DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 29     <-- 29 -->        PDF

spodarsklh struka, putovanjima po Njemačkoj,
Austriji 1 Italiji, gdje je proučavao gospodarske
prilike stekao je golemo izkustvo, koje je primlenio
na svojem brločkom Imanju.«


Rad ovog čovjeka, koji je pravničko zvanje
zamienio poljodjelskim, ukratko prikazao je
Emil Laszovvski u članku »Jedan uzoran
hrvatski ekono m« tiskanom u zagrebačkom
dnevniku 5>G o s p o d a r s t v ov:
(br. 266.™ 269. iz 1942. god.). Brloški posjed
imao je i šume, pa je u ovom životopisu spomenut
i odnos šufflaya sa šumom, te ove odlomke
prenosimo u šumarski list kao zrnca za
poviest naših šuma i našeg šumarstva. Ti odlomci
glase:


»Prvo mu je bilo, da uredi gospodarske
zgrade na majurima kod građa i u Lukama
kod Kupe; zatim kupuje živi inventar, potrebnu
tegleću marvu, odvodni 1 uredi livade u Lukama,
sagradi suvremenu pilanu na Kupi ispod
grada. On je počeo pročišćavati


´ šume , što nikako nije našlo razumievanja u
narodu. Šume je osobito čuvao. Iako je Brlog
imao preko 500 jutara šuma, starih i za sječu
zrelih, štedio ih je i često kupovao potrebna


debla u susjednoj Kranjskoj, šum e j e sma trao
neprocjenjivim »kapitalom«,
koji se nije smio dirati do prieke potrebe. »Wald
ist Gold« često bi rekao, a tko je haračio šumu
zvao bi ga »šumskim tatom« i razsipnikom!
Vrlo je pazio, da se zdravo drvo ne sječe -/.a.
ogriev. U prvom redu imalo se za ogriev upotriebiti
»podrtina« (od sniega i vihora porušena
stabla), »panjevi«, a tek onda »hrge«
(stabla zakržljala i ni za što uporabiva).«


Oblastne rjeSitbe


Prikazujući Laszovvski stočarstvo veli »da
je (šufflay) koze mrzio zbog šteta,
koje su nanašale šumskom podmladku.«


Odnos Šuff lay-a spram naroda u
obskrbi drvetom bio je ovaj: »Dok je
šume štedio i čuvao, nije zaboravljao ni na
potrebe svojih kmetova prije 1848., a niti poslije
sve do svoje smrti. Seljaci su malo imali
svojih šuma, pak su često u krutim zimama
oskudievali na drvima. Tko lm je pomogao?
Njihov »zemaljski gospodin« šufflay. Svakomu
je rado dao doznačiti jedan ili više vozova
drva iz svojih šuma. Davao bi građevno drvo,
ako bi nesrećom tko pogorio.« Izgleda, da je
tim načinom osiguravao svoje šume od većih
šumskih šteta, jer nije bilo potrebe, da šumske
štete tuži, nego ih je rješavao mirnim putem.
Taj put je bio namirenje potreba dotičnoga, jer
kako Laszovvski navodi, obično bi šumskog
štetočinca pozvao k sebi i rekao mu: »Vuk te
ne zaklal, a kaj nisi mi mogel reci da nemaš
derv, nek si skrivečki posekel i odpelal, em
znaš, ak si potreben da buš dobil!« Samo
šumsko gospodarstvo vodio je Šufflay sa šumarom
ozaljske gospoštije Ignjatom pl. Jalićem.


Svršetak ovog liepog gospodarstva? »Odkako
je filoksera uništila vinograde odpočne
nazadovanje brloške ekonomije. I obiteljski
odnosi šufflayevih nasljednika dotjerali su, da
je brloško imanje prodano i razparcelirano
(1.893.) i tako nestade ovo liepo i uzorno imanje.
Grad je kupio domaći seljak »Amerikanac«
i odmah razvalio tri četvrtine grada, a što je
preostalo ruši se samo!« Tako završuje E. Laszovvski
ovaj životopis. P.


IZDAVANJE ODPREMNIH DOZVOLA ZA OGRJEV


Središnjica za ogrjev pod br. 186-43. od 28.
siečnja 1943. godine izdala je novi propis za
izdavanje odpremnih dozvola za ogrjev, koje
glase:


»Ukida se oglas Ministarstva šumarstva i
rudarstva — Središnjice za ogrjev broj 84-42
odtisnut u Narodnim novinama od 7. siečnja
1942., te se na temelju člana 23. provedbene
naredbe ministra šumarstva i rudarstva broj
458-Z. P.-1941. od 24. srpnja 1941. odlučuje:


Za izdanje odpremne dozvole platit će
stranka t. j . molltelj odpremne dozvole u ime
upravnih troškova Kune 3.— po jednoj toni
ogrjeva.


Molitelji, koji osobno predaju molbe i preuzimaju
odpremne dozvole, uplatit će pristojbu
na blagajni Središnjice za ogrjev.


Molbama, upućenilm poštom, priložit će molitelji
potvrdu, da je pristojba uplaćena na čekovni
račun Središnjice za ogrjev broj 30-439
kod Poštanske štedionice Nezavisne Dižave
Hrvatske.


Osim pristojbe za odpremnu dozvolu treba
uplatiti i pristojbu za preporučenu dostavu iste.


Moliteljima, koji ne prilože potvrdu o doznaci
gornjih pristojba, izdat će se odpremne
dozvole i poslati pouzećem uz naplatu pristojbe
za odpremnu dozvolu trošak preporučenog
pisma i trošak pouzeća .


Gornje odluke primjenjivat će se od 15. veljače
1943.«


(Narodne novine br. 25. od 1. II. 1943.)


PRAVO NA POVIŠICU ZA PREKOVREMENI RAD


Mjesečnik pravničkog družtva (br. 9.—12.
iz 1942. god.) donosi osudu Stola sedmorice u
Zagrebu od 18. IX. 1942. Rev. 333-1/42. po
predmetu, kada postoji dužnost plaćanja minimalne
50%povišice iz §-a 10. Zzr. Osuda glasi:


Minimalna 50-p ostotna povišica iz
S-a 10. ZZR. ima se platiti samo za onaj
prekovremeni rad, koji je po §-u 6.
istoga zakona dopušten ili za k o j i j e p o §-u


8. takvo plaćanje povišice izrieko m nalože
n o.
Ova osuda donieta je uz ovo obrazloženje
: »Radnica tužiteljica tužila je svog


bivšeg službođavca veleobrtno poduzeće, radi
plaćanja 50-postotne povišice iz §. 10. Zzr. za
sate prekovremenog rada, koji je medju strankama
neprieporan a za koji tužiteljica pi-imila
redovnu plaću.


Sudbeni stol u Karlovcu (osudom od 27. X.
1941. Po 77/40.) odbio je tužiteljicu u cielosti,
jer da tužena nije imala odobrenja za prekovremeni
rad i jer se sama tužiteljica valjano
odrekla povišice time, što je svaki tjedan pođpisivala
izplatne obračune s klauzulom da je
podpuno namirena, a napose je takav obračun
podpisala prigodom istupa iz službe, kad da


59