DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Iriebiti i para. Oguljena se kora ujedno i suši na licu mjesta te postaje već za dva sata zračnosuha, što olakšava izvoz. Za parenje i sušenje kore postoje posebni strojevi od Giitschowa. Za obaranje stabala, kresanje grana, razparavanja kore potrebno je prikladno oruđe: sjekira ili kosir, guljač, kašika za gulenje, najbolje koštana, omali drveni batovi za udaranje po kori, da se lakše guli. Kora se guli sa stojećeg ili sa prevršenog ili sa oborenog stabla. Najbolje a i najčešće se kora guli sa oborenih stabala. Stabla se posieku sjekirom ili se prerezu pilom odmah iznad zemlje. Rez mora biti gladak, ali nešto ukoso vođen, da voda sa panja lakše odteče i da se sprieči stvaranje truleži. Iz gladkih rezova izbijaju i mladice lakše. Oborena stabla se okrenu, vršike se odrežu, a preostala debla se razrezu u komade duge 1 m. Onda se tek guli kora. Mjestimice se guli cielo stablo bez predhodnog prerezivanja. Ako se kora prije gulenja mora udarati, onda to treba oprezno izvršiti drvenim batom na širokoj drvenoj podlozi. Ušicama sjekire udarana kora je manje vriedna. Treba nastojati, da se kora što manje udara, jer se udaranjem zgnječe najsočniji dielovi kore, koji su najbogatiji treslovinama. Iz razmrskane kore se treslovina na kiši lakše izpere, osim toga potamne takve kore brže, a i pliesan se na njima brže uhvati. Kad se kora guli sa stojećeg stabla, obreže se ono sa kosirom i skine 2—4 cm široka traka kore odozgo do zemlje. Oguljena traka objesi se na stablo, da se suši. Preostala kora guli se kašikom odozdo pa sve do grana sa promjerom od 3 cm služeći se pri tome ljestvicama. Oguljena kora ostavi se na drvetu, da se suši, pa se tek onda skida i stabla obore. Gulenje na stojećem stablu ide brzo, jeftino je a kora se dobro osuši. Jedino se pri takvom sušenju gubi kora sa tanjih grana i sa ovršika. Kad se kora guli sa prevršenih stabala zarezu se stabla najprije % do 1 m iznad zemlje pilom, onda se prevrše, a kora se guli kašikom kao sa ležećih stabala. Prednost ovoga načina gulenja kore leži u tome, što se drvo može oguliti i sa grana (do 1,5 cm), što drvo ostaje dulje vlažno, jer je vezano sa panjem, te se zato lakše guli i bez udaranja sa mlatovima, i što se na prevršenim stablima brže i lakše radi. Najvažniji posao je sušenje kore. Njemu se mora najveća pažnja posvetiti, jer se nestručnim postupkom može kvaliteta kore jako smanjiti. Sušenje se mora obaviti brzo. Koru treba zaštititi od kiše, vlažne zemlje i od jake insolacije. Nikada se ne smije kora sušiti u velikim hrpama, jer se taka kora lako upali i jer se lako na njoj uhvati pliesan. Da se prvorazredna kora zaštiti od kiŠe, pokriva se mjestimice, osobito u Mađarskoj ceradama. Kore sa prevršenih i oborenih stabala suše se na razni način. Najbolje, ali ujedno i najskuplje bilo bi, kad bi se kora sušila u zračnim nadkrivenim šupama. Obično se kore suše u šumi na prozračnim mjestima, ili se prislone na uzdignute vodoravne pritke okrenuvši nutarnju stranu kore prema dolje. Isto tako se poredaju kore sa druge strane pritke, tako da se sastavi složaj u obliku krova i onda se s obje strane na sljemenu prekriju korom, da se bolje zaštite od kiše. Da kore ne bi navukle vlagu iz zemlje prostru se najprije po zemlji grane. Kora se može sušiti i unutar posebnih koza napravljenih od po dva ukuso zabijena kolca, koji se vežu gužvama, gdje se ukrštavaju. U tim kozama slažu se kore jedna na drugu. Cim se kora osuši mora se iznieti iz šume. Kora se transportira ili nevezana ili vezana u svežnjeve. Tovarenje i izvoz kore iz šume mora se obaviti pri suhom vremenu, a pri transportu željeznicom mora se kora pokriti i ceradama. Spremati se mora kora na zračnim, suhim, čistim mjestima, gdje će biti zaštićena od kiše i svietla. Stepen suhoće može biti vrlo različit. Kora je šumskosuha, kad se kod savijanja lako lomi, a za mljevenje suha, kad je žilavost posve izčezla i kora ostala krhka. Pri sušenju gubi sjajna kora sa grana 41*/o, a sa stabla 34´´/o svoga zelenog svježeg volumena. Kad šumskosuha kora postane suha za mljevenje gubi 11—12´´/o. Dobra hrastova kora mora biti zrnaste strukture sa malo vlakanaca, a lom kratkovlaknast i zrnast. Kora sa mnogo vlakanaca i sa dugim vlakancima je siromašnija treslovinama. Kora sa mnogo piknjica na površini cieni se kao dobra kora, dok je manje vriedna ona sa mrljama, pljesniva i jako izudarana kora. Prihod šuma guljača jako varira, jer ovisi o položaju, sastavu tla i o načinu gospodarenja. 18-godišnja šuma guljača daje srednji prihod sa 54 q suhe kore po 77 |