DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 21     <-- 21 -->        PDF

ka. Obćenito je prirast u debljinu u kasnijim
godinama vrlo malen (do 0.85 m/m godišnje).


Rast biele mure na Pirin planini slabiji je
od ovog na Rili planini. Ima mnogo rašljsistih
stabala, excentričnog rasta. Prosječne visine
stabala sežu od 20—25 m dok prosječni prsni
promjer iznašaju 30—60 cm. Čistoća od grana
u starim čistim sastojinama je slaba do srednja
— iznimku čine stara u bukovim sastojinama
primješana stabla. Uzrok tomu su vjerojatno
požari kaji su te sastojine prerano proriedUi,
jer je kod sadanjih m.ladih sastojina
koji još dosad nisu od požara stradale — čistoća
od grana vrlo dobra.


Drvo od blele m.ure ima veliku blieđo crvenu
jezgru i uzku biel, ono je teže i trajnije od jelovog
i smrekovog drveta. To čvrsto, smolom
impregnirano drvo ima na drvnom tržištu veliku
vriednost. Dade se dobro upotriebiti u


. gradjevne svrhe, za pokućstvo kao i za muzičke
instrumente, jer ima uske godove pa je
vrlo dobro »rezonanc« drvo.


Kora se na stablima biele mure obrazuje za
10—20 god. kasnije nego kod bielog bora. Mlada
stabalca imaju tek tanku gumi sličnu epidermu,
dok kod starih stabala znade kora biti
i; do 2,5 cm debela. ZaJiimljivo je i osebujno da
osamljena stabla biele mure imaju točno na
južnoj strani — duž čitavog debla oštro istaknutu
crvenkastu liniju. Ta je crta nastala
stalnim zažarivanjem osjetljive kore vrućim
zrakama podnevnog sunca, te može poslužiti
kao najtočniji kompas.


I ako drvo biele mure sadržaje mnogo lagane
i tekuće smole, ipak se ta smola ne može
sabirati, jer kod malo više temperature brzo
hlapi.


Zbog velikog sadržaja na smoli i terpentinskim
uljima kao i zbog tanke i nježne epiderme
mladih stabala — mlade su sastojine biele mure
jako izvrgnute opa;snosti od požara. Prizemni
im požar naaaša veliku štetu, jer oštećuje i
stara stabla unatoč njihove debele kore iz razloga,
što ta stabla u svojim donjim dielovima
obiluju na smoli. Taj požar proređuje stare sastojine
i uništava sav prirodni pomladak, te se
lako pretvori u požar stabala čitave sastojine.
Događa se i to da se prizemnim požarom donji
dielovi stabala tako pouglje, da malo jači vjetar
sva taJtova stabla povalja. Na velikim površineima
požarom uništenih sastojina biele
mure ne diže se odmah prirodni pomladak kao
kod bielog bora, već te površine dulje vremena
»miruju«.


Sjemenke biele mure još su teže od onih
bieloga i crnoga bora; 100 njenih svježih sjemenaka
važu 3,95 grama pa se težina sjemenaka
crnoga bora prema težini sjemenaka biele
mure odnose kao 1 : 2 dočlm se težina sjemenaka
bielog bora prema težini sjemenaka biele
mure odnosi kao 1 : 11. Ipak je radius prirodnog
razprostranjenja blele mure veći nego što


. bi se to na temelju težine sjemenaka moglo
zaključiti iz razloga, što se čiste sEistojine ovog
bora nalaze na velikim površinama strmih položaja
tako, da strmost terena mnogo doprinaša
povećanju radiusa razprostranjenja.


Prema piščevim opEižanjima razprostranjenju
sjemena biele mure mnogo pomaže i sojka.
(Tannenhaher), koja živi u velikim jatima u
starim sastojinama ovoga bora. Ta ptica otkida
sa starih stabala češere i ođnaša ih daleko
na susjedne gole površine, gdje sjedne na
kakovo uzvišeno mjesto — obično na panj —
te tamo svojim oštrim kljunom raskida češer
i zoblje sjeme, koje se oko panja do 2 metra
daleko rasiplje. (Takav način prirodnog ras


prostranjenje zove se prema Senvauđeru synroički).


Sjeme biele miure ne klija na tek nastalim
paljevinama tako brzo kao ono bielog bora —
klice su njezine osjetljive prema pepelu i ne
uspievaju dobro na golom mineralnom tlu, već
im za klijanje najbolje odgovara blago humozno
tlo. U tom se biela mura donekle približava
smreki i jeli.


Za uzpješno prirodno pomlađenje biele mure
važno je, da nakon požara na paljevini preostala
drvna masa što prije sagnjije.


Prirodno pomlađenje ovih sastojina zbiva se
ili istovremeno na čitavoj pomladnoj površini,
ili pak u dvije etape t. j . primarno ili sekundarno,
kako je to opisano kod bielog bora.


CRNA MURA (Munika) — PINUS
LEUCODERMIS


Crnom murom naziva se zato, što su joj
iglice tamno zelene boje, dok ju zbog srebrenasto
biele boje kore nazivaju i bjelokori bor.
Ta je vrsta bora prema Adamoviću, relikt iz
doba mladog tercijara, pliocena, te pridolazi u
Pirin planini na izrazito vapnenom tlu. Uz izuzetak
da je Pinus leucodermis dvoigličavi bor,
a Pinus cembra peteroigličavi — ove su se
dvie vrste po mnogome vrlo slične — pogotovo,
što se tiče njihovog rasta, pa ono što je
limba na Alpajma, to je crna mura na Balkanu.
Ovdje se staništa crne mure (munike) ili bjelokorog
bora nalaze na Pirin planini u visinskom
pojasu između 1400 do 2000 m.


Crna mura dolazi vrlo rietko u čistim gusto
sklopljenim sastojinama, ali se vrlo često nalaze
njezine rietko sklopljene sastojine na strmim
obroncima gdje zapremaju velike površine.


Pojedina osamljena stabla razviju krošnju
širokog oblika a u zoni klekovine niskog je
rasta poput grma. Njezine su česte sastojine
približno jednako stsire — one su Ili vrlo stare
ili mlade, dok srednjodobnih nema. Crna mura
vezana je na vapneno tlo još više nego crni bor,
te se većina njezinog staništa u Pirin gorju
nalazi na pravom kristaliničnom vapnu. Stoga
istraživač nazivlje crnu muru »drvetom kamene
pustinje.«


Na oblik 1 rast toga drveta mnogo uplivlju
vanjske okolnosti i utjecaji — osobito snieg i
vjetar. Zbog stalnog pritiska sniega stvaraju
se često grmoliki oblici, dok je rašljavost
mnogih stabala posljedica sniegoloma. Krošnja
drveta vrlo se često završava tipičnim rodinim
gniezdom. ;


Crna mura naraste u debljinu u prsnom
promjeru najviše 30—40 cm, a u visinu do 20
metara. Drvo tog bora sadržaje mnogo težke
smole, koja ne hlapi kao ona kod biele mure.
To je drvo vrlo trajno, tvrđo, težko i žilavo.


I ako drvo crne mure sadržaje mnogo smole,
ipak se rietko nailazi na njezine požarom jako
oštećene ili uništene sastojine. Uzrok tomu jest
taj što je njeno stanište goli kamen vapnenac
na kojemu se ne nalazi ni najtanji sloj humusa,
a uz to manjka i svaka vegetacija na tlu, tako
da u tim sastojinama nema suhog i upaljivog
materijala iz kojega bi se mogao razviti prizemni
požar. Kako u njima nema trave, to nerna
ni paše blaga, pa je opasnost od požara
potpuno smanjena.


Crna mura rodi umjereno sjemenom počam
od 20 do 25 godine, pa se i ona može izvan svog
radiusa razprostranjenja sjemena pomladjivati.
Stotinu svježih zrnaca .... mure teže 2,10 g.


Dok kod biele mure sjeme prije početka klijanja
preleži najmanje godinu dana na substratu
nastale truleži, to kod crne mure klijanje
sjciriena poćlmlje na čitavoj površini —


183