DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 30 <-- 30 --> PDF |
kle nije bila više u službenome, zavisnome odnosu. Povodom priziva tužene Banski stol u Zagrebu (osudom od 5. II. 1942. P! 1848.-41.) preinačio je osudu prve molbe i sudio prema zahtjevu tužbe. U opširnome obrazloženju Banski stol navodi da rieči: »Svaki prekovremeni rad u §-u 10. Zzr.« upućuju na neodlučnost razlike između dopuštenog i nedopuštenog prekovremenog rada, a osim toga da je rad nedopušten samo za službodavca, jer ovaj ima tražiti odobrenje za prekovremeni rad i jer samo njemu prieti zakon kaznenim sankcijama u slučaju prekršaja zabrane prekovremeno raditi. Odreknuće tužene na povišicu da je bilo valjano, jer je ona po činovnicima tužiteljice bila zavedena u bludnju njihovom tvrdnjom da se klauzula o podpunom namirenju odnosi samo na dotični tjedan, a ne i na razdoblje prije stavljanja takve klauzule odnosno prije sklapanja skupnog ugovora, koji je odredio unašanje takve klauzule u tjedne isplatne obračune. Stol sedmorice uvažio je previd tužiteljice i uzpostavio osudu prve molbe, i to iz ovih razloga: Previd je osnovan u dielu, koji se odnosi na svotu od Kn. 6.778.60 utužena iz naslova 50% povišice za prekovremeni rad (§ 10. Zzz.) Drugomolbena je osuda pravno pogrješno ocienila tu stvar. Prinudne su naravi propisi, kojim je zakon o zaštiti radnika (Zzr.) odredio trajanje radnog vremena za pomoćno osoblje iz Š-a 3. istoga zakona. Svrha im je bila spriečiti prekomjerno izrabljivanje radne snage na štetu iste i na štetu zdravlja radnikova omogućiti zaposlenje i nezaposlenima i dati radniku vremena i za kulturne potrebe života. Dulje, nego što je dozvoljeno, ne smije ni poslodavac zaposliti ni radnik raditi. Zabrana se odnosi na obojicu, a njezino kršenje nosi posljedice iz § 878. Ogz. Prema tome nije osnovano mišljenje, na kojem se osniva pobijana osuda, da se i za nedopušteni prekovremeni rad ima platiti povišica od 50% iz § 10. Zzr. Inače bi zakon promicao ono, što je on isti zabranio. Nije osnovan prigovor, da bi zakonodavac, da je htio izključiti iz povišice zabranjeni rad, bio na to neki način upozorio u § 10. Zzr. Takvo je upozorenje bilo suvišno, dok postoji obće pravilo § 878. Ogz. Nasuprot, da je za KAMATNA STOPA ČISTOG Banski stol u Zagrebu na svojoj obćoj sjednici održanoj 30. prosinca 1942. donio je ovo rješenje: U´ smislu § 26. uredbe o postavljanju i izboru vještaka za procjenjivanje zemljišta, o njihovom nagrađivanju i postupku pri procjenjivanju utvrđuje se na području ovog Banskog konodavac htio utemeljiti iznimku od toga pravila, to bi bio morao jasno i nedvojbeno naglasiti, a što nije učino ni u § 10. Zzr. ni na kojem drugom mjestu istog zakona. Početne rieči § 10. Zzr. svaki prekovremeni rad ne dostaju da utemelje tako iznimku. Posebice one ne dostaju, kad se uvaži, da je zakonodavac morao znati i znao da se te rieči uočigled općega pravila § 878. Ogz. i činjenice, da je isti Zzr. na opću korist proglasio neki rad nedopuštenim, ne će moći drugačije tumačiti nego u suglasnosti s tim propisima, pa da im se ne će moći dati drugo značenje nego: svaki po ovom zakonu dopušteni rad itd. Nije osnovan ni prigovor, da bi se poslodavac obogatio, kad nebi platio i povišicu od 50%. Taj bi prigovor značio nešto samo onda, kad bi povišica od SOi/o bila protuvriednost izvršenoga posla, ali ne i kad se znade, što je uostalom u naravi samo stvari, da prekovremeni rad umornoga radnika, zaostaje i po količini i po kakvoći za uspjehom rada izvršenoga u jednakoj jedinici vremena kroz redovno vrieme rada. Ne bi odgovaralo dobrim običajima, a ne bi ni uzgojno djelovalo na radnika, kad bi se dalo pravo na povišicu od 50% i onim radnicima, koji su sviesno i bez prisile prekršili zabranu i suviše tim onemogućili ili otešćali svojim nezaposlenim drugovima naći zaposlenje. Nije ovdje na pravom mjestu odgovor, da ne m.ože biti proti dobrim običajima ono, što je zakon dozvolio. Pogrieška je u tome, što se napried uzimlje da je zakon dozvolio ono, glede čega bi se imalo dokazati da li je dozvolio ili nije. Iste je vrsti pogrieška i kad se na pitanje, pripada li po Zzr. pravo na povišicu odnosno i na osnovnu plaču za nedopušteni prekovremeni rad, kaže, da pripada silom zakona, ma da je ugovor ništav po §-u 878. Ogz. Tako bi se moglo govoriti samo onda kad bi se prije toga na uvjerljiv način dokazalo, da je Zzr. u tom pogledu utemeljio iznimku od obćeg pravila sadržanog u § 78. Ogz. Iz svega sliedi, da tužiteljica nema pravo na povišicu od 50% iz §-a 10. Zzr. za nedopušteni prekovremeni rad, pa je njezin zahtjev za iznos od Kn. 6.778.60 koji se na takovoj povišici osniva, trebalo odbiti i u tom opsegu uvažujuć previd preinačiti pobijanu osudu«. PRIHODA ZA 1943. GODINU stola za 1943. godinu kamatna stopa, po kojoj će se glavničiti utvrđeni čisti prihod: 1. poljopriradnih zemljišta s . . . . 4´% 2. zemljišta šumskog prirada s . . . 3% 3. zgrade bez poljopriradnih, šumskih i veleobrtnih poduzeća s . . . . 3% ROK za posudbu knjiga iz družtvene knjižnice IZNOSI JEDAN MJESEC 60. |