DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 9 <-- 9 --> PDF |
nje u malim kavezima, te su postigli u veoma brojnim slučajevima uspješnu zarazu i pojavu bolesti. Da bi jače poduprli taj dokaz hvatali su i insekte u naravi, te i njih polagali u kaveze na pazušcima grana da utvrde hoće li se i u tom slučaju bolest javiti, jer bi to značilo da insekti i u prirodnim uslovima prenose gljivu sa kojom su došli u doticaj za vrieme njihova razvoja u zibci. I u ovom slučaju bila je česta posljedica pojava briestove bolesti, no ne u tako visokom postotku kao što je to u prvom slučaju, jer se u naravi ne javlja gljiva u svakoj zibci pogotovo ne u tolikom obilju kao u umjetnim kulturama. Te eksperi mente podupiru izapažan ja u prirodi time što u godinama sa slabom pojavom tih insekata opada jakost obolenja, a/ u krajevima gdje insekata nema, nema niti bolesti. Najznačajnije je u tom pogledu pojava bolesti u Sjedinjenim državama, gdje bolesti nije bilo sve do 1930. godine, a kad se te godine pojavila tad je pronađena na američkim briestovima samo na uskom području luka gdje su se uvozile klade evropskih briestova. Dapače izpitivanja da li su podkornjaci dovezeni sa tim kladama, nosioci gljive, pokazala su pouzdano da je to slučaj, jer je često iz njih izolirana u čistoj kulturi gljiva uzročnik briestove bolesti. Iz svega napred navedenog jasno proizlazi značenje tih insekata za pojavu bolesti, no preostaje nam još jedno pitanje, a to je da li je time moguće protumačiti i brzo širenje bolesti. Zaista su pokazala istraživanja Fransenova da su ti insekti vrsni zrakoplovci, te lete visoko u visini krošanja najviših stabala, a F e 11 je utvrdio da insekti jedne generacije obično dopiru na daljinu od 20—25 milja, no imađe slučajeva gdje proputuju i udaljenost od 50—115 milja. Pripomenemo K da veliki likotoč imade u jednoj godini 3—4 generacije, a mali 1—2 generacije, to nam navedene osebine lako mogu protumačiti brzi pohod ove bolesti u raznim zemljama. Budući pojedine generacije tih insekata prehvataju jedna u drugu, to postoji pogibelj napadaja t-ečajem cielog vegetacionog perioda, a poznavanje te okolnosti od osobita je značenja za suzbijanje. Radi visokog lieta tih insekata naročito su izložena zarazi visoka stabla, no i ona koja se nalaze na rubu sastojina i na osami bivaju naročito rado napadana, jer povoljnije temperaturne prilike jače pogoduju razvoj insekata. Osim spomenuta dva insekta, koji su prema dosadanjim iztraživanjima najvažniji raznašaći bolesti, navode neki i neke druge likotoče kao nosioce gljive, pa se tako spominju Scolytus pygmaeus F., Se. laevis Chap., Se. sulcifrons Rey, Se. affiniš Egg., Se. ensifer Eichh., Se. kirschi Skal. i Se. demaisoni Egg. Iako ovi liktoči imadu lokalno možda neko značenje, nije njihovo prenošenje toliko sigurno utvrđeno kao za velikog i malog briestovog likotoča. 5. Vrste napadanog drveća Od briestove bolesti trpe sva tri naša briesta, a podležu joj i američki briestovi Ulmus americana, U. fulva, U. alata, U. thomasii, U. serotina i U. crassifolia, te dapače napada i srodnika briestova drvo Zelkova keaki. Neke azijske vrste briestova kao Ulmus pumila i U. pumila pinnato-ramosa, iako nisu potpuno odporne protiv te bolesti mogu se dobro odhrvati. Ipak njihova velika podvrženost napadaju gljive Nectria galligena ne čini ih podesnima niti za parkove. Ulmus parvifolia i njeni srodnici U. Shirasawana, U. Sieboldii i U. Sieboldii coreana, također azijske vrste, otporne su protiv bolesti, te bi se mogla preporučiti njihova upotreba u parkovima. Prema iztraživanjima Buismanove i Wentove spadaju sliedeće azijske vrste: Ulmus macrocarpa, U. laciniata nikkoensis i U. Wilsoniana, među one, koje su manje osjetljive za tu bolest, a isto to vriedi i za evropske vrste U. foliacea Dampieri, U. foliacea monumentalis, U. foliacea Wredii, U. glabra fastigiata, U. hollandica Hillieri, U. hollanđica vegeta i U. procera Berardii, no ipak one nisu podesne za kulturu. Stoga je veom a važn a spoznaja da se među evropskimi briestovima nalazi pojedinih individua, koji uz ine povoljne osebine pokazuju veću otpornost protiv briestove bolesti. Među takove otporne selekcije spada i briest »Christine Buisman« (Ulmus fohacea br. 24.) koji potiče iz Španije, i već se sada obilno uzgaja u Nizozemskim biljevištima. Premda i u otpornih vrsta usljeđuje bolest ostaje ograničena na blizinu mjesta zaraze, te je bez posljedice za dalji razvoj i opstanak takvih briestova. 7i |