DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 30     <-- 30 -->        PDF

(Juma iz crnogoričnog drveta. Prema gume iz ovog luga ili, zapravo, iz drveta. Donovinskim
viestima jedna švedska tvornibivena
guma zelenkaste je boje i pokazuje
ca celuloze (Mo & Domsjo) tokom 1942. mnogo sliCnosti s umjetnom gumom, koja se
godine vršila je pokuse, kako bi sulfit-proizvodi u Americi, a dolazi na tržište pod
ni lug, koji preostaje kod proizvodnje paimenom
thiokol. Po kakvoći bi odgovarala bupira,
izkoristila za proizvodnju ni t. j. njemačkoj umjetnoj gumi, kojoj je
sintetsk e gume . Ovaj rad završen je izhodišnje tvorivo kameni ugalj. Za sada pros
uzpjehom, jer je pronađen način dobivanja izvodnja imala povećati na 200 t godišnje.


Zaitita šuma,


MJERE ZA SUZBIJANJE SUŠENJE HRASTOVIH I BRIESTOVIH SUMA


Ponovi zamah jačeg sušenja naših hrastovih
šuma, koji se naročito očitovalo 1942. godine,
potaknulo je jeseni 1942. tadanje Mini starstvo
šumarstvo i rudarstva,
da zatraži suradnju sveuč. prof. Dr. Vladimira
Š k o r i ć a, predstojnika Zavoda za fitopatologiju.
Poljodjelsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Prof. Dr. škorić na osnovu terenskih
izviđa 1 naknadnih laboratorijskih Iztražlvanja
predložio je ovaj


J IZVJEŠTAJ


1. U šumskom predjelu Rešetine suši
se hrast i briest u znatnoj mjeri, dok
primiešanl jase n pokazuje samo pojedinačna
propadanja i to djelovanjem bakterije
Bacterium Fraxini j sekundarnim napadajem
od Hylesinus fraxini. Briestovi se suše uslied
zaraze gljivom Ceratostomella ulmi,
koju prenose na zdrave briestove prilikom regeneracionog
žderanja u pazušcima grana
Scolytus scolytus i Scolytus multistriatus.
Hrastovi su bili u g. 1939. jako,
a manje godine 1940. obršteni od gubarovih
gusjenica, to o jakosti prvog napada najbolje
svjedoči činjenica da se na jednom stablu
nalazilo i do tisuću gubarovih legla. Time i
naknadnim napadanjem drugog lista po p e-
p e 1 n i c i (Microsphaera alphitoides) hrastovi
su toliko oslabili da su, sekundarno zara.ženi
gljivom Armillaria mellea, u manjoj
mjeri insektima Agrillus biguttatus
i Xyloterus signatus, podpuno osušili.
2. U Kapelničkom lugu slični su
odnosi kao u Rešetini, no u ovom slučaju je
napad od Agrillus biguttatus mnogo intenzivniji,
te se u ovom slučaju nalazilo dosta m.nogo
stabala, koja su u krošnji još zelena, a
ipak se već u donjem dijelu deblja vide jasni
spiralni hodnici krasnika sa obiljem Učinaka
toga Insekta. Briestovi propadaju s istog uzroka
kao i u Rešetini.
3. U Egmeč u je mješovita šuma hrasta,
briesta, jasena i graba, te ove dvije posljednje
vrste drveća ne pokazuju nego samo pojedinačno
znakove propadanja, no zato su i
ovdje osjetljivo pogodjeni hrast i briest. Briest
je i ovdje obolio od brestove bolesti, a obilje
likotoča pogodovati će daljnjem širenju iste.
Hrast je i ovdje takodjer oslabljen prijašnjim
navalama gusjenica, te kašnje ponešto rjeđe
zaražen od puz e (Armillaria mellea), no zato
opet obilno napadnut od Agrillusa, kojem
se u ovom slučaju pridružuje i strlžibuba
Clytus arcuatus to i onako slabo stanje tih
stabala samo još pogoršava. Istovremeno napadaj
ove strižibube svjedoči o velikoj slabosti
tih hrastova, jer se ista redovno pojavljuje
samo na oborenim stablima.
4. U Starom Brezovcu ponavlja se
slika, koju smo vidjeli u Egmeču no samo s
tom razlikom da briest osim Scolytus scolytus
i Se. multistriatus napada Pteleoblu s
V i 11 a t u s, a javlja se 1 na debelim stablima,
što takodjer redovno nije slučaj. Već oslabljeni
hrast napadnut je veoma jako od Agrillus
biguttatus, što svjedoči brojne kotlonice toga
insekta izmedju kore i drva, no larva samog
insekta nismo više nalazili.
5. U Kovačic i mješovitoj šumi, hrasta,
briesta, jasena i lipe, ostala je lipa podpuno
zdrava, jasenovi pokazuju suhe
grane u vrhu očevidno radi pomanjkanja vlagge
uslied jačeg proredjenja same šume. Hrastovi
su u ovom šumskom predjelu stradavali
godine 1931.—1933. u velikoj mjeri od gubara,
a 1938. najjače od zlatokraja, a manje od gubara
kukavičjeg suznika i hrastova moljca
(Tortrix virldina).
Smalaksala hrastova stabla napadnuta su
od puze (Armillaria mellea), hrastovog krasnika,
drvara Xyloterus signatus i
strižibube Clytus arcuatus. Briest kao i drugdje
stradava od holandske briestove bolesti
povezane sa likotočima.


6. U Topolovcu slika je podjednaka
onoj u Kovačici, tek su ovdje hrastovi jače
zaraženi od Armillarie, a nalazimo tu gljivu
i na briestovima oboljelim od briestove bolesti.
7. U Spačvi grab i jasen drže se dobro,
no hrast i briest opet suše u znatnom opsegu.
Briest boluje od briestove bolesti, a hrast
stradava s istih uzroka, koji su navedeni u
prijašnjim slučajevima, no i ovdje ga napada
Colj^us arcuatus slično kako smo to nalazili
u Egmeču.
8. Srnjače su starija šuma, te je ovdje
slika ponešto đrugčije nego u prije spomenutim
šumama. Sušenje hrasta i briesta javlja
se i ovdje, no jasenovi su podpuno
zdravi . U dielu šume na nižim položajima
javlja se sušenje u priličnoj mjeri, no ipak ne
tako jako, kako je to slučaj u svima do sada
spominjanim šumskim predjelima. Medjutim u
onom dielu šume, koja leži na povišenom terenu
za sad sušenja gotovo i nema, pa je i
sam profil tla već na oko dosta različit od
onog u nižim predjelima. Koliko utječu te razlike
u tlu na sam proces propadanja nije još
za sada moguće reći, jer treba sačekati detaljne
mehaničke i kemijske analize tih tala. Dakako
da će se u utjecaju tla i u svim prijašnjim
slučajevima moći dobiti pravilna slika
i sud istom nakon završetka pedoloških iztražlvanja
o čemu će posebni izvještaj podnieti g.
prof. dr. M. G r a č a n i n, kada te radove završi.
Briestovj i u ovom šumskom predjelu
stradavaju od briestove bolesti, a ponešto češće
javlja se na njima i puža (Armillaria mel


92




ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 31     <-- 31 -->        PDF

lea). Hrastovi suše u prvom redu radi konačnog
napadaja AgrlUusa, iako ovdje nalazimo
obilan napad goleme hrastove strižlbub
e (Cerambjrx cerdo), koja dakako u
onom slučaju, kad u obilnoj mjeri podruje koru
takodjer doprinosi svoj dio ugibanju hrasta.
Inače je to posvema tehnički štetnik, čija
je pojava gotovo redovna u nešto starijim i većim
prilično proredjenim sastojlnama, kakve
nalazimo u Srnjačama. Pojedinačno zaraženi
su ti hrastovi od grmačic e (Armillaria
mellea var. tabescens).


Nakon što su iznesene na terenu konstatacije
izložit ćemo redom, koj e mjer e
treba poduzeti, da se u budućnosti umanji
pogibelj daljnjeg propadanja hrastovih i
briestovih stabala.


1. Kako su za daljnje širenje i pojavljivanje
brlestove bolesti od prvotnog značenja likotoči
bez čije pomoći nema gljiva nikakve
mogućnosti daljnje zaraze treb a u borbi
protiv holanske brlestove bolesti posvetit i
naročitu pažnju tim insektima.
Dakako da pri tom imadu veliko značenje i
bolesna stabla, jer su baš ona podesna za pomnažanje
llkotoča, no i zarazu insekata gljivom,
koju oni dalje raznose na još zdrava
stabla prilikom regeneracionog žderanja, kako
je to bilo moguće uglaviti i prilikom terenskog
pregleda. Treba istaknuti da je
u tu svrhu potrebno obaranje svih
bolesnih i vidno sumnjivih briestova,
te skidanje i palenje njihove
kore kako bi se uništili svi razvojni
stadiji insekta. Budući prvi
liet insekta počinje već u prvoj
polovini svibnja potrebno je da
budu svi ti radovi Izvršeni najkasnije
do konca travnja. Mali briestovl
likotoč imađe redovno jednu generaciju, a
iznimno i dvije, te će za taj slučaj ova mjera
pođpuno zadovoljiti, ´no kako briestov likotoč
imađe tri pa i do četiri generacije, što zavisi
o klimskim prilikama izvjesne godine, postoji
pogibelj, da i brlestove klade, koje preleže
pod korom u šumi preko spomenutog roka,
mogu biti leglom tog insekta. Stoga je potrebno
i njih prije toga roka ukloniti iz šume
ili držati uronjene u vodi, kako bi spriečlli odlaganje
jaja insekata na takve klade ili njihov
razvoj, ako su već jaja odložena. Ako pak
nije to moguće tada treba i njih okorati prije
konca travnja mjeseca. Konačno jako ugibanje
briesta nužno dovodi do potrebe traže nja
briestovih stabala, koja u predjelima
jake zaraze pokazuju visoki
stepen odpornosti, da bi se
uzgojem iz njihova sjemena dobio
novi materijal za pošumljiva.
nje kako je već to uspjelo postići u Nizozemskoj.
U tu svrhu bilo bi potrebno takva stabla
vidno označiti i više godina pratiti njihovo
ponašanje prema bolesti, to bi se od njih komada,
koji se pokažu ođporni, uzgojene biljke
najprije podvrgle umjetnoj zarazi da se definitivno
utvrdi njihova odpomost proti bolesti.
S takvim potomstvom moglo bi se tada pristupiti
obnavljanju naših brestovih šuma.


2. Sto se tiče propadanja hrastov
a dobro je poznato da su prvotni uzroci,
koji uzrokuju njihova oslabljenja, gusjenice
gubara, zlatokraja 1 kukavičjeg suznika povezano
sa kasnijim napadom pepelnice na
drugi list. Kakvu ulogu pri tom igra tlo, da
li samo kao faktor pogoršavanja stanja već i
onako oslabljenih hrastova iz prije spomenutih
razloga ili možda i kao faktor, koji hrastove
čini pristupačnijim i podesnijim za napadaj
tih parazita nije za sad moguće ništa
pozitivno kazati dok pedološka Iztraživanja
ne budu završena. Da bi bila poti´ebna pravodobna
borba protiv spomenutih leptira već u
početku njihove gradacije van svake je razprave
pogotovo s razloga što bi u tom slučaju
izostao fatalan utjecaj pepelnice, a pogotovo
svih kasnijih parazita i štetmka, jer su
ovi podpunoma sekundarni. Kako su se ti sekundarni
organizmi uslied oslabljenja hrastova
u velikoj mjeri pomnožili prieti pogibelj da
će zahvatiti i druge iole zaostale 1 oslabljene
hrastove, te je stoga potrebno da se i protiv
njih poduzme odmah potrebne mjere.


Puž a (Armillaria mellea) i njezin varietet
grmačica (Armillaria mellea var. tabescens)
proširene su kao saprofiti na starim
panjevima u šumi, te su za lisnato drveće a
tako i za hrast pogibeljne samo onda, ako ma
s kojeg razloga oslabi. Stoga bi bilo najidealnije,
kad bi se panjevi krčili, no kako je taj
postupak skup, moglo bi se izvršiti barem
okopavanje panjeva nakon sječe, jer
bi se isti brže prosušili i postali manje pogodni
za život tih gljiva. Na taj način umanjivanjem
razmnažanja gljive prietila manja pogibelj
oslabljelim hrastovima.


Hrastov krasnik (Agiilus biguttatus)
možemo kazati da je još znatno češće
onaj faktor, koji zadaje konačni smrtni udarac
hrastovima PA JE PRIJEKA POTREBA dg se
njegovo pomnažanje koliko god je moguće i´i
podpunoma sprieči ili bar veoma znatno umt´,njl.
Prema istraživanjima Strohmeyera i Bschericha
taj insekat napada Isključivo ma s kojeg
drugog uzroka oslabila stabla iako u početku
po njemu napadnuti hrastovi često na oko izgledaju
kao da su zdravi. Pomno izpltivanje
prošlih dagođaja je u svim slučajevima nedvojbeno
pokazalo, da se uviek napadaju Agrilusa
pređhodili drugi uzročnici slabosti hrasta kao
gusjenice, prevelika suša ili prevelika voda, a
Escherich napose navodi gubara kao predhodnika
napadaju Agrilusa. Za borbu protiv toga.
insekta od važnosti je istaknuti, da se ličinke
zakukuljuju u lubu istom nakon što su se
dvije godine dobro izhranjivale glodanjem lika
i kambija. Istom početkom lipnja treće godine
izlieću savršeni insekti nakon što su preležali
14 dana u zibci. Kako je teško zapaziti stabla
zaražena iste godine, a u jesen nakon pada
lišća i ona zaražena već drugu godinu, to je
najbolje potražiti zaražena stabla
početkom svibnja u doba listanja
. U to doba lako su vidljiva takva
već dvije godine zaražena stabla uslied slabog
listanja i klorotična izgleda lišća. Sruše U se
stabla u taj čas, a kora oguli i spali, možemo
sa sigurnošću računati da će najveći dio štetnika
biti uništen.


Hras t je glavna bilina koju napada Clytus
arcuatus no u prvom redu oborena stabla,
a postojeća samo onda, ako su već oslabila
uslied drugih zaraza, pa je prema tomu i ovo
izraziti sekundarni štetnik kao i hrastov krasnik.
Fiziološke štete msu znatnije, te je prema
tome u prvom redu tehnički štetan,
jer zalazi dublje u samo drvo. Generacija je u
ovog insekta jednogodišnja, te se savršeni insekat
(Imago) javlja u svibnju. Stoga je i u
ovom slučaju potrebno obaranje stabala
obaviti najkasnije do konca travnja,
a drvo također izvesti do tog
vremena . Sa oborenih stabala dobro je koru
oguliti i spaliti ako se i onako već lupi, inače
kad bi se radilo samo o tom insektu, moglo
bi ae drvo sa čvrstom korom ostaviti do iz


93




ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 32     <-- 32 -->        PDF

voza u šumskoj sjeni, jei´ insek t voli
svjetlo , a namaz paradihlorbenzolom odbija
ženke od odlaganja jajašca, pa je 1 to moguće
prlmjeniti.


Velika hrastova strižibuba (Cerambyx
cerdo) ponajčešće uzrokuje samo tehničke
štete, no opaženo je u Srnjačama da može
prouzročiti i znatnije odlupljlvanje kore.
Radi posljednjeg razloga kao i stoga da tehničke
štete ne budu veće potrebno je i u ovom
slučaju jače zaražena stabla oboriti i izvesti Iz
šume.


Xylotoius signatus i Platypus
cylindrus nikako ne ugrožavaju
sami po sebi život drveta, te su potpunoma
sekundarni i kad nebi bilo znatnijih
šteta po tehničku upotrebu drva, jedva da bi
trebalo što protiv njima poduzeti. Kako su
međutim od njih napadnuta stabla već i onako
na-jvećim dielom uništena od prije spomenutih
faktora, to če sječom tih stabala i njihovim
izvozom biti gotovo automatski riješeno i pitanje
od njih uzrokovane štete. Sigurn o je
ipak da ako se propusti PRAVODOBNI izvoz
iz šuma, biti će i po njima prouzročena šteta
na tehničkom drvu znatnija.


Konačno pri zaključku ovog izvještaja pripominjem,
da je već dosadanjom pretragom
bolesnih hrastova uglavljeno u trahejama
obilje jedne gljive, koju će biti
moguće istom naknadno inđentificirati, no koliko
-je njezino značenje u propadanju hrastova
odlučit će istom rezultat umjetne zaraze, te ću


o tom pravovremeno izvjestiti naslov, kad bude
i taj posao završen.«
Na osnovu ovog izvještaja Glavno ravnateljstvo
za šumarstvo pod br.
31.245.-Š-1942. izdalo je shedeće upute
za praktički rad na suzbijanju
ovog sušenja;


Prednje stručno mišljenje g. prof. sveuči-
Ušta dr. škorića, dostavlja se naslovu radi znanja
i provedba sječe svih hrastovih sušaca i to
u prvom redu onih koji su propali u ovoj
godini.


Ako nije moguće sva stabla odmah izraditi
neka se barem obore i u oborenom stanju skine
1 spali kora, da se spriječi daljnje širenje
Agrilusa biguttatusa, koji svojim radom tek u
trećoj godini zadaje smrtni udarac našim najvrijednijim
hrastovim sastojinama.


Odjel za šumarstvo, je došao do zaključka,
da su mnoge čiste i mješovite hrastove sastojine,
mjestimično i čitavi šumska predjeli propali
upravo zbog toga, što do sada nisu pravovremeno
poduzete obranbene mjere protiv ovog
zareznika.


Da se pred par godina počelo rušenjem i
spaljivanjem kore onih hrastovih sušaca koji
su propali u odnosnim vegetacionim periodima,


t. j . prije izlaska novih kukaca u mjesecu lipnju
iduće godine, nesumnjivo je, da bi u znatnoj
mjeri umanjili širenje ovog štetnog zareznika
i da bi na taj način spasili ogroman broj
vriednih hrastovih stabala.
Kako je, međutim, stalno, da su mnogobrojna
hrastova stabla, koja su ove godine
prolistala već napadnuta pred dvije godine, jer


ličinka dulje vremena živi u kambialnom dielu
stabla, moramo računati time, da ćemo u idućoj
godini imati novih sušaca, koji će poslužiti
j^ao rasadnici za daljnje širenje ovog vrlo
štetnog kukca.


Prema tome je dužnost svih šumara, da nastoje
svim mogućim silama što više suzbijati
agrilusa, bez obzira na povećane troškove kod
izrade, a to se može postignuti samo na taj
način, da se prije proljeća obore sva u ovoj godini
obamrla stabla, kako je to potanje opisano
i iztaknuto u prednjem stručnom izvještaju
gospođina profesora Škorića.


U koliko će posjednici šuma imati, recimo,
veće troškove i time donekle umanjiti šumsku
taksu, ogromna će se korist postignuti time,
što će se spasiti preostale hrastove sastojino
koje će — u protivnom slučaju — neminovno
biti napadnuti i konačno propasti.


Napominje se, da je katastrofa ogromna,
jer nema šumskih područja u kojima ne hara
ovaj zareznik. Za sada su pošteđena samo hrastove
šume u pokupskoj ravnici, dok su sva
ostala područja naših hrastovih šuma osjetljivo
napadnuta, te nije riedak slučaj, da su
čitavi šumski predjeli uništeni.


Iz navedenih razloga ovaj odjel opetuje sve
naprieđ navedene okolnosti i stavlja naslovu
u dužnost, da izvrši obaranje i spaljivanje kore
najnovijih hrastovih sušaca u svima šumskira
predjelima u kojima se takovi šušci nalaze,
jer će se samo na taj način spasiti naše najvrijednije
šume od podpune katastrofe.


Slično je i sa sušenjem brijesta koji, kako
je poznato, stradava od napadaja gljivice Ceratostomella
ulmi, tako zvane briestove bolesti,
a koju pak prenašaju podkornjaci Scolytus
i Scolytus multistrlatus.


Prema tome, ako hoćemo barem donekle
umanjiti zarazu navedene glivice i time spasiti
ona brijestova stabla koja nisu još napadnuta.
Potrebno je što prije oboriti sva bolesna
i sumnjiva stabla, te skinuti i spaliti njihovu
koru, kako je to opisano u prlležećem
stručnom mišljenju.


O poduzetim mjerama pođnieti izvještaj
najdalje do konca mjeseca svibnja 1943. godine
sa izkazom.


Dostavljeno :
Gosp. MINISTRU narodnog gospodarstva,
Gosp. DRŽAVNOM TAJNIKU,
Gosp. PROČELNIKU odjela za šumarstvo,
SVIM ODSJECIMA,
RAVNATELJSTVIMA SUMA — SVIMA
VELIKIM ŽUPAMA: VUKA (kotar; Vukovar,
Vinkovci, šid, Ilok, Hrv. Mitrovica, Ruma,
Irig, Hrv. Karlovci, St. Pazova, Zemun); BARANJA
(kotar: Virovitica, Podr. Slatina, D.
Miholjac, Valpovo, Osiek, Đakovo, Našice);
BILOGORA (kotar: Koprivnica, Križevci, Đurđevac,
Bjelovar, Grublšno Polje, Garešnica,
Čazma); VELIKIM ŠUMSKIM POSJEDIMA:
Kneza Odescalehia u Iloku; grofa Eltza u Vukovaru;
Našičkoj tvornici tanina i paropila đ.


d. Zagreb; Krndija d. d. Našice; šumsko veleobrtno
d. d. Belišće; vlastelinstvo grofa Draškovića
Senkovci k. đ. Slatine i Khuen-Belassi,
Nuštar,
ČLANOVI, kojima se ne uzteže đružtvena članarina prigodom Izplate beriva DUŽNI SU


ČLANARINU za 1942. i 1948. godinu PODMIRITI DO KRAJA MJESECA 02UJKA.


m