DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 32     <-- 32 -->        PDF

voza u šumskoj sjeni, jei´ insek t voli
svjetlo , a namaz paradihlorbenzolom odbija
ženke od odlaganja jajašca, pa je 1 to moguće
prlmjeniti.


Velika hrastova strižibuba (Cerambyx
cerdo) ponajčešće uzrokuje samo tehničke
štete, no opaženo je u Srnjačama da može
prouzročiti i znatnije odlupljlvanje kore.
Radi posljednjeg razloga kao i stoga da tehničke
štete ne budu veće potrebno je i u ovom
slučaju jače zaražena stabla oboriti i izvesti Iz
šume.


Xylotoius signatus i Platypus
cylindrus nikako ne ugrožavaju
sami po sebi život drveta, te su potpunoma
sekundarni i kad nebi bilo znatnijih
šteta po tehničku upotrebu drva, jedva da bi
trebalo što protiv njima poduzeti. Kako su
međutim od njih napadnuta stabla već i onako
na-jvećim dielom uništena od prije spomenutih
faktora, to če sječom tih stabala i njihovim
izvozom biti gotovo automatski riješeno i pitanje
od njih uzrokovane štete. Sigurn o je
ipak da ako se propusti PRAVODOBNI izvoz
iz šuma, biti će i po njima prouzročena šteta
na tehničkom drvu znatnija.


Konačno pri zaključku ovog izvještaja pripominjem,
da je već dosadanjom pretragom
bolesnih hrastova uglavljeno u trahejama
obilje jedne gljive, koju će biti
moguće istom naknadno inđentificirati, no koliko
-je njezino značenje u propadanju hrastova
odlučit će istom rezultat umjetne zaraze, te ću


o tom pravovremeno izvjestiti naslov, kad bude
i taj posao završen.«
Na osnovu ovog izvještaja Glavno ravnateljstvo
za šumarstvo pod br.
31.245.-Š-1942. izdalo je shedeće upute
za praktički rad na suzbijanju
ovog sušenja;


Prednje stručno mišljenje g. prof. sveuči-
Ušta dr. škorića, dostavlja se naslovu radi znanja
i provedba sječe svih hrastovih sušaca i to
u prvom redu onih koji su propali u ovoj
godini.


Ako nije moguće sva stabla odmah izraditi
neka se barem obore i u oborenom stanju skine
1 spali kora, da se spriječi daljnje širenje
Agrilusa biguttatusa, koji svojim radom tek u
trećoj godini zadaje smrtni udarac našim najvrijednijim
hrastovim sastojinama.


Odjel za šumarstvo, je došao do zaključka,
da su mnoge čiste i mješovite hrastove sastojine,
mjestimično i čitavi šumska predjeli propali
upravo zbog toga, što do sada nisu pravovremeno
poduzete obranbene mjere protiv ovog
zareznika.


Da se pred par godina počelo rušenjem i
spaljivanjem kore onih hrastovih sušaca koji
su propali u odnosnim vegetacionim periodima,


t. j . prije izlaska novih kukaca u mjesecu lipnju
iduće godine, nesumnjivo je, da bi u znatnoj
mjeri umanjili širenje ovog štetnog zareznika
i da bi na taj način spasili ogroman broj
vriednih hrastovih stabala.
Kako je, međutim, stalno, da su mnogobrojna
hrastova stabla, koja su ove godine
prolistala već napadnuta pred dvije godine, jer


ličinka dulje vremena živi u kambialnom dielu
stabla, moramo računati time, da ćemo u idućoj
godini imati novih sušaca, koji će poslužiti
j^ao rasadnici za daljnje širenje ovog vrlo
štetnog kukca.


Prema tome je dužnost svih šumara, da nastoje
svim mogućim silama što više suzbijati
agrilusa, bez obzira na povećane troškove kod
izrade, a to se može postignuti samo na taj
način, da se prije proljeća obore sva u ovoj godini
obamrla stabla, kako je to potanje opisano
i iztaknuto u prednjem stručnom izvještaju
gospođina profesora Škorića.


U koliko će posjednici šuma imati, recimo,
veće troškove i time donekle umanjiti šumsku
taksu, ogromna će se korist postignuti time,
što će se spasiti preostale hrastove sastojino
koje će — u protivnom slučaju — neminovno
biti napadnuti i konačno propasti.


Napominje se, da je katastrofa ogromna,
jer nema šumskih područja u kojima ne hara
ovaj zareznik. Za sada su pošteđena samo hrastove
šume u pokupskoj ravnici, dok su sva
ostala područja naših hrastovih šuma osjetljivo
napadnuta, te nije riedak slučaj, da su
čitavi šumski predjeli uništeni.


Iz navedenih razloga ovaj odjel opetuje sve
naprieđ navedene okolnosti i stavlja naslovu
u dužnost, da izvrši obaranje i spaljivanje kore
najnovijih hrastovih sušaca u svima šumskira
predjelima u kojima se takovi šušci nalaze,
jer će se samo na taj način spasiti naše najvrijednije
šume od podpune katastrofe.


Slično je i sa sušenjem brijesta koji, kako
je poznato, stradava od napadaja gljivice Ceratostomella
ulmi, tako zvane briestove bolesti,
a koju pak prenašaju podkornjaci Scolytus
i Scolytus multistrlatus.


Prema tome, ako hoćemo barem donekle
umanjiti zarazu navedene glivice i time spasiti
ona brijestova stabla koja nisu još napadnuta.
Potrebno je što prije oboriti sva bolesna
i sumnjiva stabla, te skinuti i spaliti njihovu
koru, kako je to opisano u prlležećem
stručnom mišljenju.


O poduzetim mjerama pođnieti izvještaj
najdalje do konca mjeseca svibnja 1943. godine
sa izkazom.


Dostavljeno :
Gosp. MINISTRU narodnog gospodarstva,
Gosp. DRŽAVNOM TAJNIKU,
Gosp. PROČELNIKU odjela za šumarstvo,
SVIM ODSJECIMA,
RAVNATELJSTVIMA SUMA — SVIMA
VELIKIM ŽUPAMA: VUKA (kotar; Vukovar,
Vinkovci, šid, Ilok, Hrv. Mitrovica, Ruma,
Irig, Hrv. Karlovci, St. Pazova, Zemun); BARANJA
(kotar: Virovitica, Podr. Slatina, D.
Miholjac, Valpovo, Osiek, Đakovo, Našice);
BILOGORA (kotar: Koprivnica, Križevci, Đurđevac,
Bjelovar, Grublšno Polje, Garešnica,
Čazma); VELIKIM ŠUMSKIM POSJEDIMA:
Kneza Odescalehia u Iloku; grofa Eltza u Vukovaru;
Našičkoj tvornici tanina i paropila đ.


d. Zagreb; Krndija d. d. Našice; šumsko veleobrtno
d. d. Belišće; vlastelinstvo grofa Draškovića
Senkovci k. đ. Slatine i Khuen-Belassi,
Nuštar,
ČLANOVI, kojima se ne uzteže đružtvena članarina prigodom Izplate beriva DUŽNI SU


ČLANARINU za 1942. i 1948. godinu PODMIRITI DO KRAJA MJESECA 02UJKA.


m