštićen. Dakle zakon o komasaciji predviđa mogućnost komasacije šuma većih površina, t. j . krčenja i preloženja šume na drugo mjesto kao mogućnost zamjene šume za šumu, ali samo sporazumom stranaka i dozvolom drž. šumar, vlasti, t. j . usklađenjem probitaka vlasnika i šume i polja te zaštitom probitaka šumskog gospodarstva. Prigodom komasacije god. 1934. u p. o. Šiškovci i p. o. Prkovci, kotar Vinkovci, a uporabom § 6. z. o k. pristupila je i Brodska Imovna općina dobrovoljno toj komasaciji sa svojom šumom Krivsko Ostrovo. Vidi priloženu skicu. Ta je šuma bila načičkana poljodjelskim enklavama — stanovima — prema tome je imala i vrlo nezgodan oblik za uzgoj šume. Osim toga u toj se šumi, staroj 50 do 60 godina, posušio 1923. god. sav hrast, a ostalo je samo nešto jasena i briesta tako, da je ona izgledala kao ono što se je prije liepo zvalo »drvljem obrasli pašnjak «. Dakle najpogodniji čas za komasaciju na korist i šumskog i poljodjelskog gospodarstva kao i na korist vlasnika i šume i polja. Zamjena je izvršena na temelju komasacione procjene zemljišta, t. j . i šumsko i poljodjelsko zemljište procienjeno je kao poljodjelsko zemljište. Kako su poljodjelske enklave — stanovi — bile na gredama, dakle na boljem zemljištu, a šuma u nizama, dakle na lošem zemljištu, to je B. i. o. dobila 145 jut. a dala je 224 jut. Izbačeno je 16 tuđih enklava i postignuta je pravilna međa. Plaćeno je u ime komasac. troškova za 225 jut. 45.700 Kn. Za preselenje 4 stana plaćeno je po sporazumu 25.000 Kn. Jedan od uvjeta zamjene bio je da B. i. o. iskopa o svom trošku kanale, koji idu po njenom posjedu u cilju, da se u nje mogu uvesti kanali iz hatara. Za sastav kanalizacionog operata, prema veličini šumske površine uvučene u komasaciju, plaćeno je 24.015 Kn. U 103 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 10 <-- 10 --> PDF |
svojoj režiji imala je B. i. o. iskopati 31.570 m´´ zemlje, što je stajalo 157.850 Kn. Sa vriednosti ovoga uvjeta pomogla je B. i. o. komasac. gromadu s polovicom ovoga troška (oko 75.000 Kn). Da je ona kopala svoje kanale bez obzira na kanale komas. gromade, uštedila bi polovicu troška, jer bi profili njenih kanala mogli biti skoro za polovicu manji. Povrh navedenih troškova imala je B. i. o. ostaviti na ustupljenom zemljištu nekoliko stabala, jer je ustupljeno zemljište određeno uglavnom za seoski pašnjak. Radi toga nije B. i. o. trebala krčiti panjeve na tom ustupljenom zemljištu. Ta je komasacija dakle stajala B. i. o. 252.565 Kn odnosno po jutru ustupljenog zemljišta 1.128 Kn a po jutru dobivenog zemljišta 1.742 Kn. Dobila je manje zemljišta za 79 jut. Iako je posao bio neosporno koristan, stajao je B. i. o. liepih novaca i to još u god. 1934. Ovo je jedan od primjera, koliko stoji jedna komasacija. Na ovu komasaciju pristalo je zastupstvo B. i. o., a odobrila ju je drž. šumar, nadzorna vlast. Tako se je mogla provoditi komasacija šuma većih površina po zakonu o komasaciji. A evo jednog primjera kako to izgleda i kako će izgledati po zakonskoj odredbi. U jednoj poreznoj općini uvuklo se temeljem te zak. odredbe u komasaciju od jedne šume B. i. o., velike 290 jut., njen dio od 17.5 jut. da B. i. o. to nije ni znala niti ju se o tome što pitalo. Dobila je samo odluku o tome bez prava žalbe. A da se je makar B. i. o. pozvalo, kada se o tome raspravljalo, stvar bi ispala drukčije, jer bi se taj isti cilj, radi koga je taj dio šume uvučen u komasaciju, postigao i načinom da se taj dio šume i ne uvlači u komasaciju. To je razabrano iz razgovora sa komasac. učesnicima na jednom ročištu, na koje je B. i. o. bila pozvana, da joj se saopći odluka o tom uvlačenju u komasaciju. Kod te komasacije uvučena je u komasaciju i jedna šumska enklava od 29 jut. Na komasaciju te enklave pristala je i B. i. o. pod predpostavkom, da će se ona iskrčiti i pretvoriti u poljodjelsku kulturu. No najednom je bez znanja B. i. o. odlučeno, da se ta šuma ostavi i razdieli na učesnike, jer da je odnosno zemljište sposobno samo za pašnjak ili šumu. Svakako bi bilo više na probitak šumskog gospodarstva da se ta šuma, kada se već ne misli krčiti, ostavila u državnim rukama, naročito u onom kraju gdje postoji nestašica šuma i gdje je B. i. o. vodila veliku brigu, kako će podmiriti okolni narod sa ogrjevom i građom. Spomenutom zak. odredbom dane su poljodjelskoj grani narodnog gospodarstva potpuno slobodne ruke proširivati svoj prostor na račun šumskog prostora. Ta je zak. odredba za šume na relativnom šumskom tlu, na koje se ona valjda i odnosi, neosporno prerano donesena te njezina provedba može unieti u narodno gospodarstvo nove potrese i prouzročiti mnoge štetne posliedice, koje se ne će moći tako brzo popraviti. Svjedoci smo nastojanja skoro sviju država Europe da svoje narodno gospodarstvo oslobode ovisnosti od gospodarstva drugih država. Nastoji se proizvoditi u zemlji ona dobra, koja se moraju uvoziti, a pojačati proizvodnju onih dobara, koja se izvoze. Posliedica te autarkije je upravljano gospodarstvo, koje ide za usklađivanjem djelatnosti raznih vrsti prirada te za usklađivanjem suprotnosti posebničkih i javnih probitaka, probitaka pojedinca i narodne zajednice. To upravljano gospodarstvo najbolje je provedeno u Njemačkoj, jer se je proučavalo dosta vremena i temeljito. Od raznih djelatnosti kod upravljanog gospodarstva jedna od prvorazredne važnosti je usklađivanje probitaka poljodjelskog i šumskog gospodarstva. To Njemačka postizava tkz. uređenjem prostora, t. j . iznalaženjem potrebnog povoljnog razmejra između šumskih i poljodjelskih površina (Raumordnung). Vrlo zanimljiv članak kol. Ing. S. Frančiškovića »Socijalne tendencije u modernom šumarstvu «, tiskan u Hrvatskom šumarskom listu br. 4 — 1941., mogao bi se u cielosti uvrstiti u ova razmatranja. Isto tako i predavanje kol. Ing. M. Marinovića »Uređenje njemačkog drvnog tržišta«, (Marktordnung), od kojega je izvadak priopćen u dnevniku Gospodarstvo od 7. II. 1942., podpuno odgovara ovim razmatranjima. Priznata je važnost šumskom kao i poljskom gospodarstvu u sklopu našeg narodnog gospodarstva. I poljsko kao i šumsko gospodarstvo imadu svoje važne zadaće u životu naroda i države. Imade se izviditi, koliko se te zadaće mogu postići sa današnjom površinom jednog i drugog gospodarstva te utvrditi, koliko se proizvodnja jednog i drugog gospodarstva može pojačati na toj njihovoj današnjoj po 104 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 11 <-- 11 --> PDF |
vršini pomoću raznih poboljšnih mjera. Tek kad se bude vidio posljedak takovih radova, može se pristupiti rješavanju pitanja ev. povećavanja prostora jednog od ovih gospodarstva na račun drugog. Za tu svrhu treba znati, što koje gospodarstvo može dati i koje potrebe mora pokrivati. Kod šumskog gospodarstva treba ponajprije sastaviti katastar šuma t. j . utvrditi današnju količinu šuma te njihovu prihodnu mogućnost: drvnu masu, prirast etat. To utvrditi i za sporedne proizvode. Kod toga razlučiti šume na apsolutnom od onih na relativnom šumskom tlu. Treba navesti i ev. posebne razloge, koji govore za održanje izvjesne šume, naročito za one na relativnom šumskom tlu, jer se šuma sa apsolutnog šumskog tla ne smije otstraniti ni pod kojim uvjetom. Ti posebni razlozi bili bi oni u § 7. z. o š., koji su napried već spomenuti! Kod svake šume navesti i mjere, koje treba provesti radi povećanja proizvodnje kao i radi podizanja plodnosti šumskih zemljišta. To su u prvom redu pošumljavanja ogoljelih ili slabo pošumljenih šumskih površina (Bosna), pošumljavanja sječina sa odgovarajućim vrstama drveća, odvodnjavanja nizinskih šuma radi privađanja šumskoj kulturi dosada neplodnih površina kao i radi podizanja plodnosti dosada slabo plodnih površina. Za provedbu tih radova treba svakako osigurati i novac, jer su to neke vrsti »javni radovi« u šumskom gospodarstvu. Iza toga treba utvrditi unutarnje potrebe, koje imaju pokrivati šume. Najvažnija nutarnja potreba jest snabdjevanje pučanstva ogrjevom i građom. Ogrjev je potreban kao i kruh. Mora ga se imati najnužniji minimum. Potrebno je stoga sastaviti katastar potreba na ogrjevu i građi po općinama, kotarevima i t. d. Naravski da treba odgovarajućom promičbom upućivati narod na razumnu potrošnju drveta kao ogrjeva kao i na upotrebu ostalog ogrjevnog materijala. Mjesto upotrebe građevnog drveta treba upućivati na uporabu kamena, cigle i t. d. Radi lakšeg podmirivanja tih potreba treba izgraditi odnosno urediti potrebna prometna sredstva (Željeznice, ceste, vodeni putevi, i t. d.) za jeftinu dopremu bilo ogrjevnog drveta iz udaljenijih i šumovitijih predjela kao i za dopremu ugljena, kojim će se moći zamieniti ogrjevno drvo. Treba također znati, koji ugljenici i koliko ugljena mogu dati za ovu svrhu. Zatim treba sastaviti i katastar potreba malog kao i velikog drvnog obrta, potreba na drvnim proizvodima raznih tehničkih i kemičkih veleobrta: drveni ugljen, taninsko drvo, celulozno drvo, i t. d. Država mora uvoz nama potrebne robe iz inozemstva platiti ili gotovim novcem ili zamjenom svoje robe. Drvo je kod nas jedan od najznatnijih izvoznih predmeta i ono ima zadaću, da u jakom postotku djeluje pozitivno na trgovačku bilancu države. Cim više drveta za izvoz tim bolje po državnu riznicu. Stoga treba sastaviti i katastar izvoznih potreba na drvu. Za našu se poljodjelsku proizvodnju znade da zasada jedva pokriva unutrašnje potrebe. I ovdje treba sastaviti katastar poljodjelskih površina, sada već plodnih kao i još neplodnih, i utvrditi njihove prihodne mogućnosti po raznim vrstama proizvoda: žitarice, krumpir, uljarice, veleobrtno bilje, i t. d. Zatim treba sastaviti katastar unutrašnjih potreba kao ev. i onih za izvoz. Po posljedku usporedbe prihoda potreba viditi će državna gospodarska politika, koliko gdje i na koji način treba povećati poljodjelsku proizvodnju. To se povećanje imade postići najprije sredstvima, koja ne će dirati u područja ostalih priradnih djelatnosti pa tako ni šumske. To je u prvom redu povećanje priroda na sadašnjoj poljodjelskoj površini, zatim privođenje poljodjelskoj kulturi dosada neplodnim površinama. ´ Najbrža mjera za povećanje poljodjelske proizvodnje na sadašnjoj poljodjelskoj površini je kamasacija, geodetsko poboljšanje poljodjelskog tla. Zakon, odredba {§ 12.) znatno olakšava i ubrzava provedbu kamasacija, jer se troškovi imaju u pravilu plaćati zemljištem. Zemljište, dobiveno kod komasacija u ime troškova, upotriebiti će se za opće narodne svrhe, gdje to dozvoljava povoljno posjedovno stanje komasac. učesnika. Inače se takovo zemljište ima upotriebiti za zaokruženje valjanih gospodarskih jedinica gospodarski slabijih seljaka, nastanjenih na komas. području. Kako se pak po toj zakonskoj odredbi (§ 9.) komasacije mogu provoditi i ureda radi, dakle provedba komasacije postaje neki imperativ a plaća se sa zemljom, to će se komasacije odsada provoditi bržim tempom. Čuje se o nekom petgodišnjem planu za provedbu komasacija. . Dok je zakonu o komasaciji u prvom redu cilj komasacija a poboljšanja (od vodnje i si.) nisu obvezatna (§ 18.), dotle je zakonska odredba imperativnija, jer 105 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 12 <-- 12 --> PDF |
-^^w^ ona (§ 7.) propisuje da se uz komasaciju — gdje to zahtjeva gospodarska potreba — ima provesti i uređenje (regulacija) sela sa iscrpnom odvodnjom zemljišta i drugim poboljšanjima. Ova se poboljšanja _odnose uglavnom na odvodnjavanja i navodnjavanja — fizikalno poboljšanje tla. Ova odvodnjavanja su mjesnog značaja, jer uređuju režim voda komasacionog područja kako nadzemnih tako djelomično i podzemnih u cilju, da tlo bude zračno, toplo i koliko treba suho. Ta se odvodnja- Brodsk a imovna obćino H ldobrovoljna komasacija u&)u|>ljftni posjed I bs^ dobiveni po&Jed (Dedta 3um». vanja provode zasada otvorenim nadzemnim kanalima. Ta bi se svrha, naročito u pogledu podzemnih voda, sigurnije i sasvim postigla zatvorenim podzemnim kanalima — drenažom. Ovim se poboljšanjima i te kako diže poljodjelska proizvodnja. Privode se poljodjelskoj proizvodnji mnoga dosada podvodna, mokra i neplodna zemljišta, dok dosada plodna zemljišta daju mnogo veći prirod. Na ovaj način poboljšana zemljišta mogu se dalje učiniti plodnijima poboljšanjem kemijskog sastava tla: dobrim obrađivanjem, dostatnim gnojenjem, redosljedom biljaka, selekcioniranim sjemenjem, i t. d. Usporedo sa ovim radovima, kojima je zadaća na današnjoj poljodjelskoj površini proizvesti maksimum priroda — okomito povećanje — može se povećati 106 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 13 <-- 13 --> PDF |
poljodjelska proizvodnja privođenjem poljodjelskoj kidturi velikih dosada neplodnih površina — vodoravno povećanje. Jelas polje, Crnac polje, Lonjsko polje te mnoga hercegovačka i dalmatinska polja čekaju da budu privedena plodnosti. To su veliki javni radovi na sredidbi rieka i potoka te na kopanju velikih nadzemnih i podzemnih kanala, koji se danas u našoj domovini provode punim zamahom i sa puno razumievanja za važnost tih radova. Ovdje treba spomenuti još jednu važnu činjenicu. Komasacije se dosada najintenzivnije provode u Slavoniji i Sriemu. Kotar vinkovački skoro je sav komasiran. Ubrzavaju se komasacije u kotarevima Županja, Brod, Sid, Ruma, Hrv. Mitrovica i t. d. Predprošle i prošle godine sušile su se sastojine Gradiške i Brodske imovne općine te sastojine ravnateljstva državnih šuma Vinkovci. Državne šume nalaze se u jednoj suvisloj cjelini od Bošnjaka do Morovića i od Njemaca do Save. Sume bivše Gradiške i Brodske imovne općine razbacane su između sela. One su sada, odkada su podržavljene, opterećene podavanjem ogrjeva i građe i nepravoužitnicima, kojih ima toliko koliko i bivših pravoužitnika. To njihove šume neće moći nikako podnieti, a pogtovo sada ne,, kada su se mnoge najljepše branjevine i srednjodobne sastojine osušile. Ne treba se varati i držati, da će se odmah moći seljake upućivati u daleke državne šume, iako postoje projekti za izgradnju privoznih šumskih željeznica i raznih skladišta. Tamo će zasada ići mali postotak svjesnih i skrbnih seljaka. Ali većina još ne će, nešto jer je još nedisciplinirana a nešto jer je siromašna, bez konja i kola. Ona će čekati dok pritisne zima i tražiti će ogrjev u najbližim šumama. To se je jasno pokazalo ove a i prijašnjih godina. A narod se zimi mora grijati kao što mora i jesti. Temeljna glavnica uslied spomenutog sušenja se je već umanjila a umanjivati će se sve više, ako se te šume budu dalje opterećivale takovim velikim podavanjima. K ovim negativnim činjenicama za šumsko gospodarstvo u spomenutim krajevima treba sada još doći komasacija većih površina šuma, prijeredna sječa većih površina redovito još nezrelih sastojina! Dok se ne iscrpe napried pobrojane mogućnosti okomitog i vodoravnog povećanja poljodjelske proizvodnje, ne može niti smije biti govora o tome, da se ta proizvodnja povećava na račun šuma. To bi bio čisti gubitak našeg narodnog gospodarstva. To se ne smije događati ni krčenjem šume i trajnom pretvorbom iskrčenog zemljišta u poljodjelsku kulturu — dakle umanjenjem šumske površine i šumske proizvodnje, što predviđa § 6. i 7. z. o š. — ni krčenjem šume i prenošenjem iste na drugo mjesto — dakle umanjenjem i poremećajem šumske proizvodnje iako ne umanjenjem šumske površine, a što opet predviđa zakon o komasaciji. Ovo jedno ili drugo može se provoditi kod malih šumskih enklava i poluenklava u poljodjelskom zemljištu i to do onih površina, kako ih predviđa zakon o šumama. Nikako ne kod većih šumskih enklava i poluenklava te većih suvislih šumskih površina, iako na relativnom šumskom tlu. Onda tek, kada se budu iscrpile sve napried pobrojane mogućnosti povećanja poljodjelske proizvodnje, imati će se riešiti načelno pitanje: da li naša država ima biti izvozna zemlja više za šumske ili za za poljodjelske proizvode. Kada se to rieši, i ako se rieši nepovoljno za šumsko gospodarstvo, tek onda se imade riešiti gdje imade početi to ustupanje šumskog zemljišta pred poljodjelskim, kako jako i kojim tempom, te da li to ima biti stalna pretvorba u poljodjelsku kulturu ili samo prielaz iz jednoga kraja u drugi. Ni tada ne će biti neprilike, kako da se to najjednostavnije provede. Nema sumnje da će se iza sadašnjih komasacija uskoro provoditi i nove Promet zemljištem se neprestano vrši. Ciepaju se čestice, mienjaju se vlasnici, posjedi će postati raštrkani i usitnjeni. Takovo stanje izazivati će nove komasacije. A te nove komasacije moći će jasnije, mjerodavnijeobjektivnije rješavati pitanje odnosa poljodjelske i šumske proizvodnje. B) Troškovi komasacije. Kod komasacija dolaze redovito ovi troškovi: mjernički, postupovni, raznih odšteta, krčenja panjeva, poboljšnih radova, sastav novog zemljišnog katastra. O troškovima poboljšnih radova i sastava novog katastra biti će govora kod odnosnih glava. 107 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 14 <-- 14 --> PDF |
1. MjerniČki troškovi. To su troškovi tehničkog vještaka. Kako danas nema skoro nijednog uredovnog komasac. tehničkog vještaka (državnog službenika), to mjerničke poslove preuzimlju posebnički ovlašćeni tehničari. Oni dostavljaju te poslove putem jeftimbe sa komasac. gromadom. Sklopljene ugovore odobrava zem. kom. povjerenstvo. Troškove komasacije snosi komasac. gromada, iako od uređenog stanja poslije komasacije ima koristi i narodno gospodarstvo, država, pa bi bilo pravedno da jedan dio tih troškova snosi država. Radovi se pogađaju po jutru površine, uvučene u komasaciju. Kako dosada intravilan nije bio predmetom komasacije, to je obično do sada bila jedna ciena za cieli hatar. Ta je ciena zadnjih godina pred ovaj rat iznosila oko 130 Kn po jutru. Sada je oko 300 Kn. Prema tomu su se i za šume, koje su bile uvučene u komasaciju, plaćali isti mjernički troškovi. Isto tako plaćali su se ti troškovi i za šume, koje su se dobrovoljno zamjenjivale (§ 19. z. o k.). U jednom i drugom slučaju, ako su to male šumske enklave i poluenklave, nema se takovim troškovima što primietiti, naročito ako je komasacija na probitak šumovlasnika. Međutim bilo je slučajeva gdje su u komasaciju uvučene i veće šumske površine ali ne radi toga, da se iskrče i predadu poljodjelskoj kulturi a na drugom mjestu da se dobije nova površina za šumsku kulturu, nego samo zato da se isprave međe, dok je šuma ostala i dalje dosadašnjem šumovlasniku. Evo jedan primjer. U jednoj poreznoj općini uvučena je u komasaciju jedna šumska enklava B. i. o. od 108´37 jut. Troškovi u vezi sa tom komasacijom iznosili su po jutru: mjernički 19r25 Kn, sastav novog zemljišnog katastra 3125 Kn, postupovni 40 Kn, projekta kanalizacije i nadzora nad iskopom kanala 18 Kn, iskop kanala 448´27 Kn. Svega po jutru 728´77 Kn ili ukupno 78.949´75 Kn. Ovome se imaju dodati troškovi vađenja panjeva prigodom iskopa jednog kanala od 640 tkm. kroz šumu sa 12.500 Kn. Sveukupno 91.449´75 Kn. Ovu je svotu B. i .o. platila samo zato, da se prema poljodjelskom zemljištu isprave međe, dok joj je šuma imala ostati. B. i. o. podniela je žalbu (spomenuta zak. odredba još nije bila donesena) protiv toga, da se tolika površina šuma radi te svrhe uvlači u komasaciju i bila je pripravna platiti komasacione troškove samo za one površine, koje će prigodom ispravka međa doći do zamjene, kojih 8 JUT tara. Žalba je odbijena. Sada se pita, da li je ta šumska enklava od 108´37 jutara, 70 godina stara, bila zbilja uvučena u komasaciju samo zato da se međe izravnaju ili i zato, da ona plati dio komasacionih troškova te komasac. gromade. Ako je bila uvučena radi izravnanja međa, onda je za to plaćena strašno visoka ciena. B. i . o. bi taj posao zaokruživanja međa provela sama daleko jeftinije. Tu je dakle šumovlasnik platio posve nepravedno oveću svotu novca (85.619´59 Kn), a da nije nigdje našao zaštite protiv takovog postupka. U toj poreznoj općini provodio se istodobno komasaciju i sastav novog zemljišnog katastra. B. i . o. je pristala da se i za njene šume, koje nisu bile uvučene u komasaciju, sastavi novi zemljišni katastar: obavi izmjera, sastavi nova katastarska karta, novi katastarski posjedovni list i t. d. Taj je posao pogođen sa istim tehničkim vještakom slobodnom pogodbom sa 3r25 Kn po jutru. Dakle obzirom na šume za isti posao jedanputa 23r25 Kn a drugi puta 31´25 Kn po jutru! Ovi troškovi bili su odlučni, da je B. i .o. pristala na zamjenu te svoje šume sa zemljištem komasac. gromade na drugom mjestu na lošijem tlu. U pogledu krčenja panjeva ta je zamjena učinjena tako, da B. i .o. predaje neiskrčenu površinu, ali zato u površini, koju dobiva, prima kojih 10 jutara neiskrčenih. To će B. i. o. stajati oko 330.000 Kn. Sve su to za B. i . o. sasvim suvišni izdatci, jer njoj ta komasacija uopće nije bila potrebna. To je dakle njezin čisti minus, kojem treba dodati prijeredne troškove za uzgoj nove šume. Ovaj primjer je tipičan stoga, što se dogodio u 1940. god., dakle prije zak. odredbe, i to temeljem § 5. toč. 3. z. o k., koji je veće šume još donekle zaštićivao od uvlačenja u komasaciju. A što se tek odsada može dešavati, kada se po zak. odredbi mogu povući u komasaciju šume bez obzira na veličinu »radi što potpunijeg ostvarenja skupnih probitaka komasac. učesnika«, jer skupni probitak je i to da se šuma uvuče u komasaciju, da plati dio komasac. troškova za cielu gromadu pa da i nadalje ostane šumovlasniku. Kako će sada prolaziti šume zemljišnih zajednica i bivših imovnih općina, koje su uglavnom enklave u poljodjel. zemljištu? 2. Postupovni troškovi. Ovamo spadaju uglavnom putni troškovi komasac. povjerenika, nadzornih organa zem. kom. povjerenstva (geodetsko - tehničkih i kul108 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 15 <-- 15 --> PDF |
turno-tehničkih vještaka), stručnjaka u oba komasac. povjerenstva (gospodara, šumara); troškovi gruntpvnoispravnog postupka; pisaći materijal kao i ev. potrebno pomoćno osoblje komasac. povjerenstva. Ti troškovi iznosili su prije ovoga rata oko 40 Kn a danas iznose oko 60 Kn po jutru. 3. Razne odštete. U komasaciji ima i raznih troškova, koji iskrsnu tokom provađanja iste. To su razne otštete: za voće, stabla, prenosi kuća i gospodarskih zgrada i si. Oni se utvrđuju pri koncu komasacije, obračunavaju po jutru površine i od učesnika naknadno ubiru. 4. Troškovi krčenja panjeva. Za šume uvučene u komasaciju naročito je važan trošak krčenja panjeva. Za vađenje panjeva u šumi, kako je spomenuto pod toč. 1., sa trase jednog kanala, koji se je u toj šumi kopao, platila se je svota, koja preračunata u jutro, iznosi 22.478 Kn. Kako se je to vađenje provodilo sa kopanjem kanala, koje se je kopanje posebno po m^ platilo, to se bez ikakova krzmanja može uzeti, da bi se morala platiti još polovica te svote, da su panjevi vađeni sa površine, gdje se ne kopa kanal. To znači da se danas za krčenje panjeva po jutru plaća okruglo 33.000 Kn. Zaista nevjerojatni iznos. Ali realan. Za krčenje jednog panja starog stabla traži se po 200 Kn. Krčenje branjevina stoji isto toliko. Panjeva imade isključivo samo na šumskom zemljištu. Ako je u oranici koji panj, to ga seljak sam iskooa. U provedbenoj naredbi k zakonu o komasaciji (§ 53. toč. 7. si. b) propisano je, da se vriednost zemljišta šume iz § 5. toč. 3., koja će se morati iskrčiti i pretvoriti u drugu vrst kulture, određuje po vriednosti zemljišta buduće nove kulture odbivši troškove krčenja. Dakle troškove krčenja snosi šumovlasnik. Prema današnjim cienama iskrčenog šumskog zemljišta u poredbi sa navedenim troškovima krčenja mora šumovlasnik dati za krčenje 3´5 puta više novaca nego je njegovo zemljište vriedno. To je zaista previše. Tih troškova nema posjednik poljodjelskog zemljišta. A kada se zna da je šuma u najviše slučajeva uvučena u komasaciju protiv volje i probitka vlasnika, samo da olakša komasaciju, onda je ovaj propis zakona o komasaciji apsolutno nepravedan. Ti troškovi bezuvjetno moraju u svakom slučaju pasti na teret komasac. gromade, koja jedina imade koristi od uvlačenja šume u komasaciju. Kod šikara ima troškove krčenja snositi vlasnik, jer je taj posao i u njegovu korist, ako na drugom mjestu dobije iskrčeno zemljište. C) Poboljšni troškovi. Ovamo spadaju za sada uglavnom odvodnjavanja sa otvorenim kanalima. Kanali se kopaju po poduzetniku i u režiji samih učesnika. Gustoća kanala ovisna je o konfiguraciji područja, koje se komasira. Uglavnom — za sada još — zadaća je ovog odvodnjavanja, da što prije odvede oborinsku vodu, dok ona uređuje režim podzemne vode samo toliko, koliko se takovom kanalskom mrežom to može postić. i. Zasada još nije glavna zadaća odvodnjavanju uređenje podzemne vode. Kako prije zak. odredbe nisu šume bez pristanka šumovlasnika mogle biti uvučene u komasaciju, to se ipak — rieč je o šumama B. i . o. -— nastojalo uvući ih među interesente odvodnjavanja. I to ne u razmjeru koristi, koju bi šume ev. od tog odvodnjavanja imale, nego sa cielim šumskom površinom. Tome je opet bila svrha da šuma plati glavni dio troškova odvodnjavanja, jer se ti troškovi plaćaju po jutru površine. Sume su bile velikih površina i plaćale su velike doprinose, a kroz njih je prolazio gdjekoji kanal i prema tome od vrlo male koristi. Razmjer koristi i doprinosa bio je vrlo nepovoljan. Ovakav način plaćanja imao se smatrati više dobrovoljnom potporom nego zakonskim doprinosom. No kako su ovi doprinosi kod B. i. o. gutali godišnje i do milijun kuna,, to se je pomalo u tom predmetu stalo na stanovište propisa zakona o vodnom pravu t. j . da šuma-ukoliko je uopće potrebno da njome radi njene odvodnje ide koji kanal — za takovu odvodnju doprinosi u razmjeru koristi, koju će šuma imati od kanala. Temelj za utvrđivanje doprinosa u tim slučajevima je trošak, koga bi šumovlasnik imao da odnosne kanale kopa u svojoj režiji. Kada se je sa strane komasac. gromada vidjelo, da obzirom na doprinos šumovlasnika za odvodnju drukčije ne može biti, onda se je takav zakonski način obračunavanja doprinosa ustalio i on se sada provodi, pa donosi koristi i komasac. gromadi i šumi. Obzirom na ovakav način obračunavanja toga 109 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 16 <-- 16 --> PDF |
doprinosa izveden je već liepi broj kanala po šumama B. i. o., jer su oni sada daleko jeftiniji nego prije. Zakonska odredba stavlja i ovdje šumovlasnika u lošiji položaj. Ako će veće površine šume biti uvučene u komasaciju, onda će opet šuma nepravedno platiti velike svote za odvodnjavanje a da od toga odvodnjavanja ne će šuma imati ni izdaleka odgovarajuću korist. Nikada kod odvodnjavanja, koja se provode u savezu sa komasacijom, ne odpada na šumsku površinu tolika mreža kanala po jutru koliko na poljodjelsku površinu, jer šuma ne treba tako gustu mrežu kanala kao poljodjelsko tlo. Opet će dakle šuma platiti odvodnju za poljodjelski dio komasac. gromade. Komasac. odbori će i s ovog razloga tražiti, da se što veće površine šuma uvuku u komasaciju. Opravdana je bojazan, da će se tima zahtjevima sa strane komasac. organa udovoljavati. A šumovlasnik opet nema zakonskog oslonca da se tome opre. Prije se je opirao pomoću propisa § 6. toč. 6. z. o k. a sada to ne će moći, jer ga je ta zakonska odredba stavila u posve nezaštićeni položaj. Ondje, gdje šuma ne bude uvučena u komasaciju, rješavati će se to pitanje po propisima zakona o vodnom pravu, kako se je to i dosada radilo. Troškovi odvodnje povećavaju se troškovima izgradnje mostova. Oni se plaćaju isto po jutru površine. Za njih, obzirom na šume, vriedi isto, što je rečeno i za troškove odvodnje. D) Sastav novog zemljišnog katastra. Prema § 69. zakona o katastru zemljišta od 1928. god. država snosi troškove izmjere i procjene zemljišta kod sastava prvog katastarskog operata kao i troškove obnove postojećeg katastra. Po § 46. istog zakona dužne su katastarske vlasti najmanje svake desete godine izvršiti pregled u svakoj poreznoj općini kako u pogledu posjeda tako i u pogledu drugih stvarnih promjena, koji ističu na zemljarinu. Ovi propisi su sasvim razumljivi. Katastarske knjige su temelj za odmjeru poreza, na prihod od zemljišta. One pokazuju točno stanje u naravi: posjednika neke čestice, njenu veličinu, vrst kulture, bonitet čestice, čisti katastarski prihod. Država odmjeruje i ubire taj porez, stoga je njoj na probitak da te knjige budu uredne. Ne treba naročito isticati da nakon provedene komasacije nastane takovo posjedovno stanje, da su stari katastarski posjedovni listovi postali sasvim neuporabivim. Oni ni izdaleka nisu više slika stvarnosti. Sve se izmienilo: i posjednici i čestice i kulture i boniteti i katastarski čisti prihod. To je dakle stanje, koje neminovno traži ne samo obnovu postojećeg katastra nego sastav sasvim novog katastarskog operata. Izgleda da država ima većih briga od uređivanja katastarskih knjiga, jer ona taj posao provodi o svom trošku samo u gdjekojoj općini. Biti će da država smatra, da njezin prihod od toga posla nije ekvivalentan troškovima. Osim države u probitku je i porezovnika da katastarske knjige budu u redu. Pa kada država ovdje ne pravi čisto stanje, mora ga — htio ili ne htio — učiniti porezovnik, da ima svoje račune glede poreza u redu. I komasac. gromade počele su izvoditi nove katastarske operate o svom trošku. Država ih na to nije silila ali je to dozvoljavala. Sastav dakle novih katastarskih operata o trošku komasac. gromada nije za komasac. gromade dosada bio obvezatan. Pa, iako su ga dosada provodile gromade, nije ga bio dužan provoditi vlasnik nekomasiranih šuma. Državni šumski erar nije nikada pristupio tim radovima, jer nije i ne plaća porez na zemljište, pa ga to nije ni zanimalo. No od drugih šumovlasnika pristupali su dobrovoljno tome poslu oni, kod kojih vlasnički i posjedovni odnosaji nisu bili suglasni, a u probitku im je bilo da ih usklade. Tako je i B. i. o. u nekim poreznim općinama pristupila tim radovima za svoje šume, koje su bile izvan komasacije i pravila je posebne pogodbe sa poduzetnicima tih radova. Honorar za ovaj rad bio je za komasac. gromade t. j . za poljodjelsko zemljište pred ovaj rat 25 do 30 Kuna po jutru iz razloga, što je najskuplji dio posla — izmjera — bio izvršen sa komasac. izmjerom i sa troškom komasac. izmjere. Ovaj rad za poljodjelsko zemljište platio se je dakle zapravo za kancelarijske poslove: sastav novih kat. posjedovnih listova i si. Za šume, iako su bile nekomasirane, pravila je B. i. o. pred ovaj rat pogodbe sa 12 do 25 Kuna po jutru. To iz razloga, što se kod ovoga posla radi izmjere imala postaviti samo koja nova triangulatorna točka petoga reda, nešto poligona, a detalja vrlo malo, jer su 110 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 17 <-- 17 --> PDF |
šumske čestice obično velike. No kako su površine šuma bile velike, to je sa tim honorarom tehnički vještak bio dobro nagrađen. Ako se šumovlasnik sa tehničkim vještakom nije za honorar nagodio, nije ga nitko mogao prisiliti na neku cienu, jer je sastav toga operata bio neobvezatan. Sada međutim zakonska odredba (§ 7.) propisuje, da se »uz komasaciju ima sastaviti i novi kat. operat dotične porezne općine.« Dakle taj je sastav — izgleda — sada obvezatan za cielu poreznu općinu, kako za vlasnike komasiranih tako i za vlasnike nekomasiranih površina. Ovim propisom dakle država prebacuje sasvim na leđa porezovnika svoju obvezu iz zakona o katastru zemljišta. Ona od porezovnika dobiva nove katastarske knjige i nove kat. karte, a porezovnik — u ovom slučaju šumoposjednik — ako treba kopije kat. karata, čije je izvornike on dao sastaviti, mora za njih državi platiti. Ali,kako se vidi, iz stilizacije ovoga propisa zakonske odredbenije jasno, da li se novi kat. operat mora sastaviti i za nekomasirani posjed. To će u večini slučajeva biti šume, kada one ne budu uvučene u komasaciju, jer to ne će tražiti »što podpunije ostvarenje skupnih probitaka komasacionih učesnika«. Postoji opet bojazan, da će komasacione vlasti taj propis tumačiti protiv šuma. Ali se ovdje šumovlasnik može uspješno braniti spomenutim propisima zakona o katastru zemljišta. Opaža se već da tehnički vještaci tumače ovaj propis zakonske odredbe tako, da se kat. operat mora sastaviti za cielu poreznu općinu, dakle za komasirani i nekomasirani posjed. Komasac. povjerenici nisu u tom pitanju na čistu. Tehnički vještaci već traže za taj rad, iako bi se se imao provoditi zajedno sa komasacijom, 60 do 70 Kn po jutru komasirane površine, a za nekomasirane površine, dakle ev. za šume, 120 do 140 Kn. Opet jedan primjer. U jednoj poreznoj općini, gdje B. i. o. ima 1.057 jutara šume, ima se provesti komasacija sada poslije izdanja zakonske odredbe. Podnesena je ovakova ponuda: za komasaciju polja i livada 280 Kn; za komasaciju intravilana 400 Kn; za sastav novog kat. operata za komasirane površine 60 Kn, a nekomasirane 120 Kn, sve po jutru površine. U kakovom je ovdje položaju šumovlasnik? Ako »što podpunije ostvarenje skupnih probitaka komasac. učesnika« traži da i šume budu uvučene u komasaciju, onda bi se imalo platiti po jutru šume 340 Kn mjerničkih troškova ili ukupno 359.380 Kn. Ako se hoće dobiti od šume 340 Kn po jutru može se i to tumačiti sa »što podpunijim ostvarenjem skupnih probitaka komasac. učesnika.« A kakve bi koristi od toga imao šumovlasnik? Baš nikakve. Ako šuma ovdje ne bi bila uvučena u komasaciju, onda bi se za nju — po mišljenju tehničkog vještaka — imao sastaviti novi katastarski operat sa 120 Kn po jutru ili ukupno 126.840 Kn. Koia korist šumovlasniku od toga? U ovom slučaju, jer su vlasnički i posjedovni odnošaji u redu, baš nikakva. Dok se ponuda za komasirani posjed od 25 do 30 Kn ispred rata podigla sada na 60 Kn, dakle dv a put a već a nego prije ove zakonske odredbe, dotle se je ta ponuda za nekomasirane šume digla od prosječnih 20 Kn na 120 Kn, dakle šes t put a već a nego prije zakonske odredbe. Tipičan primjer, kako bi šuma imala proći kod ovih operacija. On ne treba baš nikakova komentara. Ovdje se mora upozoriti i na daljne zanimljivo pitanje. Tko je ovlašten praviti pogodbu za sastav novog katastra za šume, budu li one ili ne budu uvučene u komasaciju? Ako šume budu uvučene u komasaciju, to bi po zakonu tu pogodbu imao praviti komasacioni odbor, u kome nema predstavnika šumovlasnika. U komasacionom odboru redovito nema čovjeka, koji bi se nešto razumio u izmjeru zemljišta i u obračun troškova za tu izmjeru. Jasno je stoga, kako bi ta pogodba ispala po šumovlasnika. Preostaje još teže pitanje. Tko bi imao praviti pogodbu, ako šume ne budu uvučene u komasaciju a kat. operat bi se imao sastaviti i za nekomasirane površine? Da li komasacioni odbor ili šumovlasnik? Ako komasac. odbor, onda je opet jasno da bi on pravio pogodbu za šumu veću, samo da troškovi za poljodjelsko tlo budu niži. Tu bi se dakle pogodba pravila na tuđi račun. A to je valjda tako nedopustivo, da nije dopustiva ni predpostavka, da bi se takova šta moglo ozakoniti. Ako bi ju imao praviti šumovlasnik, u kakovom će se on položaju naći prema tehničkom vještaku, kada tehnički vještak zna da šumovlasnik mora dati praviti katastarski operat? Za šumovlasnika svakako nezgodan i štetan 111 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 18 <-- 18 --> PDF |
t položaj. No to kao i uopće mogućnost, da bi se za nekomasirane šume imao praviti novi katastarski operat na trošak šumovlasnika, je tako nevjerojatno, da ni ovdje nije dopustiva predpostavka, da bi se takova šta moglo zakonom odrediti. E) Zaključak. Na temelju prednjih izlaganja neophodno je potrebno u pitanju komasacije šuma radi probitaka šumovlasnika kao i radi probitaka šumskog gospodarstvašumske proizvodnje provesti ove zaštitne mjere. Ad A) Suma kao predmet komasacije. Zakonska odredba, ukoliko je obzirom na šume ukinula propise § 5. toč. 3. i § 6. toč. 6. z. o k., prerano je donesena i u tom pogledu nipošto ne odgovara probitcima šumskog gospodarstva. Po toj zakonskoj odredbi u ovim važnim pitanjima šumskog gospodarstva odlučuju: ministarstvo seljačkog gospodarstva, komasac. povjerenstva, komasac. odbori i gromade. Sumovlasnici su nemoćni a ministarstvo šumarstva, kao odgovorni upravljač šumskog gospodarstva, ne dolazi nigdje do izražaja. Za potrebe šumskog gospodarstva i šumske proizvodnje kao i radi mogućnosti bilo okomitog ili vodoravnog povećanja poljodjelske proizvodnje odgovaraju u pitanju komasacije šuma propisi § ). 6. i 19. z. o k. Oni se samo imadu ispraviti i nadopuniti u pogledu njihovih nedostataka, od kojih se spominju najvažniji: 1) oznaka veličine šume, koja se može uvući u komasaciju; 2) nadležnost državnih šumarskih vlasti; 3) odšteta za šume. To treba ispraviti i nadopuniti revizijom zak. odredbe. No ako revizija zakonske odredbe ne bi možda bila moguća, onda se taj cilj ima postići pomoću provedbene naredbe, koja se po § 16. te zakonske odredbe ima donieti. Provedbenom naredbom ima se najprije odrediti, da se kod uvlačenja šuma u komasaciju postupa po propisima § 5., 6. i 19. z. o k. Kako se navedeni prvi nedostatak (oznaka veličine šume) može riešiti odstranjenjem drugog nedostatka (nadležnost držav. šum. vlasti), to se provedbenom naredbom ima propisati, da o dopustivosti i mogućnosti uvlačenja u komasaciju neke šume iz § 5. toč. 3. z. o k. ima odlučiti državna šumarska vlast po propisima § 6., 7. i 9. z. o š. Ta državna šumarska vlast, nakon obavljenih izviđa i saslušanja stranaka, ima odlučiti: 1. koja se u pojedinom slučaju šumska enklava i poluenklava iz § 5. toč. 3. z. o k. može ili ne može uvući u komasaciju; 2. da li će šumovlasnik od te komasacije imati koristi ili je to protiv njegovog probitka. Ovim predloženim propisom razjašnjava se odnosno nadopunjuje i § 22. o k. u pogledu nadležnosti državne šumarske vlasti u pitanju uvlačenja šuma u komasaciju. Po propisu toga paragrafa nisu komasacione vlasti mjerodavne u pitanjima javnih prometila i građevnog redarstva, već su za to mjerodavne odnosno drž. vlasti. Pitanje opstanka jedne šume u sklopu šumskog gospodarstva nije manje važno od javnih prometila, pa o njemu imadu odlučivati mjerodavne državne šumarske vlasti a ne u tim pitanjima nemjerodavne komasacione vlasti. U pitanju komasacije šuma ne smije i nadalje biti mjerodavan samo probitak poljodjelskog gospodarstva, nego ima odlučivati i probitak šumskog gospodarstva. To je pitanje najšireg narodnogospodarskog značaja pa ga trebaju rješavati vlasti, koje su odgovorne za šumskogospodarsku politiku države. Ovim propisom ništa se ne mienja djelokrug šumarskog vještaka, jer on i dosada nije u tom pitanju odlučivao. Nadalje treba u provedbenoj naredbi propisati, da se za šume, koje nisu obuhvaćene § 5. toč. 3. z. o k., ima primjenjivati propis § 6. i 19. z. o k. t. j . načelo sporazumne komasacije šuma odnosno sporazumne zamjene šuma prigodom provedbe komasacije. Glede odšteta za šumu ima se provedbenom naredbom razjasniti odnosno nadopuniti propis § 16. z. o k. Ako je sastojina za sječu zrela, ima ju šumovlasnik sam u svoju korist iskoristiti ili ju prepustiti budućem vlasniku po prodajnoj vriednosti drvne mase. Ako je pak sastojina još nezrela za sječu, te ako ima ostati, ima prijašnji šumovlasnik dobiti za nju odštetu u vidu troškovne ili prihodne vriednosti sastojine. Ako se sastojina ima posjeći i drvni materijal ostati šumovlasniku, ima šumovlasnik dobiti troškovnu ili prihodnu vriednost sastojine umanjenu za 112 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 19 <-- 19 --> PDF |
vriednost iskorišćenog drvnog materijala. Kod branjevina ima gUmovlasnik dobiti odštetu u visini troškovne vriednosti. I kod sporazumne zamjene šuma (§ 19. z. o k.) ima se u pitanju otštete postupati po srednjem propisu t. j . po načelima nauke o računanju vriednosti šuma. Ad B) Troškovi komasacije. Glede troškova skopčanih sa komasacijom, treba u provedbenoj naredbi propisati ovo. Ako državna šumarska vlast odluči, da komasacija šume nije na probitak šumovlasnika već se ima provesti samo radi što uspješnije komasacije poljodjelskog zemljišta, onda šumovlasnik nije dužan platiti nikakove troškove:.joi mjemičke ni postupovne ni poboljšnih radova ni sastava novog kat. operata ni krčenja panjev^. Ako državna šumarska vlast odluči, da je komasacija koje šumske enklave i poluenklave i na probitak šumovlasnika (grupiranje posjeda, zaokruženje, i t. d.), onda je šumovlasnik dužan platiti sve troškove skopčane sa komasacijom osim troškova krčenja panjeva. - - „V Kako se komasacija šuma uopće provodi radi što uspješnije komasacije poljodjelskog zemljišta, a komasacioni učesnici, vlasnici poljodjelskih zemljišta, nemaju na svojim zemljištima panjeva kako ih ima na šumskom zemljištu, to troškove krčenja panjeva na šumskom zemljištu — bez obzira da li je komasacija šume na probitak šumovlasnika ili nije — ima snositi 4comasaciona gromada kao cjelina a nipošto šumovlasnik, jer se on ne smije opteretiti više nego drugi koji komasacioni učesnik. Time se ispravlja kao nepravedan propis § 53. toč. 7. si, b. provedbene naredbe k zakonu 0 komasaciji zemljišta. Kod komasacije šuma po pristanku šumovlasnika (§ 6. toč. 6. z. o k.) kao i sporazumne zamjene šuma (§ 19. z. o k.) ima šumovlasnik platiti one troškove, za koje se za komasacionom gromadom nagodi. Ad C) P o b o 1 i š n i radovi. U savezu sa prednjim priedlozima treba u provedbenoj naredbi propisati, da su vlasnici šuma, koje ostaju izvan komasacija, dužni dozvoliti komasacionoj gromadi kopanje njenih kanala kroz njegove šume ali to je samo za slučaj, ako na nikoji drugi način komasac. gromada ne može doći do prirodnog recipienta. O tom odlučuju državne vodograđevne vlasti po propisima zakona o vodnom pravu, ako prije ne dođe do sporazuma između komasacione gromade i šumovlasnika. Ako šuma nema koristi od tih kanala, dužan je komasac. gromada šumovlasniku dati: odštetu za zauzeto zemljište; odštetu za štetu, prouzročenu prijerednom sječom stabala, po načelima nauke o računanju vriednosti šuma; sastaviti diobni nacrt kanala i isti provesti o svom trošku kroz gruntovnicu i katastar radi UDisa promiene kulture na neplodno tlo, da šumovlasnik ne plaća poreze za takovo odsada neplodno zemljište. Ako šumovlasnik ima kakove koristi od kojega od provedenih kanala, ima on za taj kanal doprinieti u razmjeru koristi a po načelu, kako je napried obrazloženo. Za ovaj slučaj nema prava na odštetu ni za zauzeto zemljište ni za prije reda posječena stabla. Dužnost komasac. gromade glede sastava diobnog nacrta i njegove provedbe u gruntovnici i katastru ostaje i ovdje na snazi. Ukoliko se šumovlasnik sa komasac. gromadom dobrovoljno nagodi, da se prigodom provedbe odvodnje u savezu s komasacijom provede i kroz njegovu šumu koji kanal, to se imadu šumovlasnik i komasac. gromada sporazumjeti o odšteti, koju će šumovlasnik gromadi platiti. Ad E) Sastav novog zemljišnog katastra. Ukoliko sastav novog zemljišnog katastra ima biti obvezatan za cielu poreznu općinu, dakle i za šume koje nisu uvučene u komasaciju, treba u provedbenoj naredbi odrediti, da se taj sastav ima provesti na trošak države, kako to i predviđaju § 46. i 69. zakona o katastru zemljišta. Taj se trošak ne može nikako prebaciti na šumovlasnika. On novi katastar ne treba, jer u šumi nema ni većih promjena kulture niti kakovih vlasničkih promjena. On je potreban državi radi njene porezne politike. Taj trošak za državu ne će biti velik, jer ona može tehničkom vještaku, koji provodi katastar za ostali hatar, odrediti honorar za taj rad prema zbiljnim troškovima više dozvoljena zarada. Tako se je u praksi u jednom slučaju kod državnih šuma i postupilo. 113 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ako sastav toga operata ima biti neobvezatan za šume, koje nisu uvučene u komasaciju, treba provedbenom naredbom odrediti, da ga može dati napraviti o svom trošku šumovlasnik ako hoće. U tom slučaju pogodbu za honorar pravi sa tehničkim vještakom on sam. Provedbenom naredbom treba propisati, da kod pogodbe za sastav operata za šume, uvučene u komasaciju ima biti prisutan i Jumovlasnik uz komasac. odbor i njegov glas vriedi kao glas svakog pojedinog komasac. odbornika. * Ako se prednji priedlozi provedu kroz novu provedbenu naredbu zakonske odredbe o nadopuni propisa o komasaciji zemljišta, šuma je osigurana i zaštićena i šumsko gospodarstvo može bez bojazni praviti osnove gospodarenja na dulji rok, jer tu osnovu može po ovim priedlozima mienjati samo državna šumarska vlast. Onda je šuma na ravnoj nozi s poljem. Eventualni sporovi između šume i polja rješavaju se sporazumno od jednakopravnih čimbenika na korist i šumskog i poljskog gospodarstva i proizvodnje a u cilju najintenzivnijeg promicanja probitaka sveukupnog narodnog gospodarstva Nezavisne Države Hrvatske. ZUSAhlMENFASSUNG Auf Grund elgener Erfahrungen schlagt der Verfasser griindliche Anderungen und Erweiterungen des bestehenden Komassationsvorschriften vor, da dieselben den heutigen forstwirtschaft- Uchen Verhaltnissen nicht entsprechen. Die Redaction. 114 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ing. STJEPAN KANOTl (Sarajevo): ´ " ´ -? j ´^ -: : ZADRUŽNO ŠUMSKO GOSPODARSTVO ; ^ GEMEINSCHAFTLICHE F6RSTWIRTSCHAFT ^ L ;3 (Nastavak) . ,,,/..´ ´ ;^-^´f´ -´ ´ ´^´´":´:X, PREDNOST ŠUMSKOG ZADRUGARSTVA´"; "´.IT^´´´" " ´´´". Za promicanje šumskog gospodarstva predvidio je zakon o šumama osnivanja šumskih zadruga. Prema službenoj statistici od 1938. god. na području Nezavisne Države Hrvatske -postoji svega pet šumskih zadruga sa šumskom površinom od 3.058 hektara. Šumske zadruge ne osnivaju se svuda s istom svrhom. U bivšoj Sloveniji one su nastale kao reakcija na djelovanje šumskog veleobrta, koji je kočio rad malim pilanama. To su zapravo i bile pilanarske zadruge, kojima je svrha zajedničk o dobavljanje sirovina (oblovine) kao i zajednička prodaja prerađene pilanske robe. Svrha šumskih zadruga može biti: zajednička stručna uprava i čuvanje šuma, zajednička eksploatacija šuma, podizanje šumskih prometila (željeznica, puteva, točila itd.) zajednička nabava biljaka i sjemena za pošumljavanje, zajedničko izvršavanje radova oko pošumljavanja velikih šumskih površina kao i zajedničko šumsko gospodarenje i promicanje šumskog gospodarstva uopće. Kazali smo već prije, da je pokret za individualnom diobom zajedničkog šumskog posjeda toliko jak, te je narod izgubio svaku vjeru u zajedničko dobro. Zato narod s nepovjerenjem gleda i dosadašnje oblike komunalnog šumskog gospodarstva, pa stoga ne će tako lako prihvatiti ni nove tipove zadružnog šumskog gospodarstva sve dotle, dok se ne uvjeri i ne spozna koristi i prednosti, koje mu zadružno šumsko gospodarstvo donosi. O toj temi trebalo bi našem narodu pisati i govoriti što više i što jasnije. Koristi i prednosti šumskog zadrugarstva možemo u glavnom promatrati s gledišta š ums k o-gos p o d a r sk o g, š u msko- trgovačkog, šumsk o-r edarstvenog i opće društvovhog. Prednost i svrha zadružnog šumskog gospodarstva sastoji se u glavnom u tome, da se zajedničkim gospodarenj em na više šumskihposjeda uklone sve loše strane gospodarenja, koje su posljedica gospodarenjanamalimpo sjedim a. Osnivanje šumskih zadruga u svrhu zajedničkog gospodarenja dolazi u obzir z´amale, seljačke šumske posjede, na kojima zbog premalene površine nije moguće voditi racionalno šumsko gospodarstvo. Koristi i prednosti šumskog zadrugarstva sa gledišta trgovine i veleobr t a treba prosuđivati u tome, da li će šumske zadruge povećati proizvodnju tipično trgovačkih šumskih proizvoda, koje inače mogu proizvoditi samo veleobrtna šumska poduzeća, a onda da li će se putem šumskih zadruga stvoriti bolji uslovi za prodaju šumskih proizvoda i napose — dali će se kod te prodaje ukloniti mnogobrojni posrednici, koji vlasniku šume oduzimaju često veći dio dobiti. Sa šumsk o-r edarstvenog i opće društvovnog gledišta potrebno je utvrditi, da li će udruženi mali šumski posjedi lakše vršiti sve one zadatke, koje u općem interesu imaju vršiti svojim posrednim ili neposrednim uplivom na tlo, podneblje, klimu, gospodarstvene, zdravstvene, društvovne i druge korisne javne interese. Šumske zadruge, koje se osnivaju u cilju zajedničkog šumskog gospodarenj a odnose se u glavnom samo na male seljačke šumske posjede, pa se prema tome takve zadruge mogu smatrati isključivo seljačkim zadrugama. Seljačke zadruge naročiti su tip staleške organizacije, čiji su članovi povezani među 115 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 22 <-- 22 --> PDF |
sobno zajedničkim interesima i zajedničkim nastojanjima, da jedan drugome uzajamno moralno i materijalno pomažu. Kao glavni razlog osnivanja seljačkih zadruga u cilju promicanja poljskog gospodarstva ističe se naročito to, da je mali seljački posjed sam za sebe premaleno priradno poduzeće, te bi se moglo uspješno takmičiti sa sličnim velikim poduzećima. Ako to važi za poljoprivredu, onda je taj momenat kod šumskog gospodarstva još važniji, jer je racionalno i trajno šumsko gospodarenje na malim šumskim posjedima redovno nemoguće. U poljskom gospodarstvu mogu se loše strane malog Dosje´da donekle ublažiti ili gasvim ukloniti, primjerice poboljšnim mjerama, boljom obradom tla, đubrenjem, smišljenim plodoredom i drugim — što je kod šumskog gospodarstva redovno vrlo teško. Prednosti zadružnog šumskog gospodarenia obuhvata ju male šumske pojednike, seljake, koji su u dosadašnjem načinu zajedničkog šumskog gospodarenja imali loše iskustvo. Svrha racionalnog šumskog gospodarenia sastoji u glavnom u tome, kako bi se gospodarenjem postigao što veći, što trajniji i što sigurniji prihod. Trajnost i stalnost toga prihoda vezana je uz potrajho šumsko gospodarenie, a ono se mož«; postići i vršiti samo na većim šumskim površinama. Trajno svakogodišnje iskorišćavanie malih šumskih površina dovodi prije ili kasnije do podpunog iscrpljenja tla. To se naročito lako događa na malim seljačkim šumskim posjedima, koji ne služe samo za proizvodniu drveta, nego i za drugo, što je često i mnogo važnije, a to ie prije svega paša, žir, lisnik i listinac. Da bi se izbieglo iscrplienje tla, koje dolazi kao posljedica svakogodišnjeg iskorišćavanja, morale bi se male površine iskorišćavati periodički, svake pete ili svake desete godijie. To, međutim, u seljačkom gospodarstvu redovito niie moguće. Seljački šumski posjedi redovno imaju površinu od 1 do 5 hektara. Jedno osrednje seljačko gospodarstvo treba godišnje oko 10 kub. m ogrjevnog i sitnog tehničkog drveta. Svako takvo gospodarstvo ima nadalje 2 do 4 komada krupne i 10 do 20 i više komada sitne stoke. Stoka treba pašu. lisnik, stelju itd. i to svake godine, pa seljak treba odlučiti: ili će udovoljiti načelima racionalnog i trajnog šumskog gospodarenja, ili svojim neodgodivim potrebama. Njegov izbor nije teško pogoditi. On će redovno odlučiti ovo drugo. Osnova njegovog šumskog gospodarenia redovno ie vrlo primitivna i iednostavna. Količinu godišnjeg šumskog prihoda on određuie prema količini svojih potreba, a ne prema veličini prirasta šume i produktivnosti zemljišta. Ne pita on, da li je niegova šuma, koja iznosi često jedva kojih 2—3 hektara ili još i manje, u stanju svake godine traino podmirivati svu njegovu godišnju potrebu na drvu. On sječe redovno svake godine toliko, koliko mu treba, dakle vrlo često, gotovo uvijek više od godišnieg prirasta. Od ranog proljeća do kasne jeseni njegova je stoka redovno više u šumi nego u staji. On, redovno, ne pita, da li se na površini od 2—3 hektara može bez štete po uzgoj šume i proizvodnu sposobnost zemliišta napasivati traino svake godine četiri i više komada stoke. Listinac, kolikogod ga ima. vrlo često ne ostavlia u šumi, da vrati tlu njegove hranljive sastojke, nego ga pobere. A to je sve za to, što mu sve to treba u njegovom gospodarstvu. Posljedicu ovakvog gospodarenja opažamo, na žalost, .svuda, gdje je seljak radi podmirenia potreba upućen samo na svoiu vlastitu šumu. Na takvim površinama redovno nestaie brzo šume. Naipriie se sijeku jača i vrednija stabla, onda sve slabiia i slabija, dok na koncu ostaju samo rijetki i kržljavi grmovi gloga, Ijeske, borovice, žutikovine i ostalog šikarastog drveća, a na nosve iscrplienom tlu pojavljuju se razne mahovine, borovnica, paprati i vrijesak. Sume pomalo nestaje, a na njezinom mjestu nastaju vrištine, šikare i goleti. Možemo sigurno tvrditi, da se kod zadružnog gospodarenja mogu odstraniti skoro sve loše posljedice individualnog gospodarenja na maloj površini, ier se udruženjem postižu svi uvjeti za trajno i racionalno šumsko gospodarstvo. Ako se, primierice, udruži oko 200 malih šumskih posieda u šumsku zadrugu, oni će imati zajedno recimo oko 600 hektara. Dok su oni bili neudruženi. svaki ie sjekao stabla, kakva je imao u svojoj šumi, bez obzira na to, da li su bila za sieču ili nisu. Iz godine u godinu siječe sve tanja stabla, dok konačno preranim sječama ne dovede do toga, da u šumi nema više što sjeći, jer je nestalo i posve sitnih stabalaca. Nema više šume, a ostala je u najboljem slučaju šikara. 116 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sasvim su drukčiji uslovi gospodarenia, ako se mali posjedi udruže u šumsku zadrugu. Ovakovim udruženjem u svrhu zajedničkog šumskog gospodarenja dobije se gospodarska cjelina recimo od 600 i više hektara. Tu više nije potrebno vršiti sječu svake godine na cijeloj površini i sjeći stabla bez obzira na njihove dimenzije. Na ovako velikoj površini može se lakše regulirati i paša. Dijelovi šume, koji su bliže naselju, izluče se za pašu. U ovakvoj zadružnoj šumi može se lako urediti i racionalno iskorišćavanje listinca (stelje), što je naročito važno za krajeve, koji imaju premalo slame a bave se stočarstvom. Racionalno iskorišćavanje listinca moguće je samo na većim površinama. Na udruženom šumskom posjedu može se povećati i kvalitativni i kvantitativni prirast na drvnoj masi. U navedenom primjeru ostaje nam, primjerice, poslije izlučenja pašnjačke površine još uvijek .400 do 450 hektara šumske površine, na kojoj se može voditi racionalno i trajno gospodarenje. Zahvaljujući tome, što udruženi mali šumski posjedi u pogledu gospodarenja predstavljaju jednu gospodarsku cjelinu te kao takvi imaju zapravo karakter velikog šumskog posjeda, može se u takvim šumama ophodnja znatno povisiti, odnosno niski šumski uzgoj pretvoriti u visoki, i tako postići dimenzije, koje će odgovarati kako potrebama seljačkog gospodarstva, tako i potrebama drvnog tržišta. Time će se znatno povećati i kvantitativni i kvalitativni prirast na drvnoj masi. Obzirom na m´ogućnost visokog šumskog uzgoja, veće ophodnje i racionalnijeg gospodarenja uopće, postizavaju se u zadružnim šumama veći i bolji glavni i nuzgredni prihodi, koji se više približuju potrebama radrugara, a time se ujedno stvaraju, barem donekle, i uslovi za potrajnost šumskog gospodarenja, što je na malim šumskim posjedima skoro nemoguće. Uzgajanje lijepih i vrijednih stabala za tehničku upotrebu na malim šumskim posjedima skoro je nemoguće. U takvim šumama moguć je redovno samo niski šumski uzgoj. Ova okolnost ograničuje u niskina šumama i izbot- vrsta drveća. Poznato je, međutim, da jaku izbojnu snagu imaju redovno manje vrijedne vrste, pa je, prema tome, i zbog toga na malim šumskim posjedima teško uzgajati vrednije vrste. Poznato je, da naše šume, naročito one u Bosni i Lici, imaju vrlo malo dobrih puteva, pa je to i glavni uzrok relativno niskoj šumskoj pristojbi, koja se postizava u tim šumama. Veleobrtna šumska poduzeća pomažu si tako, da postavljaju u tim šumama privremena i prenosna šumska prometila: šumske željeznice i žicare, koje mogu prenositi iz jednog područja u drugo. Na taj način mnoge bivše prašume, i pokraj toga što se u njima vrši eksploatacija, ostaju i dalje neprohodne i nepristupačne, kad se završi eksploatacija u njima. Sumoposjednici, udruženi u šumskoj zadruzi, lakše će naći sredstava i načina za izgradnju potrebnih puteva, nego pojedinci. Izgradnjom puteva povisuje se znatno i vrijednost šume, jer bez puteva mnogo drvnog materijala u šumi propada i istrune. Iskorišćuju se samo bliži predjeli, i to redovno više, nego je dopušteno, a udaljeniji, do kojih ne vode putevi, ostaju neiskorišćeni i skoro bez ikakve vrijednosti. Za drvo iz šuma s dobrim putevima lako se nađu i kupci, jer su troškovi izvoza mnogo manji, pa je prema tome i čista dobit mnogo veća. Bez dobrih šumskih puteva nemoguće je i racionalno šumsko gospodarenje, jer je pristup do šume vrlo težak, a do nekih predjela uopće nemoguć. Putevi olakšavaju upravu i čuvanje šuma, izvršenje uzgojnih i drugih gospodarskih mjera kao i nadzor nad tim radovima, bez kojih se racionalno šumsko gospodarenje ne da ni zamisliti. Mnoge prijeko potrebne prorede i čišćenja . šuma nemoguće je provesti samo zbog pomanjkanja puteva, jer se izvoz ovog sit-| nog materijala lošim putevima redovno ne isplati. Gdje ima državnih i komunalnih šuma, tamo posebničke, seljačke šume nisu toliko izvržene bespravnim sječama, kao državne i komunalne. Nema li međutim, nigdje u blizini ni državnih ni komunalnih šuma, gotovo nije moguće seljačke šume zaštititi odnosno sačuvati. Naročito je to nemoguće, ako je šuma udaljena od ostalog seljakovog posjeda. Seljak sam nije u stanju postaviti za svoju šumu čuvara, jer ga ne može platiti. Zato se vlasnik ovakve šume radije odlučuje, da šumu posječe, makar to inače ne bi činio, jer drži, da je bolje, te je posiječe on sarp, nego neko drugi. Ova loša strana malog šumskog posjeda dade se odstraniti samo 117 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 24 <-- 24 --> PDF |
osnivanjem šumskih zadruga. Udruženi vlasnici šuma mogu na veću površinu lakše postaviti zajedničkog čuvara, jer ga plaćaju svi udruženi šumoposjednici zajedno, slabo ili nikakvo čuvanje šuma djeluje vrlo loše na narod i u odgojnom pogledu, jer narod i nehotice stiče uvjerenje, da se u šumi može i smije krasti i da to uopće i nije nikakva krađa. U šumskom su gospodarstvu stručni savjeti veoma potrebni, jer je gospodare nje sa šumom razmjerno vrlo složeno. Mnogi se radovi kod racionalnog šumskog gospodarenja ne mogu ni zamisliti bez stručnjaka. Zato svi veći posebnički šumski posjedi imaju svoju stručnu upravu. No odakle stručnjak maloposjedniku, koji nije u stanju plaćati ni čuvara za svoju šumu? U zadruzi mogu i mali posjednici imati stručnjaka pa prema tome imaju i sve koristi, koje donosi stručna uprava. Među važnim problemima u našem šumarstvu dolazi na jedno od prvih mjesta problem pošumljavanja Krša i goleti. Oodredbama §§ 92. do 105´. Zakona o šumama predviđa se put za rješavanje ovoga problema. Međutim, uspjeha nema mnogo. Pokraj drugih, razloga — treba istaći komplikovani administrativni postupak, nedostatak potrebnih novčanih sredstava (»Fond za pošumljavanje « upotrebljavao se je često više za sve drugo, nego za stvarno pošumljavanje) neznatni broj praktičnih stručnjaka za pošumljavanje a onda i razne druge opravdane i neopravdane smetnje, zbog čega za prošlih dvadeset godina nije pošumljeno ni 10.000 hektara, a imamo ih, sigurno, oko 1 milijun hektara! Sve ogromne površine starih nepošumljenih čistina, paljevina. Krša i goleti, koje sigurno pokazuju kulturnu zaostalost, potrebno je ipak prije ili kasnije privesti kulturi. Država već preko 50 godina radi intenzivnije na tome, ali, kako vidimo, bez vidnog uspjeha, odnosno taj rad napreduje tako sporo, te se uspjeh jedva i primjećuje. Treba dakle tražiti druge puteve za rješenje ovoga problema. Sve radove oko pošumljavanja ovih golemih kompleksa možda bi bilo najuspješnije organizirati uz pomoć Države, putem šumskih zadruga, kojima bi takve površine trebalo predati u vlasništvo pod uslovom, da ih u određenom roku pošume. Ovo je, međutim, specijalni problem, koji ne spada samo u oblast šumsko-gospodarske politike, nego još više u oblast agrarne i opće socijalne politike. Sve do sada spomenute prednosti zadružnog šumskog gospodarenja odnose se skoro isključivo na male šumske posjede, jer se na velikim posjedima može racionalno gospodariti i bez udruživanja u zadruge. Postavljanje zajedničkog stručnog upravitelja, zajedničkog čuvara kao i zajednička izgradnja puteva može se, međutim, sa uspjehom primjenjivati i na veće posjede. Najvidniji uspjeh zadružnog šumskog gospodarenja može se, ipak, očekivati u oblasti šumske trgovine i industrije, gdje se koristima šumskog zadrugarstva mogu koristiti i veliki šumski posjedi bez obzira na kategoriju vlasništva. Ni u šumskom gospodarstvu nije važno samo to, da se postigne što veća kvantitativna i kvalitativna proizvodnja, nego je možda važnije, mogu U se šumski proizvodi dobro prodati. Kod šumskog zadrugarstva odlučuje i to: da li se šumski proizvodi mogu prodati bez mnogobrojnih posrednika. Poznato je, da mali šumo-posjedniei kod prodaje svojih proizvoda ne mogu izbjeći mnogobrojne posrednike, jer seljak prodaje svoju robu veoma često raznim seoskim prekupcima i spekulantima, koji rade samo sa sigurnim dobitkom i bez ikakvog rizika. Posrednika za prodaju šumskih proizvoda ima skoro svako kotarsko mjesto, a gdje ima više šuma, ima ih i više. Firme, kojima takvi posrednici prodaju drvo, odpremaju ga dalje ili potrošačima u gradovima ili, redovno u većim količinama, u inozemstvo. Kako je s ogrjevnim drvetom, tako je i s ostalim šumskim proizvodima. Svi posrednici od proizvađača-šumoposjednika pa do potrošača- građanina nastoje kod toga što više zaraditi. Seljak-šumoposjednik proda, primjerice, prekupcu ogrjevno drvo za 60 Kn pr. m., a ovaj ih dalje prodaje trgovcu u gradu za 70 Kn po pr. m. Nakon preslaganja i raznih drugih trgovačkih poslovnih manipulacija trgovac prodaje ta ista drva nekoj trećoj firmi po 90 Kn. Tu dolazi i opet do ponovnog preslaganja i.još vještije poslovne manipulacije — i drva odlaze konačno ili u inozemstvo ili u nezasijtne i mnogobrojne peći gradskih stanova i raz 118 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 25 <-- 25 --> PDF |
nih državnih i nedržavnih ureda, a firma za ona ista drva, za koja je proizvođač šumoposjednik dobio 60 Kn, u svojim poslovnim knjigama knjiži primitak od 120 Kn i više po 1 pr. m. Dok je drvo putovalo od proizvođača-šumoposjednika do potrošača, porasla mu je cijena za lOO^/o, a svu tu razliku u cijeni strpali su u svoj džep razni posrednici, dok su najgore prošli proizvođač i potrošač. Može se prigovoriti, da seljak i onako nije u stanju naći potrošača za svoja drva, ali što ne može jedan mali šumoposjednik sam, može šumsk a zadruga . Ona preuzima drva od svojih zadrugara te ih prodaje izravno ili velikom drvar- Sikom trgovcu ili potrošačima. Šumoposjednik, odnosno zadrugar, dobije u tom slučaju za svoja drva ne samo 60 Kn nego i više. Od posrednika mogu se, uostalom, zaštititi i sami potrošači tako, da. u većim miestima osnuju potrošačk e zadruge , koje osim ostalih životnih namirnica nabavljaju i ogrjevna drva te ih prodavaju svojim članovima po cijeni, koju su i same platile. Šumska zadruga, koja ima na prodaju ogrjevno drvo, može ista prodati izravno dotičnoj potrpšačkoj zadruzi. Tako dolazi na svoj račun i proizvođačšumoposjednik i potrošač-kupac. Proizvođač može na taj način svoja drva nešto skuplje prodati, a i potrošač plaća za njih mnogo manje, nego bi platio, da ih je morao kupiti preko trgovca posrednika. Mali šumoposjednik prodaje drvo obično samo onda, kada mu nužno treba novac za kakvu gospodarsku potrebu ili za uplatu dužnog poreza ili kakvog duga. Nu, dešava se obično u takvim slučajevima, namjerno ili nenamjerno, da baš onda nema u selu nijednog prekupca, komu bi mogao drvo prodati, a ako takav i postoji, on mu plaća za drvo minimalnu cijenu. Seljak je, dakako, u takvom slučaju prisiljen prodati drvo bilo po što, jer drži da je bolje i to, nego pozajmiti novac od seoskog lihvara. Lihvarstvo je, međutim, i jedno i drugo, i ne zna se, koje je gore i nepoštenije. U ovom je slučaju seljak ovisan posve od seoskog prekupca, jer on određuje ne samo cijenu njegovim drvima, nego i vrijeme, kada ih može prodati. A to vrijeme mora, u svakom slučaju, odgovarati samo prekupcu. Od toga je, međutim, zaštićen mali šumoposjednik, koji je udružen u šumskoj zadruzi. Šumska zadruga ima svoje skladište drvnih proizvoda te prima od svojih članova drvo u svako doba godine, a članovima isplaćuje za ta drva stanoviti predujam, koji je redovno nešto manji od poznate minimalne tržne cijene u dotičnom mjestu. Ostatak isplaćuje zadrugarima, kada drvo proda. Tako se zadrugar ne treba brinuti o tome, kada će i dali će moći svoje drvo prodati, jer mu ih zadruga prima u svako doba godine i daje mu za njih uvijek pravu protuvrijednost, jer zadruga ne obstoji zato, da izrabljuje i iskorišćuje njegovu nevolju, nego da mu u nevolji pomogne. Drva predana na zadružno skladište zadruga ne mora odmah prodati, nego čeka dok se pruži najpovoljnija prilika za prodaju, a zadrugari tim odlaganjem prodaje ipak nisu oštećeni, jer im zadruga odmah isplaćuje jedan dio od vrijednosti predatih drva. Nevolje i nesreće događaju se često u našim selima: poplave, grad, suša, bolesti i slično. Sirotinja kuka i ne zna kako da si pomogne. Jedini spas i izlaz je često mala šumica, u kojoj ima još nešto drveta za prodaju. I sijekii se možda posljednja stabla za prodaju, da se dobivenim novcem ublaži barem donekle bijeda i neimaština. Nu čim više narod strada, čim u narodu ima više nevolje, tim više razni narodni paraziti i »dobrotvori« prave bolje poslove. U takvoj prilici trgovac odnosno prekupac može birati, od koga će i po što će kupiti drvo — svakako u prvom redu od onih, koji daju najjeftinije— a" to je redovito najveća sirotinja. Istina, ovo se može dogoditi malom šumoposjedniku i u normalnim prilikama, a ne samo za vrijeme kakvih nesreća. Sto ima više onih, koji nude robu na prodaju, to je prekupcima lakše obarati cijene. Ali se to ne može tako lako dogoditi, ako u mjestu postoji šumska zadruga. Na mjesto mnogobrojnih šumoposjednika nastupa tamo kao ponuđač samo zadruga, pa trgovci ne mogu tako lako obarati cijene, jer zadrugari u tom slučaju nemaju konkurenata. Svi su oni udruženi u zadruzi i mjesto njih kao ponuđač i prodavalac nastupa zadruga, koja za volju trgovčeve odnosno prekupčeve zarade ne će obarati^cijene proizvodima svojih zadrugara. Ne kupi li drvo jedan trgovac, naći će se""drugi, ili će zadruga prodati drvo izravno potrošačima. Tu je zadruga u mnogo boljem i povoljnijem položaju, nego trgovci, jer u ovakvom slučaju postoji samo jedan ponuđač, dok je potra 119 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 26 <-- 26 --> PDF |
žnja s^eća, jer trgovaca ima više. Zadruga, uostalom, i ne mora prodati drvo odmah, jjego čeka povoljnije prilike, a svojim članovima daje dotle jeftine zajmove ili predujmove za. drvo, koje zadrugari dovoze na zadružno skladište. Mali šumoposjednik, koji ima posla samo sa seoskim prekupcem ne zna nikada pravu cijenu svojim šumskim proizvodima. To naročito vrijedi za tehničko drvo, na kojemu seljak najviše gubi, jer mu ne zna pravu vrijednost I ne samo da ne zna pravo p´rocjeniti vrijednost tehničkog drveta, nego često ne zna ni to, koje je drvo za tehničku građu sposobno, a koje nije, a često ga ne zna niti izraditi u sortimente, kakvi se traže. Za to obično mnogo vrijednog tehničkog drveta propada, jer ga seljak izi´adi u ogrjevno drvo, a ako ga i preradi kao tehničko drvo, trgovac obično nastoji, da ga ne preuzme kao takvo nego kao drvo za ogrjev. Međutim trgovac i takvo loše izrađeno tehničko drvo redovito unekoliko preradi i prodaje ga kao tehničko drvo, dok je seljaku platio — drvo za ogjev. Ukratko rečeno, seljak je redovno prikraćen. U tome se zapravo i sastoji skoro sva naša trgovina drvetom na selu i sve o ri e velike zarade od t a k V e t r g 0 V i n e. Pruža li šumska zadruga u tom pogledu kakve prednosti i povoljnije uslove prodaje? Dakako da pruža. Istina je, ni,, zadruga ne će preuzeti kakvugod robu kao tehničko drvo, ali će u svakom slučaju svoga zadrugara dobronamjerno uputiti, kako moraju biti izrađeni proizvodi za trgovinu. Preda li zadrugar ispravnu tehničku robu, zadruga će mu tu robu i platiti kao tehničko drvo. Zadruga obično dobiva od tvrdke, kojoj drvo prodaje, točne upute i uslove, kako se ima dotična roba izraditi, pa će ona te upute dati i svojim članovima. Zadrugari na taj; način pomalo stiču znanje i praksu, kako se pojedini trgovački drvni artikli izrađuju, što je u trgovačkom pogledu od velike važnosti. Oni počinju s drvom štediti, prosuđujući dobro, kako će izraditi svaki pojedini komadć drveta, te bi on dao što veću Ijorist i imao što bolju cijenu. Neupućenost našega seljaka u tim poslovima pokazuje nam ovaj primjer: t´rij.e nekoliko godina u jednom kotaru u istočnom dijelu Države, prodao je jedan seljak nekom »orašaru« 3 kub. m. orahovih trupaca za 300 dinara. Orasi su bili, međutim, posječeni bez predhodnog odobrenja i bez izvoznice, pa su ih shodno postojećim propisima organi oblasti zaplijenili i na javnoj dražbi prodalil Trupce je kupio brat dotičnog trgovca i platio za njih 3.800 dinara.. I još je uvijek na njima dobro zaslužio, dok se je siromah seljak za kukavnih 300 dinara, u nevolji i nuždi, lišio možda najljepših i najplodnijih orahovih stabala. . Time, što zadruga isplaćuje svome članu za izrađeno tehničko drvo pravu i punu cijenu, dobiva zadrugar pravilan sud o vrijednosti svoje robe i stiče uvjere nje, kako njegov posao, dok je pošten i savjestan, nalazi i poštenu i pravednu na gradu. To čuvstvo i taj osjećaj podstrekava ga, da proizvodi samo robu najbolje kvalitete, jer će zadruga, kako ne bi pokvarila svoj ugled i izgubila tržište, pre uzeti od njega samo ispravnu robu. Zadruga će svoje članove uvijek, dobro namjerno upozoriti na sve eventualne nedostatke i mane na proizvedenim proizvo dima, te će neispravnu robu vratiti vlasniku da je popravi. Trgovac obično ne radi tako, štoviše, u njegovom je interesu, da preuzme loše izrađenu robu za jeftiniju cijenu, da je prida .sam popravi i proda mnogo skuplje — kao ispravnu. .,_ (Svršit će.se.) . , , ^ 120 |