DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ka. Obćenito je prirast u debljinu u kasnijim godinama vrlo malen (do 0.85 m/m godišnje). Rast biele mure na Pirin planini slabiji je od ovog na Rili planini. Ima mnogo rašljsistih stabala, excentričnog rasta. Prosječne visine stabala sežu od 20—25 m dok prosječni prsni promjer iznašaju 30—60 cm. Čistoća od grana u starim čistim sastojinama je slaba do srednja — iznimku čine stara u bukovim sastojinama primješana stabla. Uzrok tomu su vjerojatno požari kaji su te sastojine prerano proriedUi, jer je kod sadanjih m.ladih sastojina koji još dosad nisu od požara stradale — čistoća od grana vrlo dobra. Drvo od blele m.ure ima veliku blieđo crvenu jezgru i uzku biel, ono je teže i trajnije od jelovog i smrekovog drveta. To čvrsto, smolom impregnirano drvo ima na drvnom tržištu veliku vriednost. Dade se dobro upotriebiti u . gradjevne svrhe, za pokućstvo kao i za muzičke instrumente, jer ima uske godove pa je vrlo dobro »rezonanc« drvo. Kora se na stablima biele mure obrazuje za 10—20 god. kasnije nego kod bielog bora. Mlada stabalca imaju tek tanku gumi sličnu epidermu, dok kod starih stabala znade kora biti i; do 2,5 cm debela. ZaJiimljivo je i osebujno da osamljena stabla biele mure imaju točno na južnoj strani — duž čitavog debla oštro istaknutu crvenkastu liniju. Ta je crta nastala stalnim zažarivanjem osjetljive kore vrućim zrakama podnevnog sunca, te može poslužiti kao najtočniji kompas. I ako drvo biele mure sadržaje mnogo lagane i tekuće smole, ipak se ta smola ne može sabirati, jer kod malo više temperature brzo hlapi. Zbog velikog sadržaja na smoli i terpentinskim uljima kao i zbog tanke i nježne epiderme mladih stabala — mlade su sastojine biele mure jako izvrgnute opa;snosti od požara. Prizemni im požar naaaša veliku štetu, jer oštećuje i stara stabla unatoč njihove debele kore iz razloga, što ta stabla u svojim donjim dielovima obiluju na smoli. Taj požar proređuje stare sastojine i uništava sav prirodni pomladak, te se lako pretvori u požar stabala čitave sastojine. Događa se i to da se prizemnim požarom donji dielovi stabala tako pouglje, da malo jači vjetar sva taJtova stabla povalja. Na velikim površineima požarom uništenih sastojina biele mure ne diže se odmah prirodni pomladak kao kod bielog bora, već te površine dulje vremena »miruju«. Sjemenke biele mure još su teže od onih bieloga i crnoga bora; 100 njenih svježih sjemenaka važu 3,95 grama pa se težina sjemenaka crnoga bora prema težini sjemenaka biele mure odnose kao 1 : 2 dočlm se težina sjemenaka bielog bora prema težini sjemenaka biele mure odnosi kao 1 : 11. Ipak je radius prirodnog razprostranjenja blele mure veći nego što . bi se to na temelju težine sjemenaka moglo zaključiti iz razloga, što se čiste sEistojine ovog bora nalaze na velikim površinama strmih položaja tako, da strmost terena mnogo doprinaša povećanju radiusa razprostranjenja. Prema piščevim opEižanjima razprostranjenju sjemena biele mure mnogo pomaže i sojka. (Tannenhaher), koja živi u velikim jatima u starim sastojinama ovoga bora. Ta ptica otkida sa starih stabala češere i ođnaša ih daleko na susjedne gole površine, gdje sjedne na kakovo uzvišeno mjesto — obično na panj — te tamo svojim oštrim kljunom raskida češer i zoblje sjeme, koje se oko panja do 2 metra daleko rasiplje. (Takav način prirodnog ras prostranjenje zove se prema Senvauđeru synroički). Sjeme biele miure ne klija na tek nastalim paljevinama tako brzo kao ono bielog bora — klice su njezine osjetljive prema pepelu i ne uspievaju dobro na golom mineralnom tlu, već im za klijanje najbolje odgovara blago humozno tlo. U tom se biela mura donekle približava smreki i jeli. Za uzpješno prirodno pomlađenje biele mure važno je, da nakon požara na paljevini preostala drvna masa što prije sagnjije. Prirodno pomlađenje ovih sastojina zbiva se ili istovremeno na čitavoj pomladnoj površini, ili pak u dvije etape t. j . primarno ili sekundarno, kako je to opisano kod bielog bora. CRNA MURA (Munika) — PINUS LEUCODERMIS Crnom murom naziva se zato, što su joj iglice tamno zelene boje, dok ju zbog srebrenasto biele boje kore nazivaju i bjelokori bor. Ta je vrsta bora prema Adamoviću, relikt iz doba mladog tercijara, pliocena, te pridolazi u Pirin planini na izrazito vapnenom tlu. Uz izuzetak da je Pinus leucodermis dvoigličavi bor, a Pinus cembra peteroigličavi — ove su se dvie vrste po mnogome vrlo slične — pogotovo, što se tiče njihovog rasta, pa ono što je limba na Alpajma, to je crna mura na Balkanu. Ovdje se staništa crne mure (munike) ili bjelokorog bora nalaze na Pirin planini u visinskom pojasu između 1400 do 2000 m. Crna mura dolazi vrlo rietko u čistim gusto sklopljenim sastojinama, ali se vrlo često nalaze njezine rietko sklopljene sastojine na strmim obroncima gdje zapremaju velike površine. Pojedina osamljena stabla razviju krošnju širokog oblika a u zoni klekovine niskog je rasta poput grma. Njezine su česte sastojine približno jednako stsire — one su Ili vrlo stare ili mlade, dok srednjodobnih nema. Crna mura vezana je na vapneno tlo još više nego crni bor, te se većina njezinog staništa u Pirin gorju nalazi na pravom kristaliničnom vapnu. Stoga istraživač nazivlje crnu muru »drvetom kamene pustinje.« Na oblik 1 rast toga drveta mnogo uplivlju vanjske okolnosti i utjecaji — osobito snieg i vjetar. Zbog stalnog pritiska sniega stvaraju se često grmoliki oblici, dok je rašljavost mnogih stabala posljedica sniegoloma. Krošnja drveta vrlo se često završava tipičnim rodinim gniezdom. ; Crna mura naraste u debljinu u prsnom promjeru najviše 30—40 cm, a u visinu do 20 metara. Drvo tog bora sadržaje mnogo težke smole, koja ne hlapi kao ona kod biele mure. To je drvo vrlo trajno, tvrđo, težko i žilavo. I ako drvo crne mure sadržaje mnogo smole, ipak se rietko nailazi na njezine požarom jako oštećene ili uništene sastojine. Uzrok tomu jest taj što je njeno stanište goli kamen vapnenac na kojemu se ne nalazi ni najtanji sloj humusa, a uz to manjka i svaka vegetacija na tlu, tako da u tim sastojinama nema suhog i upaljivog materijala iz kojega bi se mogao razviti prizemni požar. Kako u njima nema trave, to nerna ni paše blaga, pa je opasnost od požara potpuno smanjena. Crna mura rodi umjereno sjemenom počam od 20 do 25 godine, pa se i ona može izvan svog radiusa razprostranjenja sjemena pomladjivati. Stotinu svježih zrnaca .... mure teže 2,10 g. Dok kod biele mure sjeme prije početka klijanja preleži najmanje godinu dana na substratu nastale truleži, to kod crne mure klijanje sjciriena poćlmlje na čitavoj površini — 183 |