DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 67. VELJACA 1943. Ing. O. PIŠKORIĆ (Zagreb): POTREBA PREUSTROJSTVA DRŽAVNOG IZPITA ZA SAMOSTALNO VOĐENJE ŠUMSKOG GOSPODARSTVA BEDARF EINEN UMGESTALTUNG DER GROSSEN FORSTLICHEN STAATSPRtlFUNG Već godinama izvještaji o uspjehu pojedinog državnog stručnog izpita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva, govore o relativno slaboj spremi kandidatašumarskih inženjera obzirom na praktičnu primjenu teoretski stečenog znanja. U posljednje vrieme o ovom pitanju razpravljalo se i na sjednicama upravnog odbora Hrvatskog šumarskog družtva (vidi Hrvatski šumarski list br. 5. iz 1942. str. 148.). Postavljeno je pitanjima o uzrocima tih pojava i traži se odgovor. Poznavajući dosadanji sistem vježbeničke službe, možemo odgovoriti, da uzrok nezadovoIjujućem rezultatu praktičkog izpita leži više u njemu nego u nemarnosti ili nesavjetnosti pojedinaca. Kako je šumarsko zvanje skoro izključivo vezano na državnu službu, to se i ova razmatranja odnose samo na vježbenike u državnoj šumarskoj službi, kao i obzirom na propise sadanjeg Zakona o činovnicima za vježbeničku službu. 1 Dosadanja vježbenička služba bila je u većini slučajeva samo po imenu takova. U pomanjkanju i stručnog i pomoćnog osoblja vježbenik je smatran za radnu jedinicu i to ne samo od svog neposrednog predpostavljenog (na šumskoj upravi od upravitelja) nego i od viših predpostavljenih (ravnateljstva, pa i ministarstva). Po takvom shvaćanju mladi šumarski inženjer u svojoj vježbeničkoj službi nije svoje teoretsko znanje osvježavao, učvršćivao i proširivao praktičkom primjenom, nego je morao vršiti jednostrane poslove s podpunim izkorištavanjem svega radnog vremena (fizičkog, a ne propisanog — uredskog). Mnogi vježbenik je dane i dane, mjesece i mjesece vršio posao, koji nije bitan za njegovo zvanje odnosno kojeg bi kao vježbeničku dužnost mogao svladati za nekoliko dana (na pr. razne administrativno- manipulativne poslove). Dodamo li k tome činjenicu, da su mnogi vježbenikovali kod upravitelja, koji nisu imali ni smisla ni volje za upućivanje vježbenika u praktički rad, tada je slika o vježbenikovanju većine kandidata, koji su na izpitima pokazali slab uspjeh ili slabu praktičnu primjenu teoretskog znanja, posve jasna. Nije bila bez uticaja na pripremu u vježbeničkoj službi ni činjenica, da su do sada kod izbora osoblja bile odlučnije (a često i izključivo odlučujuće) političke i ine veze pojedinaca nad objektivnim uslovima t. j . nad stručnom spremnosti i prirodnoj naklonosti za pojedine skupine stručnih poslova. Ni šablonsko napredovanje u činovničkoj ljestvici nije nikakav poticaj za veći i solidniji rad, pa tako onda sve svoje sile u svoj posao i službu ulažu samo oni, koji po svojoj prirodi ne mogu biti neradini ili ne mogu biti nesavjestni radnici. Pored ovih, mogli bi ih nazvati subjektivnih, uvjeta postoje i objektivni. Taj objektivni uvjet jest današnja opsežnost zadatka, kojeg bi vježbenik morao svladati u roku od dvije godine. U tom roku morao bi vježbenik proći niz poslova, za koje treba najmanje dvostruko vremena. Zadatak vježbeničke službe, a prema tome i zadatak stručnog izpita glasi, da vježbenik u svojoj dvogodišnjoj vježbeničkoj službi mora preći poslove uže stručne naravi (šumska uprava, uzgoj, zaštita i iz korištavanje šuma), kao i pomoćne poslove šumskoj proizvodnji (građevinske), a to je nemoguće. Nemoguće je, jer svaka ova grana za sebe za valjano praktičku izo brazbu traži najmanje dvije godine praktičkog rada. 33 |