DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 6 <-- 6 --> PDF |
vene do žute. Tile i gumozne tvari začepe traheje i tako onemogućuju kretanje vode, a poznato je da su upravo ovi najmlađi godovi, koji su redovno zaraženi baš oni koji vrše transport vode u drvetu. Kao posljedica takovog zatvaranja prolaza vode nastupa sušenje lišća i grana pogotovo naglo u časovima kad vlada sušno vrieme. Stvaranje tila i taloženje gumoznih tvari izlučuje gljiva čije se fine niti (hife) nalaze u trahejama, no osim toga bivaju djelovanjem gljive ubijenežive parenhimske stanice, koje imadu svakako važnu funkciju u pokretanju vode trahejama. Iako gumozna masa i tile veoma otešćavaju opažanje hifa gljive u trahejama možemo ih ipak tu i tamo liepo uočiti, no moramo istaknuti da njihovo pridolaženje nije baš obilno, a dapače mogli bismo reći dosta oskudno. Stoga se nameće pitanje da li gljiva prisutna u razmjerno maloj količini može proizvesti tako znatne promjene koje smo napred opisali. Da je to doista moguće dokazao je nedvoumno Brokhuize n na taj način, što je stavljao grančice i mlade briestiće u filtrat hranjive tekućine na kojoj je prije toga rasla gljiva, te na taj način doveo do postanka svih patoloških promjena u nutrini bilina, a usporedo s time i vanjskih znakova bolesti kako ih zapažamo u prirodi kod pojave briestove bolesti. Primjećujemo ipak da intenzitet tih promjena nije tako velik kao što je to slučaj pod izravnim utjecajem gljive, koja dakako stalno proizvodi novu toksičnu materiju, a koja se u hranjivoj tekućini nalazi samo u ograničenoj količini koliko je difundirala u tekućinu do časa, dok je gljiva u njoj rasla. Možda se veći intenzitet dielovanja gljiva prema onom filtratu može protumačiti i time, što stanoviti dio toksičnih tvari, koje sadržavaju gljivne hife ne prelazi u hranjivu tekućinu, ali u drvu postaje slobodan nakon ugibanja stanovitog diela hifa, te tako pojačava toksični učinak. Pokušamo li da iz zaraženih grana uzgojimo gljivu, koja uzrokuje više opisane promjene, uspjeva to uz potreban oprez dosta lagano i na raznolikim hranjivim sredstvima kao na agaru sa pivnim sladom, agaru sa krumpirovim sokom, agaru sa sokom suhih šljiva ili trešanja, no također i na drugim hranjivim sredstvima. Gljivni micelij, koji izraste iz zaraženih dijelova briestovih grana i debla biele je boje, a pokazuje veoma karakterističan rast u zonama (si. 3.). Na hifama micelija podižu se tu i tamo osovni ogranci, a na njihovom vrhu stvaraju se eliptične spore skupljene i povezane u malu glavicu izlučenom sluzi. Taj plodni oblik poznat je kao Cephalosporium. Nakon što je gljiva nešto podulje rasla u čistoj kulturi zapažamo i drugu plodnu formu, koja nastaje na miceliju u obliku tek pol mm veliki crnih stupčića, koji završavaju bjelkasto sivom glavicom sluzi u kojoj se nalazi veoma veliki broj i opet jednostaničnih bezbojnih spora, no druge veličine nego u prijašnjem slučaju. Po toj plodnoj formi ta gljiva spada u rod Graphium, a kako je kasnijim izpitivanjem Schwarzove ustanovljeno ta vrsta nije bila od prije poznata, te je stoga i dobila novo ime Graphium ulmi Schw. (Tabla I). Potrajalo je dulje vrieme da su bile poznate samo ove dvije nesavršene plodne forme gljive, te u to vrieme nije bilo moguće odrediti u koju skupinu poznatih SI. 3. Mlcellj gljive Ceratostomella ulmi (Schw.) Buism. sa karakteri-gljiva spada ova gljiva. Tek je 1932. uspjelo stićnim zonama u distoj kulturi Buismanovoj pronaći i savršenu plodnu formu u (orig.) obliku sitnih kuglastih peritecija, koji imadu nastaju asci sa askosporama. Prema tomu ta dugi kljun i u čijoj nutrini gljiva spada među gljive mješinarke (Ascomycetes), a po izgledu peritecija u rod Ceratostomella. Kako dolazi samo na briestu i imade određenu veličinu spora, te se razlikuje od svih dosada poznatih Ceratostomella vrsta, smatra se posebnom vrstom, te je dobila ime Ceratostomella ulmi (Schw.) Buism ( = Ophiostoma ulmi (Buism.) Nannf.). Stiena peritecija je veoma čvrsta te prema 68 |