DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 41 <-- 41 --> PDF |
tng: PAVAO FIJKAREK (Nevesinje) O NAVODNOM RAŠIRENJU MOLIKEU BOSNI I HERC (PINUS PEUCEEGOVINI GRISEBACH) (t)BER BAS IN DEK OTERATtJR ANOEGEBENE VOEKOMMEJST DER BALKANSTROBE (F. PEUOE GRISB) IN BOSNIEN UNB DER HERZEaOWlNA.) Jedan članak Ing, S. Raduloviča o molici na planinama Nidže-Kožuf, koji je tiskan u Šumarskom Listu (br. 7: iz 1939. str. 373.), upozorio me je na neke netočnosti u pogledu raširenosti molike, balkanskog borovca, u našim krajevima. U tom članku pisac među ostalim navodi; da je najsjevernije dopiranje molike na planinama Bosne, pozivajući se pritom na radove Karla Maly-a u »Glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu« (ne označuje u kojam broju) i prof. Dr. N. Košanina u »Glasniku srpskog geografskog društva« (također bez oznake broja i godišta). . Ove tvrdnje prenosi ing. Radulovič iz monografije bugarskog dendrologa Dr. Dimitrova o molici^, u kojoj, uz navod iste literature, stoji napisano, da se geografsko´ raširenje molike pruža među ostalim i u nekim krajevima Bosne i Hercegovine. Osim toga spominje Dimitrov", da molika raste »prema nalazima Dr. J. Pančića na bivšoj granrci Austro-Ugarske i Crne Gore«. Nije na odmet ako spomenemo da i Dr. T. F. Hanausek" naznačuje, da je molika otkrivena »negdje« i u Zapadnoj Bosni. Obrnuto pak od prednjih Dr F. Miiller^ tvrdi, da se prema G. v. Bečku raširenje molike u planinama dinarskog sistema pruža samo u području Komova na crnogorsko-albanskoj granici i na planini Peristeru u srcu Makedonije. Navodi 0 p r i d´O ia ž e n j u molike u ^šumama Bosne i Hercegovine potpuno su netočni. Karlo Maiy, a Dr N. Košanin, premda su mnogo pisali o raširenju šumskog drveća u ilirskim krajevima mgdje, a najmanje na spomenutim mjesdma, nisu, napisali neku takvu ili sličnu tvrdnju. Nego šta vJše, naći ćemo kod njih još naročito podvučeno, da se molika sa svojim najsjevernijim dopiranjem u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva drži prilično daleko od granica Bosne i Hercegovine. Do ove netočne tvrdnje moglo je doći jedino na taj način, što je prenesen jedan sumnjiv podatak o´ staništu nekihborova na planini Durmitoru na krajnjem sjeveroistoku Crne Gore u blizini bosanske granice, koji su isprva bili označeni da pripadaju molici. Prema jednom usmenom navodu ornitologa Re´sera zabilježio je J. Rohlena^ da po pričanju mještana raste P. Peuce i u području planine Durmitora i to iznad sutjeske potoka Sušice kod sela Crna Gora (Mala Crna Gora) u sjeveroistočnom dijelu planine. Sam Reiser m´je bio na tom staništu niti se je uvjerio o istinitosti navoda mještana, da baš tamo raste molika, pa Rohlena misli, da bi se to stanište još trebalo preispitati i potvrditi. U knjizi u kojoj je objavljen spomenuti članak J. Rohlena, a koja se nalazi i u knjižnici Botaničkog zavoda Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nalazi´ se po strani teksta 0 navodu ovog staništa, olovkom pripisana bilješka O. Reisera, prema kojoj na označenom mjestu ne raste molika nego munika (»Pinus leucodermis«) »koja ^ T. Dimitrov — Molika Pinus Peuce Grisebach. Preveo sa bugarskog- ing. O. Krstić, Skoplje s. 25—26. - T. Dimitrov — loco citato s. 29. ^ Dr. T. F. Hanausek — Wulfenia und die Pendulationstlieorle — Oesterrelchisciie botanische Zeitschrift, 1908. s. 489. . 4 Dr. F. Miiller — Pinus peuce und P. leucodernais in ihren bulgarischen Wuchsgebieten — Mitteilungen aus đer Staatsforstverwaltung Bayera 19 (1028) s. 73. 313 -^j-^---.--fflt^^´^-^g-.^^^-ii^aiBSj^fj |