DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 42 <-- 42 --> PDF |
u sjevernoj Crnoj Gori ima isti naziv kao na jugu P. peUce«, — K. iVIaIy^´ preiria usmenoj izjavi O. Reisera ispravlja ovu »zabludu« koja je nastala u radu Rohlena i označuje ovo stanište na Durmitoru kao stanište »P. leucodermis<<. Međutim treba istaći da nije ni ova posljednja tvrdnja potpuno točna, bar^ što se tiče užeg mjesnog masiva. Na spomenutom mjestu iznad sutjeske potoka Sušice, u strmim klisurama vapnenca rastu vrlo zanimljivi primjerci borova, za koje sam, ali, mogao utvrditi da pripadaju našem crnom boru (Pinus nigra Arn.), nikako muniki (P. Heldre.chii Christ), a najmanje možda moliki. Uzgred rečeno, ne vjerujem da je od ovih borova ostao danas još i jedan ljepši primjerak, posto je baš na njih bacila oko jedna » firma«, koja je u tim predjelima eksploatirala šume. U neposrednoj blizini, ali na jiažnom dijelu planine Durmitora ispod Boljske ili Žute Grede nalazi se jedna omanja oaza munike koju je Dr. K. Bošnjak´ otkrio, ali tek u 1934. godini. Prema tome može se smatrati da se ovo stanište na krajnjem sjeverozapadu Crne Gore, odnosno u blizini >>bivše Austro-Ugarske i Crnogorske gran ce« ne proteže na moliku nego na muniku. N. Košanin´ opet izričito tvrdi da »Pinus peuce, kao stanovnik pretežno silikatne podloge ne prelazi na sjever Prokletije, dok je sa već m prostiranjem silikatne podloge prema jugu i istoku sve češći«. Na drugom pak mjestu" podvlači da »najsjevernija, a u isto vrijeme i najzapadnija točka njenog današnjeg prostiranja jeste planina Sjekirica sjeverno od Plavskog Jezera«. Po svemu tome dakle otpada tvrdnja da se molika nalazi i u šumama Bosne ili Hercegovine. U prvom redu ovo ne potvrđuju nikakvi - radovi K. Maly-a ni N. Košanina, a os^m toga šumsko područje Bosne i Hercegovine i ako još nije detaljno floristički proučeno ipak je toliko botanički poznato, da u njemu ne bi izmakla pažnji jedna tako izrazito okarakterizirana vrsta kao što je molika. 2, .; Ovom prilikom međutim iznosimo sva do danas poznata staništa molike i to prema već navedenim radovima Košanina, Dimitrova i Miillera. Glavno raširenje molike obuhvaća bugarske i makedonske planine. U Bugarskoj u njenoj, kako je Dimitrov^** naziva »glavnoj ishodnoj oblasti rasprostranjenja « na Riisko-Rodopskom i Pirinskom planinskom masivu raste u prostranim šumama između Musale i Rilskog manastira, u gornjem toku Crnog Iskra (državna šuma Cam-Korija), u izvorištu rijeke Marice (državne šume Cemberlija i Coravica), na sjevermm i sjeveroistočnim padinama planine Pirina, na Ali-Botušu, na Vitošu i na Staroj planini (na Piridopskim, Tekijskim, KUsurskim, Tetevenskim i Trojanskim planinama). U Makedoniji raste u prekrasnim sastojinama na Peristeru. Ovo je njeno klasično stanište u kojem juje prvi put našao. Grisebach. Zatim raste još na planinama N´dže-Kožuf, Karađici i Sar planini. U Albaniji raste na sjevernim Prokletijama na Maja Kopaču, zapadno od Gusinja, na planinama istočne Mirchite kod Oroša i na Korabu. U Crnoj Gori raste na Komovima, Sjek^rici i na planinama između Berana i Peći. Prema Rohleni^^ u području Komova nastava desne obale riječice Peručice (stanište koje se je često zamjenjivalo sa staništem munike) zatim dolazi u području Zlorječice i Lima. Dr. K. Bošnjak´´ navodi njena staništa (pod nazivom 6 K. Mal^ — Saopštenja o dešavanju nekojih Pinus — vrsta na balkanskom poluostrvu —- Glasnik zem. muzeja za B. i H. XXXII (1920) s. 212. -.nol´^%^´^" ^^^^^^^ — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. Acta Botanica Vol. X. lyo5 s. IT. a N. Košanin --Geološki 1 geografski momenti u razviću flore Južne Srbije — Zbornik radova posvećen J. Cviji<5u 1924. 46 (1^23f^s^^icr ^ ^´´´´´^ tercijernih biljaka u današnjoj flori - Glas srpske kr., Akademije 1^0 Dimitrov — loco eitato str. 26. « Dr. K, Bošnjak - Botanička ekskurzija u Prokletlje ~ »Priroda« XXVn (1937) br. 1. 314 ´ " |