DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Ing. P. FUKAREK^ Zagreb: JEDAN PRILOG PRAKTIČNOJ PRIMJENI BILJNE SOCIOLOGIJE U ŠUMARSTVU EIN BEITRAG ZUR PRAKTISCHEN ANWENOUNG DER PFLANZENSOZIOLOGIE IN DER FORSTVVIRTSCHAFT. U našim visokim planinama, naročito na onim južne i zapadne Bosne te cijele Hercegovine, postoje velike površine kamenih sipina, koje narod zove »točila« ili »plasovi«. Ispod strmih stijena i pod samim vrhovima pružaju se takve kamene sipine i salaze duboko niz planinu. Pojedine hercegovačke planine, naročito Prenj i Cvrsnica, obiluju ovim kamenim tvorevinama. Ako iz veće daljine promatramo bijela kamena točila, čine nam se ona potpuno pusta i nenaseljena. A kad im dođemo ublizinu, vidjet ćemo, da se na njima naselio čitav niz sitnog, na oko bezznačajnog bilja. I. Horvat^ piše o tome slijedeće: »Kada je već davno okopnio snijeg i u nizini i na vrhovima naših planina, vide se na Velebitu na ličkoj strani podno visokih stijena velike bijele mrlje. To su točila Slika 1. Buseni Drypis Linneanae među sipkim kamenjem jednog točila. Foto ing. P. F. pokrivena snijegom. Samo u dubokim ponikvama održava se snijeg dulje nego na ovim točilima. Takva točila nalazimo u Dinarskim planinama pod Janskim Vrhom, a napose u velikom kotlu Troglava. To je stanište asocijacije Drypetum Linneanae.« Između sipkog i pokretnog kamenja i ogromnih blokova, koji su se nekada otkinuli sa strmih stijena nalazimo nekoliko vrsta niskih biljina, koje su pružile svoje razgranato korjenje među kamenje i s njime ga gotovo ispreplele. To je u prvom redu mali bodljikavi grm Drypis spinosa ssp. Linneana, po kojoj je čitavo to društvance dobilo svoje ime (vidi sliku 1 i 2). Njena grmolika razgranjena stabljika žutozelene boje, okićena je ljeti malim ružičastim cvijetićima, a njeno korjenje raširilo se je među kamenjem na sve strane i u potrazi za hranom prodire vrlo duboko. Uz nju nalazimo jednu pušnicu (Silene marginata), jednu kiselicu (Rumex scutatus), zatim šapiku sa širokim zelenim listovima (Heracleum Orsinii), jedan lopuh (Petasites Kablikianus) i druge vrste. Kamenje, koje^se stalno ruši i kotrlja niz kamena točila, znade vrlo često zatrpati ovo bilje, koje se tu razvija. Međutim njemu to ni najmanje ne smeta. Na ^ Horvat dr. Ivo: Vegetacijske studije u hrvatskim planinama (II. Zadruge na planinskim stijenama i točilima) »Rad« 241 jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1931. 258 |