DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 29 <-- 29 --> PDF |
spodarsklh struka, putovanjima po Njemačkoj, Austriji 1 Italiji, gdje je proučavao gospodarske prilike stekao je golemo izkustvo, koje je primlenio na svojem brločkom Imanju.« Rad ovog čovjeka, koji je pravničko zvanje zamienio poljodjelskim, ukratko prikazao je Emil Laszovvski u članku »Jedan uzoran hrvatski ekono m« tiskanom u zagrebačkom dnevniku 5>G o s p o d a r s t v ov: (br. 266.™ 269. iz 1942. god.). Brloški posjed imao je i šume, pa je u ovom životopisu spomenut i odnos šufflaya sa šumom, te ove odlomke prenosimo u šumarski list kao zrnca za poviest naših šuma i našeg šumarstva. Ti odlomci glase: »Prvo mu je bilo, da uredi gospodarske zgrade na majurima kod građa i u Lukama kod Kupe; zatim kupuje živi inventar, potrebnu tegleću marvu, odvodni 1 uredi livade u Lukama, sagradi suvremenu pilanu na Kupi ispod grada. On je počeo pročišćavati ´ šume , što nikako nije našlo razumievanja u narodu. Šume je osobito čuvao. Iako je Brlog imao preko 500 jutara šuma, starih i za sječu zrelih, štedio ih je i često kupovao potrebna debla u susjednoj Kranjskoj, šum e j e sma trao neprocjenjivim »kapitalom«, koji se nije smio dirati do prieke potrebe. »Wald ist Gold« često bi rekao, a tko je haračio šumu zvao bi ga »šumskim tatom« i razsipnikom! Vrlo je pazio, da se zdravo drvo ne sječe -/.a. ogriev. U prvom redu imalo se za ogriev upotriebiti »podrtina« (od sniega i vihora porušena stabla), »panjevi«, a tek onda »hrge« (stabla zakržljala i ni za što uporabiva).« Oblastne rjeSitbe Prikazujući Laszovvski stočarstvo veli »da je (šufflay) koze mrzio zbog šteta, koje su nanašale šumskom podmladku.« Odnos Šuff lay-a spram naroda u obskrbi drvetom bio je ovaj: »Dok je šume štedio i čuvao, nije zaboravljao ni na potrebe svojih kmetova prije 1848., a niti poslije sve do svoje smrti. Seljaci su malo imali svojih šuma, pak su često u krutim zimama oskudievali na drvima. Tko lm je pomogao? Njihov »zemaljski gospodin« šufflay. Svakomu je rado dao doznačiti jedan ili više vozova drva iz svojih šuma. Davao bi građevno drvo, ako bi nesrećom tko pogorio.« Izgleda, da je tim načinom osiguravao svoje šume od većih šumskih šteta, jer nije bilo potrebe, da šumske štete tuži, nego ih je rješavao mirnim putem. Taj put je bio namirenje potreba dotičnoga, jer kako Laszovvski navodi, obično bi šumskog štetočinca pozvao k sebi i rekao mu: »Vuk te ne zaklal, a kaj nisi mi mogel reci da nemaš derv, nek si skrivečki posekel i odpelal, em znaš, ak si potreben da buš dobil!« Samo šumsko gospodarstvo vodio je Šufflay sa šumarom ozaljske gospoštije Ignjatom pl. Jalićem. Svršetak ovog liepog gospodarstva? »Odkako je filoksera uništila vinograde odpočne nazadovanje brloške ekonomije. I obiteljski odnosi šufflayevih nasljednika dotjerali su, da je brloško imanje prodano i razparcelirano (1.893.) i tako nestade ovo liepo i uzorno imanje. Grad je kupio domaći seljak »Amerikanac« i odmah razvalio tri četvrtine grada, a što je preostalo ruši se samo!« Tako završuje E. Laszovvski ovaj životopis. P. IZDAVANJE ODPREMNIH DOZVOLA ZA OGRJEV Središnjica za ogrjev pod br. 186-43. od 28. siečnja 1943. godine izdala je novi propis za izdavanje odpremnih dozvola za ogrjev, koje glase: »Ukida se oglas Ministarstva šumarstva i rudarstva — Središnjice za ogrjev broj 84-42 odtisnut u Narodnim novinama od 7. siečnja 1942., te se na temelju člana 23. provedbene naredbe ministra šumarstva i rudarstva broj 458-Z. P.-1941. od 24. srpnja 1941. odlučuje: Za izdanje odpremne dozvole platit će stranka t. j . molltelj odpremne dozvole u ime upravnih troškova Kune 3.— po jednoj toni ogrjeva. Molitelji, koji osobno predaju molbe i preuzimaju odpremne dozvole, uplatit će pristojbu na blagajni Središnjice za ogrjev. Molbama, upućenilm poštom, priložit će molitelji potvrdu, da je pristojba uplaćena na čekovni račun Središnjice za ogrjev broj 30-439 kod Poštanske štedionice Nezavisne Dižave Hrvatske. Osim pristojbe za odpremnu dozvolu treba uplatiti i pristojbu za preporučenu dostavu iste. Moliteljima, koji ne prilože potvrdu o doznaci gornjih pristojba, izdat će se odpremne dozvole i poslati pouzećem uz naplatu pristojbe za odpremnu dozvolu trošak preporučenog pisma i trošak pouzeća . Gornje odluke primjenjivat će se od 15. veljače 1943.« (Narodne novine br. 25. od 1. II. 1943.) PRAVO NA POVIŠICU ZA PREKOVREMENI RAD Mjesečnik pravničkog družtva (br. 9.—12. iz 1942. god.) donosi osudu Stola sedmorice u Zagrebu od 18. IX. 1942. Rev. 333-1/42. po predmetu, kada postoji dužnost plaćanja minimalne 50%povišice iz §-a 10. Zzr. Osuda glasi: Minimalna 50-p ostotna povišica iz S-a 10. ZZR. ima se platiti samo za onaj prekovremeni rad, koji je po §-u 6. istoga zakona dopušten ili za k o j i j e p o §-u 8. takvo plaćanje povišice izrieko m nalože n o. Ova osuda donieta je uz ovo obrazloženje : »Radnica tužiteljica tužila je svog bivšeg službođavca veleobrtno poduzeće, radi plaćanja 50-postotne povišice iz §. 10. Zzr. za sate prekovremenog rada, koji je medju strankama neprieporan a za koji tužiteljica pi-imila redovnu plaću. Sudbeni stol u Karlovcu (osudom od 27. X. 1941. Po 77/40.) odbio je tužiteljicu u cielosti, jer da tužena nije imala odobrenja za prekovremeni rad i jer se sama tužiteljica valjano odrekla povišice time, što je svaki tjedan pođpisivala izplatne obračune s klauzulom da je podpuno namirena, a napose je takav obračun podpisala prigodom istupa iz službe, kad da 59 |