DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
odmah nakon što se trulež stvorila, a đa to sjeme prije klijanja ne preleži. Crna mura drži čvrsto svoja ekstremno edafska staništa. Njezin prirodni podmladak uspleva slabo svagdje tamo, gdje je čovjek vr-. šio eksploataciju, jer je na tun mjestima drvna masa starih stabala Izvezena pa na tlu nema one podloge drvne truleži kojom je uvjetovana optimalna kiijavost sjemenaka ove vrste bora. Crna mura otporna je protiv vjetru i mrazu, ona treba više svietla od biele mure i borovca, ali ipak manje od crnog bora. Zbog visokog brdskog staništa čistih sastojina crne i clele mure, kao i zbog drveta punog smole onemogućen je svaki primarni napadaj štetnih kukaca i gljiva na stabla tih sastojlna. X saru prizemni šumski požar u koliko se kad pojavi djeluje u tim sastojlnama kao đesinfektor protiv štetnih gusjenica, kukaca i gljiva, jer takav požar uništava sva njihova legla u tlu. Na otpornost ovih sastojlna protiv napadaja kukaca i gljiva utječu 1 velike krošnje stabala koje omogućuju jaču ishranu, te intenzivniju cirkulaciju sokova, kao i to što stabla nisu gusto uzrasla, pa je Izmjena zraka u sastojlnama stalno u toku. SMREKA — PICEA EXOELSA Medju najbolje smreke u Bugarskoj spadaju one na Ptrin planini koja tamo pridolazi u visinskoj regiji u čistim formacijama. Tu smreka postizava visine od 35—40 m. U Rodopsklm planinama pridolazi smreka izmješana sa nešto jele u visinama od 1700 do 1900 m, gdje je zaposjela samo najviše vrhunce. Rletko se ovdje nailazi na njene čiste sastojine. Smreke ima i na Rili planini u visinskom pojasu izmedju 1500 i 1800 m nadmor. visine gdje sa jelom tvori mješovite sastojine. Smreka je u Rodopama razmjerno slabo zastupana. — Po mišljenju Istraživača njezina je staništa ovdje zauzeo bleli bor iz razloga što veliki požari, koji ovdje povremeno haraju njejjine sastojine Izkorjenjuju, te pogoduju razprostranjenja borovih sastojlna. Zbog visokog položaja i suhe klime godovi su vrlo uski, pa nije rledko, da se nadju 2, 3 i 4 goda na jedan milimetar. Uslied toga su i stabla slabijih dimenzija; tako je na pr. za jedno stablo od 22 cm prsnog promjera ustanovljena starost od 100 godina. — Rodopska se smreka vrlo kasno počimlje čistiti od grana, a često ostaje do zemlje granata. Vrlo se često nailazi na mnogostruke Izbojke iz jedne te iste žile, dok se mnoga stabla u visini od 3—4 metra ovako slično razgranjuju. Nailazi se na sastojine u kojima je i do 70 posto stabala ovako uzraslo. Prirodno pomladjenje čistih smrekovih sastojlna teče mnogo polaganijim tempom nego što se to zbiva kod prirodnog pomladjenja borovih prašuma. Dobrom razvoju prirodnog smrekovog podmladka osobito pogodjuje drvna trulež, pa se zato na trulim smrekovlm i jelovim kladama nailazi na najljepši takav podmladak. Ova obća pojava, da smreka i jela kllju u prašumi na truleži nastaloj od drveta srušenih stabala, poznata je i ustanovljena za čitavu sjevernu polutku zemlje. Po Čermaku je drvna trulež pogodna za klijanje i rast smrekovog i jelovog pođmladka iz razloga što ta trulež nikada ne presuši, te što su u njoj koncentrirana za rast potrebna mineralna hraniva, kao i zato što u takovoj truleži ima dovoljno zraka. Dok se za bieli bor ustanovilo, da najbolje klija na golona mineralnom tlu, ili na mineral nom tlu pokrivenom sa pepelom, jer mu za klijanje sjemena alkalični spojevi prijaju, to za smreku vriedi obratno t. j . ona ne podna ša koncetraclju alkallja. Zato se na paljevinama pokrivenim pepe lom ne nailazi na prirodni smrekov podmladak. — Na paljevinama smrekovih sastojlna nije istraživač našao ni jednu smrekovu biljku, makar što je na njima bilo više stabala sa mnogo češera i sjemena. Ova je pojava tako očita i izrazita, da se smreka i jela mogu svrstati među vrste koje optimalno kllju na drvnoj truleži i humusa koji je nastao iz te truleži, dok je bleli bor tipična vrsta koja klije na garlštima pokrivenim pepelom, kao i na golom mineralnom tlu. TBEPETLiJIKA — POPULUS TREMULA U prirodnoj šumi rodopskih planina ima ova listača važnu ulogu, te često dolazi na paljevinama u zajednici sa biellm borom. Pretežno pridolazi na velikim površinama, u čistim jednako starim sastojlnama. U čistim sastojlnama trepetljike uzrasltm u povoljnim prilikama stabla su prosječno 12 — 15 m visoka, dok su u prsnom promjeru 25 — 40 cm debela. Te se sastojine zbog svog brzog rasta rano sklapaju, ali već u dobi letvenjaka počinje Izumiranje njihovih stabala. Pod krošnjama sastojine trepetljike vrlo dobro uspleva smrekov podmladak, dok se borov podmladak pod njima slabo razvija. Mnoge gljivice 1 Buprestldi uzrokom su naglog propadanja čitavih mladih sastojina trepetljlka. Nakon obamlranja takove sastojine obično se diže bujna smrekova sastojina. — Zbog tanke kore stradava trepetljlka mnogo od požara, ali se na paljevinama opet lako 1 brzo pomladjuje. Izbojna je snaga iz korjena trepetljike trajna i jaka tako, đa i 10—15 godina nakon uništenja stare sastojine izbijaju iz žllja snažni Izbojci. Ova se pojava opazila u slučaju, kada je smreka prerasla i ugušila prvotnu nadstojnu sastojlnu trepetljike, pa kada je nakon 10—15 god. tu smrekovu sastojlnu požar posve uništio, najednom su na čitavoj površini paljevine iz korienja trepetljike potjerali novi Izbojci. — Ovdje se vjerojatno radi o latentnoj snazi Izbijanja iz korjena trepetljike, koja traje i do 20 godina. Slična je pojava opažena i kod breze. — Obje ove vrste imaju važnu ulogu kod prirodnog pomladjlvanja požarom nastallh golih površina; one su u prirodnoj šumi uplivan faktor kod izmjene vrsta drveća kao i sredstva za regeneriranje tla. Ove su vrste osobito potrebne za uspješno pomladjivanje smrekove sastojine na velikim paljevinama na kojima isprva neutraliziranjem tla stvaraju povoljne uvjete za klijanje smrekovog sjemenja, dok kasnije pod njihovim rletkim krošnjama uživaju mlade smrekove biljke svletlo u intenzitetu koji im najbolje pogoduje. — Na taj način trepetljlka 1 breza pomažu uzrastu čistih smrekovih sastojina. BUKVA — FAGUS SILVATICA Formacije bukve koje pridolaze na Rodopama 1 Plrinu u´ visinskom pojasu izmedju 1200 i 1300 m. nadmorske visine slabog su rasta, te zaostaju za rastom crnogoričnih vrsta drveća tih zona. Na Rodopama nailazi se na bukvu samo na okrajnim brdima u mješovitim sastojlnama, gdje joj je´ rast vrlo slab, jer na nju 184 |