DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 4 <-- 4 --> PDF |
dva subspeciesa vrste A. Heldreichii i to Eu-Heldreichii prema Pax-u i Visiani prema Nymanu. Za prvi subspecies za koga smo utvrdili da spada u meridionalnu regiju navodi da dolazi i u subalpskim šumama Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Prema ostalom drži se Malyeve podjele. Takodjer iBec k (13) uzima podatke o ovom drvetu iz radova .. Malya. — Iz svega toga izlazi da je stručni naziv za ovo drvo Acer Heldreichi i Orph . Vrstu sačinjavaju dvie varijacije odnosno dva subspeciesa: Eu- Heldreichii ... i Visiani Nym. Hrvatski narodni naziv prema Maly-u bio bi m 1 j e č a c, kako ga zove sviet na Jahorini planini. U ostalim krajevima njegovog razprostranjenja nisam mogao zabilježiti posebno ime, a niti narod pravi razliku izmedju njegagorskog javora. Pančić bilježi ime planinski javor želeći time iztaknuti razliku izmedju ovog javora i gorskog (A. Pseudo-platanus), koji je razprostranjen u nešto nižim gorskim predjelima. Prema .... (6) ovaj javor spada u grupu Spicata (cvjetovi u klasu) zajedno sa A. tataricum, A. ginnala. A. pilosum. A. pseudo-platanus, A. apicatum i A. macrophyllum. Po rodbinskim vezama najbliže stoji našem gorskom javoru od kojeg se razlikuje gradjom svojih listova i položajem cvjetova. 2. Planinski javor kao drvo naraste prosječno do 20 metara visine. Na povoljnim staništima mogu njegovi neki primjerci doseći i visinu do 25 metara. Rastom je nalik na gorski javor s kojim većinom dolazi u istim staništima, tako da je težko ove dvie vrste iz veće daljine medjusobno razlikovati. Stablo mu na slobodnom položaju razvija vrlo snažnu krošnju, a u gušćem sklopu u zasjeni razvijaju mu se i donje grane nesmetano. Rietko se može naći stablo pravo i bez grana. Uslied toga što podnosi jače zasjenu nego druge vrste ostaju mu donje potištene grane, pod krošnjom još dugo vremena zelene. Često nalazimo primjerke sa stablom razvijenim u dva diela tzv. »gačnjake«. U visokoj planinskoj zoni, u zoni nizke bukove subalpinske šume, uslied pritiska sniega, nailazimo i na nizke primjerke ovoga drveta sa sabljasto razvijenim stablom. Na planini Jahorini dolazi i u obliku nizkih korienovih izdanaka. Kor a drveta jednaka je onoj kod gorskog" javora, a od nje se neznatno razlikuje nešto tanrmijom smeđjom bojom, i većim ljuskama. Grančic e su mu gole, isprva crvenkaste ili smedje zelene kasnije poprimaju smedje crvenkastu do crvenkasto ljubičastu boju. Lenticele na mladim graničicama su prilično velike i ističu se svojom zagasitom bielom bojom. Pupov i su šiljasti, sjajni, iste boje kao i grančice, pokriveni preraslim ljuskama. U proljeće mladi izbo j ci okruženi su sa četiri svjetlo crvene produžena 3—4 cm. duga polistka, nepravilnog oblika. Ovi se palistići drže uz izbojak vrlo kratko vrieme, zatim odpađaju. Po ovim svjetlo crveno obojenim palistićinia možemo u rano proljeće ovo drvo lahko prepoznati. Crvena boja upadljivo se iztiče iz svježe zelene okoline. Listov i izbijaju nešto kasnije nego kod gorskog javora. Na planini Jahorini, prema opažanjima u proljeće 1940. godine zakašnjenja traje oko 25 dana. U kultiu*ama ovo drvo zadržava tu osobinu kasnijeg listanja, i lista 2—3 nedjelje kasnije od gorskog javora. Prema tome lista u nižim planinskim predjelima koncem mjeseca svibnja, a u većoj nadmorskoj visini zakasni još za nekoliko dana. Zbog ove osobine ovo drvo je manje osjetljivo na kasne proljetne mrazove. Cvjet a istovremeno s listanjem ili nešto malo kasnije. Cvietovi stoje na vrhu izbojka koji je isprva tamno zelene boje. Glavna i najupadljivija razlika, po kojoj se odmah može prepoznati ovo drvo, su duboko, gotovo do baze urezani listovi. List je tim dubokim urezima podjeljen na tri, češće pet lapova. Već i Boissier (3) ističe da su listovi ovoga drveta slični listovima divlje loze (Amphelopsis hederacea) Lapovi listova su produljeni pri vrhu nešto zašiljeni, jednostruko nazubljeni, postepeno se sužuju spram baze. Strane lapova su ravne, bez zubaca. S donje strane uz nervaturu listova su obrasli čupercima sitnih sjajno žutosmedjih dlačica. Pokraj ovih iztaknutih razlika listovi medjusobno prilično variraju. Medju listovima nalazimo često i takve oblike koji prividno izgledaju slični onima gorskog javora, pošto su urezi prikriveni preraslim proširenim lapovima. Medju varijacijam a treba zabilje 166 |