DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 30 <-- 30 --> PDF |
(Juma iz crnogoričnog drveta. Prema gume iz ovog luga ili, zapravo, iz drveta. Donovinskim viestima jedna švedska tvornibivena guma zelenkaste je boje i pokazuje ca celuloze (Mo & Domsjo) tokom 1942. mnogo sliCnosti s umjetnom gumom, koja se godine vršila je pokuse, kako bi sulfit-proizvodi u Americi, a dolazi na tržište pod ni lug, koji preostaje kod proizvodnje paimenom thiokol. Po kakvoći bi odgovarala bupira, izkoristila za proizvodnju ni t. j. njemačkoj umjetnoj gumi, kojoj je sintetsk e gume . Ovaj rad završen je izhodišnje tvorivo kameni ugalj. Za sada pros uzpjehom, jer je pronađen način dobivanja izvodnja imala povećati na 200 t godišnje. Zaitita šuma, MJERE ZA SUZBIJANJE SUŠENJE HRASTOVIH I BRIESTOVIH SUMA Ponovi zamah jačeg sušenja naših hrastovih šuma, koji se naročito očitovalo 1942. godine, potaknulo je jeseni 1942. tadanje Mini starstvo šumarstvo i rudarstva, da zatraži suradnju sveuč. prof. Dr. Vladimira Š k o r i ć a, predstojnika Zavoda za fitopatologiju. Poljodjelsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Prof. Dr. škorić na osnovu terenskih izviđa 1 naknadnih laboratorijskih Iztražlvanja predložio je ovaj J IZVJEŠTAJ 1. U šumskom predjelu Rešetine suši se hrast i briest u znatnoj mjeri, dok primiešanl jase n pokazuje samo pojedinačna propadanja i to djelovanjem bakterije Bacterium Fraxini j sekundarnim napadajem od Hylesinus fraxini. Briestovi se suše uslied zaraze gljivom Ceratostomella ulmi, koju prenose na zdrave briestove prilikom regeneracionog žderanja u pazušcima grana Scolytus scolytus i Scolytus multistriatus. Hrastovi su bili u g. 1939. jako, a manje godine 1940. obršteni od gubarovih gusjenica, to o jakosti prvog napada najbolje svjedoči činjenica da se na jednom stablu nalazilo i do tisuću gubarovih legla. Time i naknadnim napadanjem drugog lista po p e- p e 1 n i c i (Microsphaera alphitoides) hrastovi su toliko oslabili da su, sekundarno zara.ženi gljivom Armillaria mellea, u manjoj mjeri insektima Agrillus biguttatus i Xyloterus signatus, podpuno osušili. 2. U Kapelničkom lugu slični su odnosi kao u Rešetini, no u ovom slučaju je napad od Agrillus biguttatus mnogo intenzivniji, te se u ovom slučaju nalazilo dosta m.nogo stabala, koja su u krošnji još zelena, a ipak se već u donjem dijelu deblja vide jasni spiralni hodnici krasnika sa obiljem Učinaka toga Insekta. Briestovi propadaju s istog uzroka kao i u Rešetini. 3. U Egmeč u je mješovita šuma hrasta, briesta, jasena i graba, te ove dvije posljednje vrste drveća ne pokazuju nego samo pojedinačno znakove propadanja, no zato su i ovdje osjetljivo pogodjeni hrast i briest. Briest je i ovdje obolio od brestove bolesti, a obilje likotoča pogodovati će daljnjem širenju iste. Hrast je i ovdje takodjer oslabljen prijašnjim navalama gusjenica, te kašnje ponešto rjeđe zaražen od puz e (Armillaria mellea), no zato opet obilno napadnut od Agrillusa, kojem se u ovom slučaju pridružuje i strlžibuba Clytus arcuatus to i onako slabo stanje tih stabala samo još pogoršava. Istovremeno napadaj ove strižibube svjedoči o velikoj slabosti tih hrastova, jer se ista redovno pojavljuje samo na oborenim stablima. 4. U Starom Brezovcu ponavlja se slika, koju smo vidjeli u Egmeču no samo s tom razlikom da briest osim Scolytus scolytus i Se. multistriatus napada Pteleoblu s V i 11 a t u s, a javlja se 1 na debelim stablima, što takodjer redovno nije slučaj. Već oslabljeni hrast napadnut je veoma jako od Agrillus biguttatus, što svjedoči brojne kotlonice toga insekta izmedju kore i drva, no larva samog insekta nismo više nalazili. 5. U Kovačic i mješovitoj šumi, hrasta, briesta, jasena i lipe, ostala je lipa podpuno zdrava, jasenovi pokazuju suhe grane u vrhu očevidno radi pomanjkanja vlagge uslied jačeg proredjenja same šume. Hrastovi su u ovom šumskom predjelu stradavali godine 1931.—1933. u velikoj mjeri od gubara, a 1938. najjače od zlatokraja, a manje od gubara kukavičjeg suznika i hrastova moljca (Tortrix virldina). Smalaksala hrastova stabla napadnuta su od puze (Armillaria mellea), hrastovog krasnika, drvara Xyloterus signatus i strižibube Clytus arcuatus. Briest kao i drugdje stradava od holandske briestove bolesti povezane sa likotočima. 6. U Topolovcu slika je podjednaka onoj u Kovačici, tek su ovdje hrastovi jače zaraženi od Armillarie, a nalazimo tu gljivu i na briestovima oboljelim od briestove bolesti. 7. U Spačvi grab i jasen drže se dobro, no hrast i briest opet suše u znatnom opsegu. Briest boluje od briestove bolesti, a hrast stradava s istih uzroka, koji su navedeni u prijašnjim slučajevima, no i ovdje ga napada Colj^us arcuatus slično kako smo to nalazili u Egmeču. 8. Srnjače su starija šuma, te je ovdje slika ponešto đrugčije nego u prije spomenutim šumama. Sušenje hrasta i briesta javlja se i ovdje, no jasenovi su podpuno zdravi . U dielu šume na nižim položajima javlja se sušenje u priličnoj mjeri, no ipak ne tako jako, kako je to slučaj u svima do sada spominjanim šumskim predjelima. Medjutim u onom dielu šume, koja leži na povišenom terenu za sad sušenja gotovo i nema, pa je i sam profil tla već na oko dosta različit od onog u nižim predjelima. Koliko utječu te razlike u tlu na sam proces propadanja nije još za sada moguće reći, jer treba sačekati detaljne mehaničke i kemijske analize tih tala. Dakako da će se u utjecaju tla i u svim prijašnjim slučajevima moći dobiti pravilna slika i sud istom nakon završetka pedoloških iztražlvanja o čemu će posebni izvještaj podnieti g. prof. dr. M. G r a č a n i n, kada te radove završi. Briestovj i u ovom šumskom predjelu stradavaju od briestove bolesti, a ponešto češće javlja se na njima i puža (Armillaria mel 92 |
ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 31 <-- 31 --> PDF |
lea). Hrastovi suše u prvom redu radi konačnog napadaja AgrlUusa, iako ovdje nalazimo obilan napad goleme hrastove strižlbub e (Cerambjrx cerdo), koja dakako u onom slučaju, kad u obilnoj mjeri podruje koru takodjer doprinosi svoj dio ugibanju hrasta. Inače je to posvema tehnički štetnik, čija je pojava gotovo redovna u nešto starijim i većim prilično proredjenim sastojlnama, kakve nalazimo u Srnjačama. Pojedinačno zaraženi su ti hrastovi od grmačic e (Armillaria mellea var. tabescens). Nakon što su iznesene na terenu konstatacije izložit ćemo redom, koj e mjer e treba poduzeti, da se u budućnosti umanji pogibelj daljnjeg propadanja hrastovih i briestovih stabala. 1. Kako su za daljnje širenje i pojavljivanje brlestove bolesti od prvotnog značenja likotoči bez čije pomoći nema gljiva nikakve mogućnosti daljnje zaraze treb a u borbi protiv holanske brlestove bolesti posvetit i naročitu pažnju tim insektima. Dakako da pri tom imadu veliko značenje i bolesna stabla, jer su baš ona podesna za pomnažanje llkotoča, no i zarazu insekata gljivom, koju oni dalje raznose na još zdrava stabla prilikom regeneracionog žderanja, kako je to bilo moguće uglaviti i prilikom terenskog pregleda. Treba istaknuti da je u tu svrhu potrebno obaranje svih bolesnih i vidno sumnjivih briestova, te skidanje i palenje njihove kore kako bi se uništili svi razvojni stadiji insekta. Budući prvi liet insekta počinje već u prvoj polovini svibnja potrebno je da budu svi ti radovi Izvršeni najkasnije do konca travnja. Mali briestovl likotoč imađe redovno jednu generaciju, a iznimno i dvije, te će za taj slučaj ova mjera pođpuno zadovoljiti, ´no kako briestov likotoč imađe tri pa i do četiri generacije, što zavisi o klimskim prilikama izvjesne godine, postoji pogibelj, da i brlestove klade, koje preleže pod korom u šumi preko spomenutog roka, mogu biti leglom tog insekta. Stoga je potrebno i njih prije toga roka ukloniti iz šume ili držati uronjene u vodi, kako bi spriečlli odlaganje jaja insekata na takve klade ili njihov razvoj, ako su već jaja odložena. Ako pak nije to moguće tada treba i njih okorati prije konca travnja mjeseca. Konačno jako ugibanje briesta nužno dovodi do potrebe traže nja briestovih stabala, koja u predjelima jake zaraze pokazuju visoki stepen odpornosti, da bi se uzgojem iz njihova sjemena dobio novi materijal za pošumljiva. nje kako je već to uspjelo postići u Nizozemskoj. U tu svrhu bilo bi potrebno takva stabla vidno označiti i više godina pratiti njihovo ponašanje prema bolesti, to bi se od njih komada, koji se pokažu ođporni, uzgojene biljke najprije podvrgle umjetnoj zarazi da se definitivno utvrdi njihova odpomost proti bolesti. S takvim potomstvom moglo bi se tada pristupiti obnavljanju naših brestovih šuma. 2. Sto se tiče propadanja hrastov a dobro je poznato da su prvotni uzroci, koji uzrokuju njihova oslabljenja, gusjenice gubara, zlatokraja 1 kukavičjeg suznika povezano sa kasnijim napadom pepelnice na drugi list. Kakvu ulogu pri tom igra tlo, da li samo kao faktor pogoršavanja stanja već i onako oslabljenih hrastova iz prije spomenutih razloga ili možda i kao faktor, koji hrastove čini pristupačnijim i podesnijim za napadaj tih parazita nije za sad moguće ništa pozitivno kazati dok pedološka Iztraživanja ne budu završena. Da bi bila poti´ebna pravodobna borba protiv spomenutih leptira već u početku njihove gradacije van svake je razprave pogotovo s razloga što bi u tom slučaju izostao fatalan utjecaj pepelnice, a pogotovo svih kasnijih parazita i štetmka, jer su ovi podpunoma sekundarni. Kako su se ti sekundarni organizmi uslied oslabljenja hrastova u velikoj mjeri pomnožili prieti pogibelj da će zahvatiti i druge iole zaostale 1 oslabljene hrastove, te je stoga potrebno da se i protiv njih poduzme odmah potrebne mjere. Puž a (Armillaria mellea) i njezin varietet grmačica (Armillaria mellea var. tabescens) proširene su kao saprofiti na starim panjevima u šumi, te su za lisnato drveće a tako i za hrast pogibeljne samo onda, ako ma s kojeg razloga oslabi. Stoga bi bilo najidealnije, kad bi se panjevi krčili, no kako je taj postupak skup, moglo bi se izvršiti barem okopavanje panjeva nakon sječe, jer bi se isti brže prosušili i postali manje pogodni za život tih gljiva. Na taj način umanjivanjem razmnažanja gljive prietila manja pogibelj oslabljelim hrastovima. Hrastov krasnik (Agiilus biguttatus) možemo kazati da je još znatno češće onaj faktor, koji zadaje konačni smrtni udarac hrastovima PA JE PRIJEKA POTREBA dg se njegovo pomnažanje koliko god je moguće i´i podpunoma sprieči ili bar veoma znatno umt´,njl. Prema istraživanjima Strohmeyera i Bschericha taj insekat napada Isključivo ma s kojeg drugog uzroka oslabila stabla iako u početku po njemu napadnuti hrastovi često na oko izgledaju kao da su zdravi. Pomno izpltivanje prošlih dagođaja je u svim slučajevima nedvojbeno pokazalo, da se uviek napadaju Agrilusa pređhodili drugi uzročnici slabosti hrasta kao gusjenice, prevelika suša ili prevelika voda, a Escherich napose navodi gubara kao predhodnika napadaju Agrilusa. Za borbu protiv toga. insekta od važnosti je istaknuti, da se ličinke zakukuljuju u lubu istom nakon što su se dvije godine dobro izhranjivale glodanjem lika i kambija. Istom početkom lipnja treće godine izlieću savršeni insekti nakon što su preležali 14 dana u zibci. Kako je teško zapaziti stabla zaražena iste godine, a u jesen nakon pada lišća i ona zaražena već drugu godinu, to je najbolje potražiti zaražena stabla početkom svibnja u doba listanja . U to doba lako su vidljiva takva već dvije godine zaražena stabla uslied slabog listanja i klorotična izgleda lišća. Sruše U se stabla u taj čas, a kora oguli i spali, možemo sa sigurnošću računati da će najveći dio štetnika biti uništen. Hras t je glavna bilina koju napada Clytus arcuatus no u prvom redu oborena stabla, a postojeća samo onda, ako su već oslabila uslied drugih zaraza, pa je prema tomu i ovo izraziti sekundarni štetnik kao i hrastov krasnik. Fiziološke štete msu znatnije, te je prema tome u prvom redu tehnički štetan, jer zalazi dublje u samo drvo. Generacija je u ovog insekta jednogodišnja, te se savršeni insekat (Imago) javlja u svibnju. Stoga je i u ovom slučaju potrebno obaranje stabala obaviti najkasnije do konca travnja, a drvo također izvesti do tog vremena . Sa oborenih stabala dobro je koru oguliti i spaliti ako se i onako već lupi, inače kad bi se radilo samo o tom insektu, moglo bi ae drvo sa čvrstom korom ostaviti do iz 93 |
ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 32 <-- 32 --> PDF |
voza u šumskoj sjeni, jei´ insek t voli svjetlo , a namaz paradihlorbenzolom odbija ženke od odlaganja jajašca, pa je 1 to moguće prlmjeniti. Velika hrastova strižibuba (Cerambyx cerdo) ponajčešće uzrokuje samo tehničke štete, no opaženo je u Srnjačama da može prouzročiti i znatnije odlupljlvanje kore. Radi posljednjeg razloga kao i stoga da tehničke štete ne budu veće potrebno je i u ovom slučaju jače zaražena stabla oboriti i izvesti Iz šume. Xylotoius signatus i Platypus cylindrus nikako ne ugrožavaju sami po sebi život drveta, te su potpunoma sekundarni i kad nebi bilo znatnijih šteta po tehničku upotrebu drva, jedva da bi trebalo što protiv njima poduzeti. Kako su međutim od njih napadnuta stabla već i onako na-jvećim dielom uništena od prije spomenutih faktora, to če sječom tih stabala i njihovim izvozom biti gotovo automatski riješeno i pitanje od njih uzrokovane štete. Sigurn o je ipak da ako se propusti PRAVODOBNI izvoz iz šuma, biti će i po njima prouzročena šteta na tehničkom drvu znatnija. Konačno pri zaključku ovog izvještaja pripominjem, da je već dosadanjom pretragom bolesnih hrastova uglavljeno u trahejama obilje jedne gljive, koju će biti moguće istom naknadno inđentificirati, no koliko -je njezino značenje u propadanju hrastova odlučit će istom rezultat umjetne zaraze, te ću o tom pravovremeno izvjestiti naslov, kad bude i taj posao završen.« Na osnovu ovog izvještaja Glavno ravnateljstvo za šumarstvo pod br. 31.245.-Š-1942. izdalo je shedeće upute za praktički rad na suzbijanju ovog sušenja; Prednje stručno mišljenje g. prof. sveuči- Ušta dr. škorića, dostavlja se naslovu radi znanja i provedba sječe svih hrastovih sušaca i to u prvom redu onih koji su propali u ovoj godini. Ako nije moguće sva stabla odmah izraditi neka se barem obore i u oborenom stanju skine 1 spali kora, da se spriječi daljnje širenje Agrilusa biguttatusa, koji svojim radom tek u trećoj godini zadaje smrtni udarac našim najvrijednijim hrastovim sastojinama. Odjel za šumarstvo, je došao do zaključka, da su mnoge čiste i mješovite hrastove sastojine, mjestimično i čitavi šumska predjeli propali upravo zbog toga, što do sada nisu pravovremeno poduzete obranbene mjere protiv ovog zareznika. Da se pred par godina počelo rušenjem i spaljivanjem kore onih hrastovih sušaca koji su propali u odnosnim vegetacionim periodima, t. j . prije izlaska novih kukaca u mjesecu lipnju iduće godine, nesumnjivo je, da bi u znatnoj mjeri umanjili širenje ovog štetnog zareznika i da bi na taj način spasili ogroman broj vriednih hrastovih stabala. Kako je, međutim, stalno, da su mnogobrojna hrastova stabla, koja su ove godine prolistala već napadnuta pred dvije godine, jer ličinka dulje vremena živi u kambialnom dielu stabla, moramo računati time, da ćemo u idućoj godini imati novih sušaca, koji će poslužiti j^ao rasadnici za daljnje širenje ovog vrlo štetnog kukca. Prema tome je dužnost svih šumara, da nastoje svim mogućim silama što više suzbijati agrilusa, bez obzira na povećane troškove kod izrade, a to se može postignuti samo na taj način, da se prije proljeća obore sva u ovoj godini obamrla stabla, kako je to potanje opisano i iztaknuto u prednjem stručnom izvještaju gospođina profesora Škorića. U koliko će posjednici šuma imati, recimo, veće troškove i time donekle umanjiti šumsku taksu, ogromna će se korist postignuti time, što će se spasiti preostale hrastove sastojino koje će — u protivnom slučaju — neminovno biti napadnuti i konačno propasti. Napominje se, da je katastrofa ogromna, jer nema šumskih područja u kojima ne hara ovaj zareznik. Za sada su pošteđena samo hrastove šume u pokupskoj ravnici, dok su sva ostala područja naših hrastovih šuma osjetljivo napadnuta, te nije riedak slučaj, da su čitavi šumski predjeli uništeni. Iz navedenih razloga ovaj odjel opetuje sve naprieđ navedene okolnosti i stavlja naslovu u dužnost, da izvrši obaranje i spaljivanje kore najnovijih hrastovih sušaca u svima šumskira predjelima u kojima se takovi šušci nalaze, jer će se samo na taj način spasiti naše najvrijednije šume od podpune katastrofe. Slično je i sa sušenjem brijesta koji, kako je poznato, stradava od napadaja gljivice Ceratostomella ulmi, tako zvane briestove bolesti, a koju pak prenašaju podkornjaci Scolytus i Scolytus multistrlatus. Prema tome, ako hoćemo barem donekle umanjiti zarazu navedene glivice i time spasiti ona brijestova stabla koja nisu još napadnuta. Potrebno je što prije oboriti sva bolesna i sumnjiva stabla, te skinuti i spaliti njihovu koru, kako je to opisano u prlležećem stručnom mišljenju. O poduzetim mjerama pođnieti izvještaj najdalje do konca mjeseca svibnja 1943. godine sa izkazom. Dostavljeno : Gosp. MINISTRU narodnog gospodarstva, Gosp. DRŽAVNOM TAJNIKU, Gosp. PROČELNIKU odjela za šumarstvo, SVIM ODSJECIMA, RAVNATELJSTVIMA SUMA — SVIMA VELIKIM ŽUPAMA: VUKA (kotar; Vukovar, Vinkovci, šid, Ilok, Hrv. Mitrovica, Ruma, Irig, Hrv. Karlovci, St. Pazova, Zemun); BARANJA (kotar: Virovitica, Podr. Slatina, D. Miholjac, Valpovo, Osiek, Đakovo, Našice); BILOGORA (kotar: Koprivnica, Križevci, Đurđevac, Bjelovar, Grublšno Polje, Garešnica, Čazma); VELIKIM ŠUMSKIM POSJEDIMA: Kneza Odescalehia u Iloku; grofa Eltza u Vukovaru; Našičkoj tvornici tanina i paropila đ. d. Zagreb; Krndija d. d. Našice; šumsko veleobrtno d. d. Belišće; vlastelinstvo grofa Draškovića Senkovci k. đ. Slatine i Khuen-Belassi, Nuštar, ČLANOVI, kojima se ne uzteže đružtvena članarina prigodom Izplate beriva DUŽNI SU ČLANARINU za 1942. i 1948. godinu PODMIRITI DO KRAJA MJESECA 02UJKA. m |