DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1943 str. 19 <-- 19 --> PDF |
(ventiliranje rujevine). Ali se postotak treslovihe najbolje može povećati pravljenjem ocjedaka. Da se dakle sa treslovinom ne bi morao još i prevoziti bezvriedan materijal, t. j . da se sirovinama za štavljenje smanji njihov obično veliki obujam, te da mogu osobito obzirom na velike podvozne troškove konkurirati sa prekomorskim ekstraktima, koji su bogati treslovinama, prerađuju se sirovine za štavljenje u najbližoj blizini nalazišta ili u tekuće ocjedke velike koncentracije ili u tvrde ekstrakte, koji imaju još manje vode. Najstariji predstavnici štavnih ocjedaka su bez sumnje gambir i catechu, koje su urođenici iztočne Indije od pamtivieka izkuhavali u otvorenim kotlovima na svojim ognjištima. Prvi put opisani su u Europi ti ocjedci 1802. godine. I pravljenje ocjedaka od kora mangrova kao i njihovu upotrebu u štavljenju opisuje također već najstarija književnost. Već prije više od 100 godina pravljeni su priedlozi, da se ocjedci iz kestenovog drveta upotriebe za štavljenje koža, ali je prva tvornica kestenovih ocjedaka podignuta u Francuzkoj tek godine 1860. i to zato, da se treslovina (acide gallique) upotriebi za bojenje, osobito za bojenje svile. Međutim je neki kožar iz Lyona imenom Alegatiere. stekao iste, te godine imetak štaveći kože sa ocjedcima kestenovog drveta. Tadašnji ocjedci nisu se mogli udomaćiti zbog svojih tamnih boja. Istom 1872. godine počeli su se u vakuumima praviti bolji ocjedci od hrastovog i kestenovog drveta, ali je i njihova upotreba bila ograničena na pojačavanje raztopina štavila za štavljenje koža u jamama. Proizvodnja ocjedaka uznapredovala je zapravo tek 1879. godine Gondolovim pronalazkom čišćenja ocjedaka krvliu. te je uskoro u Francuzkoj podignuta velika tvornica pod imenom Gondolo, koja je proizvodila liepe hrastove i kestenove ocjedke. U isto doba preporučivala se je i upotreba bisulfita. Iz tih godina potječe i osnivanje velikih tvornica u Slavoniji, koje su izrađivale ogromne količine ocjedaka. U 70-tim godinama postojale su već u sjevernoj Americi tvornice za izluživanje hemlok-kora. Od velikog značaja za proizvodnju ocjedaka bilo je i pronalaženje treslovine u quebrachu, koie je drvo kao sirovina za štavila bilo izloženo već 1867. godine na svjetskoj izložbi u Parizu, a 1873. godine u Philadelfiji. Godine 1877. napravljeno je prvih nekoliko metričkih centi ocjedaka od quebracha. Ti su ocjedci imali mnogo netopivih odnosno teško topivih treslovina, phlobaphena, koje je uspjelo ukloniti istom 1896. godine alkaUjevim bisulfitima. Oko 1900. godine pojavili su se i ociedci od kora manerova, koje su se osobito Paesslerovim nastojanjem razširili. Dok nisu bili pronađeni razni postupci za čišćenje, bistrenje, dekoloriranje ocjedaka. dok se kožarskom obrtu nisu stavili na razpolaganje ocjedci, koji imaju sva svojstva kao i triesla, nisu se ocjedci mogli pravo udomaćiti u kozarstvu. Uvođeniem modernog načina štavlienja u buradima skršen je i posljednji odpor kožarskog obrta protiv primanja ocjedaka. Kožari veoma često upotrebljavaju za štavljenje samo sirovine kao triesla ili sami.prave ocjedke. Iako oni ni u prvom ni u drugom slučaju ne izluče svu količinu treslovine. ipak dobiiu čiste i svietle raztopine, koji i koži daju svjetliju boju. Radi te svjetlije boje i radi boljeg izkorišćavanja specifičnih svojstava pojedinih štavila služe se kožari često još i danas trieslima. Ali ipak uzimaju ocjedci sve više i više mah, jer je njihovo štavno djelovanje isto kao kada se koža učinja sa trieslima. Prednost ocjedaka leži međutim u tome, što 100 dielova ocjedaka sadržavaju 400—500 dielova vriednih sastoiaka triesla. Ocjedci se mogu već zbog te mnogo veće prodajne vriednosti razašiljati na veće udaljenosti nego li sirovine za štavlienje odnosno triesla. Osim toga što se sirovine skupo prevoze zbog njihovog velikog obima, ona lako podležu i kvarenju. Nedovoljno suhe sirovine lako se upale, pri čemu se treslovine raztvaraju. Ako triesla ili sirovine za pravljenje štavila postanu vlažni, lako se na njima uhvati pliesan, koja im za nekoliko dana može posve upropastiti. Ocjedci imaju i tu prednost, što se s njima mnogo lakše radi, treba ih samo pomiešati sa određenom količinom hladne ili tople vode i raztopina za štavljenje koža potrebne gustoće je gotova, dok se luženje triesla mnogo teže dobiva prava gustoća. Sadržaj treslovine je osim toga jednoličniji u ocjedcima nego u trieslima, jer sadržaj treslovine u trieslima ovisi o sastavu tla, vremenskim prilikama, pa i o brižljivosti rukovanja kod izrade i kod uskladištenja. Kožarima ostaie veliki dio treslovine u´ štavilu neizkorišćen, te služi samo za ogrjev. Ocjedci imaiu i svoje mane. Oni su uviek nešto tamnije boje, pa daju tu tamniju boju i koži, jer se tvorničko izluživanje treslovina vrši pri većoj temperaturi i sa mnogo većim količinama vode, koje se zagrijavanjem moraju izpariti. Sto je koncentracija ocjedka veća, to mu je boja tamnija, zato daju tvrdi ekstrakti i pri najpomnijem 113 |