DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
1 doista još iste godine posjete ovaj kraj botaničar Stjepan G j u r a š i n i zroolog August Langhofter . Poljak je tom prilikom poklonio prof. Gjurašinu svoju zbirku bilja sa piesaka.-Potaknuti uspjehom toga posjeta, svratili su se´GjurašinLanghoffer u sliedećoj godini ponovno na Pieske, a Gjurašin objavljuje nato u Glasniku hrvatskog prirodoslovnog družtva (1902) svoj prvi popis bilja sa Đurđevačkih piesaka. Od toga se doba spominje Đurđevac u stručnoj književnosti kao poznato nalazište pješčarskog bilja. Gjurašin opisuje pieske ovako: »Idući od Virja prema Đurđevcu vidimo brežuljke jasno žute boje na.kojima ćemo jedva zamietiti trag vegetacije... Ti brežuljci nemaju stalnog oblika, vjetrovi ih mienjaju. Gotovo sa svih strana omeđeni su močvarnim tlom, a između obje vrste terena većinom je oštra meda. Na mnogim se mjestima vidi, kako se piesak strmo ruši u močvarno tlo, obrastlo većinom raznim šaševima, a na mnogim mjestima oduzimlje polako teren. Veliki su dielovi pieska posve goli, bez ikakvog traga vegetacije, dok se opet na drugim mjestima, osobito zaklonjenim od vjetra, naselilo nešto bilja, koje se je znalo prilagoditi ovako lošim prilikama, kakve daje nestalno i vrlo propustno tlo, što ga tvori piesak. Ovo bilje ne čini gotovo nigdje neprekinuti pokrov, ono je tako rietko posijano, da se skoro svagdje krozanj vidi piesak. Na nekim mjestima piesak je postao tako čvrst, da se na njemu može gojiti kulturno bilje, kao što se vidi kod mjesta Molva, koje je samo sagrađeno na solidnijem piesku. I kod Đurđevca naći ćemo obrađena pieska i posijana raznim žitom, kao što ima tamo i vinograd, što ga je zemaljska vlada zasnovala, a kasnije prekupila imovna obćina đurđevačka. Ali sve tlo što ga pokrivaju kulture daleko zaostaje za neobrađenim pieskom.« Ovaj kratak opis tadanjih piesaka upravo je povjestne važnosti zakulturnu poviest Podravine. Godinu dana iza Gjurašina i Langhoffera posjetio je pieske Dragutin Hire . Hire je obišao pieske od sela Molva pa sve do "Virovitice i sabrao obilnu florističku građu. On je opisao te svoje izlete u članku »Podravina«, koji je izlazio u nastavcima u časopisu »Prosvjeta« godine 1904., te u svojem »Prirodnom zemljopisu Hrvatske « (1905.). Piesci su sa svojim neobičnim izgledom učinili na Hirca snažan utisak. On zanosno opisuje veličanstven prizor, kad vjetar digne čitave oblake pieska noseći ih daleko naokolo, te se oku pričinja, kao da gori i nebo i zemlja. On piše, da je tek jednog dana, kad ga je noć slučajno zatekla na piescima, shvatio, lutajući i gazeći piesak do koljena, zašto ga narod zove »krvavim pieskom«. Hire je dospio tek dielom obraditi građu, što ju je na piescima sabrao, spominjući neke biljke u svojoj »Reviziji hrvatske flore« (1903.—1912.). Pored botaničkih radova, važni su za nas i radovi o piescima s područja drugih prirodnih nauka. Tako su za poznavanje životnih prilika na piescima hrvatske Podravine važni radovi Sandor a (1911., 1912.), koji opisuje njihov pedoložki sastav, pa . u č a n a (1913.—1914.), koji se bavi njihovim mineralnim sastavom, dok su rad na pošumljivanju prikazali Vaclav Fuch s (1899.), Ante Mar k (1902.)-i I. Heisinge r (1918.) u svojim člancima u »Šumarskom listu«. O Podravskim piescima postojala je dakle do sadadosta oskudna literatura te je bilo od prieke potrebe, da se oni iztraže, pogotovo, jer su i same šumarske vlasti tražile, da se pošalje u Podravinu jedan botaničar, koji će izpitati za pošumljivanje toliko mjerodavan biljni pokrov piesaka. Bilo je to potrebno tim više, jer je pješčarska vegetacija ostalih dielova Panonske nizine mnogo bolje izpitana. Nadovezujući na iztraživanja Kernera (1863.), bilo je pitanje postanka, biljnogeografskih odnosa i sociologije piesaka Panonske nizine predmetom opetovanih iztraživanja Wagnera (1914.), koji opisuje pieske Deliblata u Banatu, pa Rapaicsa (1918.), zatim za nas vrlo značajna razprava Borosa (1925.), gdje je opisana vegetacija piesaka lieve, mađarske dravske bbale. U najnovije doba iztiču se naročito mnogobrojni radovi Sooa, koji već 1929. godine razpravlja o vegetaciji i postanku panonskih pusta, donoseći tom prilikom popis vrsta svoje biljnosocioložke sveze Festucion vaginatae, ne upuštajući se pri tome na podjelu te sveze na pojedine asociacije, koje je opisao tek u svojim radovima iz g. 1938. U svojoj razpravi o vegetaciji Nyirsega prikazuje sastav svojih asociacija Festucetum vaginatae i Brometum tectorum, dok je asociaciju Festuceto-Corynephoretum opisao njegov suradnik Aszod (1936.). Pieske Nagykor6sa proučio je Hargitai (1940.), dok je vegetacijske odnose piesaka na obalama Nižiderskog jezera prikazao ..... još 1934. g. Od šumarskih stručnjaka spominjem Kissa (1914.), koji se je bavio praktično i teoretski pitanjem pošumlji 206 |